Donedavni lider SDP-a Ivica Račan, koji se s te dužnosti povukao prije tri tjedna zbog uznapredovale bolesti, preminuo je jutros. Očito da je njegova i odluka obitelj da neće imati državnički pogreb, na koji kao bivši premijer ima pravo, nego će posljednji ispraćaj biti na Krematoriju uz nazočnost obitelji i najbližih prijatelja. To je svakako odluka pokojnika i njegove obitelji koju treba poštovati i možda nije uputno o njoj razglabati.
Međutim Račan je čovjek koji je cijeli radni vijek proveo u javnosti i svi su njegovi poslovi bili javni stoga se netko može zapitati čemu odluka da životni krug zatvori na intimnoj cermoniji daleko od očiju javnosti. Odakle sada takav preokret?
Dok je javnost s blagonaklonošću i razumijevanjem prihvatila odluku obitelji Ivana Supeka, našeg akademika i vrhunskog znastvenika, da bude pokopan mirno, bez ceremonije, jer je navodno, prema riječima njegovih bliskih suradnika, umro duboko razočaran stanjem u Hrvatkoj, dio javnosti, a i simpatizera SDP-a, teško će razumjeti takvu Račanovu odluku. Naime, iako je bio samozatajniji i skromniji od mnogih političara, Ivica Račan za života nije bio imun na eros javnosti i ono što je ona nudila.Njemu je ta javnost trebala kao saveznik mnogo puta u političkom djelovanju.I on se njome koristio.
Od utemeljenja hrvatske države državnički pokop imao je ministar obrane Gojko Šušak, a nakon njega dr. Franjo Tuđman, a s takvim počastima pokopan je i lider LS-a Vlado Gotovac. Na današnji dan 2003. umro je i general Janko Bobetko, koji je kao bivši načelnik Glavnog stožera HV-a imao protokolarni pokop, a i Ivo Latin, zadnji predsjednik Izvršnog vijeća SRH.
|
RSS
| Komentari da/ne?