30.05.2010., nedjelja

poslijepodnevno pivo...

Dosta je bilo dopodne povlačenja po kući.. palim auto i pravac u Sesvete na hladni tuborg. Sjednem u kafić koji mi se sve više počinje sviđat kao mjesto za izlazak, naručim pivo, konobar me već izgleda zapamtio... sjedim i mislim ja sebi onako malo o životu, prilikama, problemima... Ono što uostalom radi svaki muškarac kada sjedne sam na pivo. Mislim o proteklom tjednu koji je prošao, dobrim stvarima koje sam doživio, novim ljudima koje sam upoznao.
I sjedim ja tako kontajuči o mnogočemu kad jedan, pa drugi, treći... deseti, petnaesti...zaredali se oni svi do posljednjeg. Ma milina ih vidjeti.. Mašta se odmah uključi i slušajuči njihovu spiku uključim se i ja mislima kako bi bilo dobro.. al jbg. nemožeš.. nečeg se moraš u životu i odreć, ne možeš imat baš sve. Al mašine, predobre...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic
- 16:57 - Komentari (10) - Isprintaj - #

28.05.2010., petak

Country večer i Chicken Shit Bingo

Bio ja sinoć sa društvom u route 66 - Country večer i nastup benda Country Boys. Iskreno, razočarali me ti momci, očekivao sam više. Osim one jadne kokoške na koju su svi vršili pritisak da se čim prije posere i nekome osvoji 600 kn nije bilo baš uspiješno. E da bile su i dvije svijetle točke te večeri: 2x crnkinje (odakle se one stvoriše pojma nemam) koje su se čudile bijeloj kokoši (valjda nikad nisu vidjele bijelu kokoš!). Društvo odlično, pivo taman hladno ali atmosfera loša. I još nas u 01:00 teta konobarica sa kilom metala na ušima lagano isprašila van jer smo ostali skoro zadnji...Boysi s kaubojkama, savjet: možete vi to bolje!
Slika nemam jer nije baš sve za pokazivat, neka mašta radi svašta!

Image and video hosting by TinyPic

- 15:19 - Komentari (6) - Isprintaj - #

24.05.2010., ponedjeljak

mir samoće ipak urodio plodom...

e ljudi vratio se ja danas iz Gorskog Kotara! A što da vam kažem! "Dobro je ponekad biti sam" i poslati sve u pm, zaputiti se kud zna gdje i uživati u neočekivanom. E tako je otprilike bilo i danas.. Zapalio auto i zaputio se put Gorskog kotara! Trebo jedan lega i jaran ić samnom ali eto neprilike, stisnuti život ga prikovaše za ljudsku glupost koja se najčešće u našim životima odigrava: moraš ovo, ne možeš ono...ne smiješ... i tako ja osta sam. No nije mi ža kako kažu ovi sa juga. Jarane! Ako čitaš bit će prilike pa ću te nekako ukrcat u auto i dovuć do barem Grobnika da ti srce bude na mjestu.... No krenuo ja tako jutros oko 10 sati (ranoranioc jel.. ) do Karlovca i pravac si mislim a kud poslije njega... jasno kava prva u Ravnoj Gori, pa kava druga u Delnicama i fučkaj ga zaredale se te kave dnevno još koji puta... ko će uopće spavat večeras od toliko kava, zelenila, cigareta i pokojeg večernjeg piva. I jel došao ja u Delnice, kad ono neka tabla park šuma Golubinjak iliti tako nekako.. rekoh sam sebi ajmo. Jasno Hrvati ko Hrvati naplatili bi svaki drek pa tako i ovo.. simpatična sexy cura (negdje mojih godina) kaže: ulaznica za razgled drveća 15 kn. Ajd vadi novčanik, davaj 15 kn i počasti ju još kavom... jest vala sigurno rekli bi u Bosni. Ali čovječe stvarno sam ostao zatečen... Lijepo uredno, doduše blatnjavo od jučerašnje kiše... no odmara duh i tijelo. Izašo ja van, presvukao se od znoja (doslovce sve presvukao) i kuda sada? Ajmo pravac Rijeka do jednog bosanskog jarana na još jednu kavicu.. Pala priča i već kasno poslijepodne... vrijeme polaska za Zagreb! No na putu za metropolu ugledam na Grobniku neko komešanje ljudi i par aviona... reče, e ne more to proč bez tebe. Pali žmigavac i pravac tamo. Kad ono padobranci! hm... sve nešto u zadnje vrijeme oko toga se vrti.. neće to završit dobro! Pogledao ja to tamo i vraćam se u ato tužan jer, ma moram ja to napravit i skočit pa makar se i ne otvori taj padobran... Krenuo ja nazad u metropou sa mislima o bijelim oblacima i što se sve dešava u mozgu na 4000 metara u zraku...Jasno prvo Zdihovo i Bosiljevo a onda Karlovac pa autoputka za Zg. Ma ljudi sve u svemu, proveden dobar dan u tom Kotaru! Hm.. poželjeh ondije i živjet. možda.. možda....


