mir samoće ipak urodio plodom...
e ljudi vratio se ja danas iz Gorskog Kotara! A što da vam kažem! "Dobro je ponekad biti sam" i poslati sve u pm, zaputiti se kud zna gdje i uživati u neočekivanom. E tako je otprilike bilo i danas.. Zapalio auto i zaputio se put Gorskog kotara! Trebo jedan lega i jaran ić samnom ali eto neprilike, stisnuti život ga prikovaše za ljudsku glupost koja se najčešće u našim životima odigrava: moraš ovo, ne možeš ono...ne smiješ... i tako ja osta sam. No nije mi ža kako kažu ovi sa juga. Jarane! Ako čitaš bit će prilike pa ću te nekako ukrcat u auto i dovuć do barem Grobnika da ti srce bude na mjestu.... No krenuo ja tako jutros oko 10 sati (ranoranioc jel.. ) do Karlovca i pravac si mislim a kud poslije njega... jasno kava prva u Ravnoj Gori, pa kava druga u Delnicama i fučkaj ga zaredale se te kave dnevno još koji puta... ko će uopće spavat večeras od toliko kava, zelenila, cigareta i pokojeg večernjeg piva. I jel došao ja u Delnice, kad ono neka tabla park šuma Golubinjak iliti tako nekako.. rekoh sam sebi ajmo. Jasno Hrvati ko Hrvati naplatili bi svaki drek pa tako i ovo.. simpatična sexy cura (negdje mojih godina) kaže: ulaznica za razgled drveća 15 kn. Ajd vadi novčanik, davaj 15 kn i počasti ju još kavom... jest vala sigurno rekli bi u Bosni. Ali čovječe stvarno sam ostao zatečen... Lijepo uredno, doduše blatnjavo od jučerašnje kiše... no odmara duh i tijelo. Izašo ja van, presvukao se od znoja (doslovce sve presvukao) i kuda sada? Ajmo pravac Rijeka do jednog bosanskog jarana na još jednu kavicu.. Pala priča i već kasno poslijepodne... vrijeme polaska za Zagreb! No na putu za metropolu ugledam na Grobniku neko komešanje ljudi i par aviona... reče, e ne more to proč bez tebe. Pali žmigavac i pravac tamo. Kad ono padobranci! hm... sve nešto u zadnje vrijeme oko toga se vrti.. neće to završit dobro! Pogledao ja to tamo i vraćam se u ato tužan jer, ma moram ja to napravit i skočit pa makar se i ne otvori taj padobran... Krenuo ja nazad u metropou sa mislima o bijelim oblacima i što se sve dešava u mozgu na 4000 metara u zraku...Jasno prvo Zdihovo i Bosiljevo a onda Karlovac pa autoputka za Zg. Ma ljudi sve u svemu, proveden dobar dan u tom Kotaru! Hm.. poželjeh ondije i živjet. možda.. možda.... negdje tamo naprijed je Karlovac...   još čuvamo starinu iz doba komunjara...  definitivno najčudnije mjesto za parkiranje do sada   e sad toliko pobožan