Image and video hosting by TinyPic
negdje tamo naprijed je Karlovac...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic
još čuvamo starinu iz doba komunjara...

Image and video hosting by TinyPic
definitivno najčudnije mjesto za parkiranje do sada

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic
e sad toliko pobožan nisam ali ne kužim ovo...

Image and video hosting by TinyPic
ovaj mali medo je perverzan.. što to medo radi?

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic
..samo se nadam da me nitko nije snimio dok sam se provlačio ovuda....

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic
..e kada sam vidio ove padobrance na Grobniku, naježio sam se... uskoro, uskoro..

Image and video hosting by TinyPic
Ove zadnje dvije fotografije posvećujem svom prijatelu pilotu koji znam da mu se srce slama kada vidi ovako nešto... haha... suffer baby suffer!

Image and video hosting by TinyPic

- 00:25 - Komentari (11) - Isprintaj - #

20.05.2010., četvrtak

Moj prvi aeromiting 9.5.2010.

Na nagovor jednog druga (inače nikada ne bi došao sam na tu ideju) krenuh ja preko Kašine do Stubice na taj čuveni aeromiting 2010. (ljudi moji ikad više autom preko one ceste i zavoja...) Inače nisam ja imao pojma niti što je to niti kako se to organizira ali znao sam da pošto je aero pa valja jel ima neke veze s avionima... i krenuh... Jedino što ću vam reč je ponovio bih još 100x. Ima nešto u tim avionima. Nešto snažno i napose muški. Barem dok gledaš. Bilo avione a bilo i ženski dio koji se u dobrom dijelu tamo okupio.
Kasnije sam saznao (pametan ja) da je taj miting svake godine u spomen na junaka Domovinskog rata, pilota Rudolfa Perešina koji je stradao u vojno-redarstvenoj akciji Bljesak, najpoznatijeg po herojskom prebjegu avionom bivše JNA s bihaćkog aerodroma u austrijski Klagenfurt.
Pošto su mi sve slike u mobitelu jako loše rezolucije, posuđujem slike od Boris i Damjana Krstinića (dečki bez ljutnje) kako bih barem malo prikazao što to sve tamo bijaše...

Image and video hosting by TinyPic
ovi momci sa padobranima - e to bi i ja probao, iskreno najviše su me pogodili u živac

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic
ovaj je čudesa radio...

Image and video hosting by TinyPic
e ovaj Mađarski Gripen, to se zove avion. svaka čast tko god da ga je vozio...

Image and video hosting by TinyPic
i za kraj jedan naš hrvastki MIG




- 19:41 - Komentari (14) - Isprintaj - #

E SAD...

Nako tri godine pisanja svog prvog bloga jednim klikom sam uništio sve ono što je bilo napisano.... neke stvari se moraju uništiti kako bi se rodile nove.... O čemu nanovo pisati? Pojima nemam ali po imenu bloga zasigurno o skitnjama i načinu života koji možda priželjkujem ali nemam mu se vremena posvetiti.. Svim cestoljubcima i dobronamjednicima neka bude na korist ovaj blog ako išto drugo onda radi ublažavanja životne dosade...
- 17:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

  svibanj, 2010 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (5)

Komentari On/Off

Image and video hosting by TinyPic
Kako ukratko opisati sebe a da to ne bude roman? recimo da sam ponekada avanturist; ali bez dovoljno odvažnosti i hrabrosti. Ime u cijeloj ovoj priči ionako nije bitno ali počinje sa M... Životna neostvarena želja: natovariti svoj backpack na leđa i krenuti cestom koja nema kraja... glazba: definitvno nešto poput Johnnya Casha, Johnya Denvera i cijele stare ekipe koje su znale živjeti... Jedan od glavnih zakona kojih se držim jest da dopuštam da sude o meni samo oni koji me dobro poznaju i koji izlaze iz granica općeg razmišljanja i životnih pravila koji su drugi nametnuli... cilj u životu: živjeti negdje sam iako je to neizvedivo zbog životnog izbora kojeg živim...često arogantan, bez mjere, i bez dlake na jeziku iako to često ne želim...no oni koji me poznaju bolje mogu reči samo ovo ili sam za njih seronja ili čovjek! eto to bi bilo to...

"Ne razmišljaj o onom čega nemaš. Razmišljaj o tome što možeš učiniti s onime što imaš.” ERNEST HEMINGWAY

Nešto što svi naučimo prije ili kasnije: postoje neka iskustva koja nikada ne treba dijeliti s drugima, čak ni s ljudima koji su kupili kartu za isto putovanje kao i vi!
James Lee Burke

Jedini istinski prijatelj će ti često reči da ti je lice prljavo, a svi ostali lažni prijatelji će ti se uvijek diviti!



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se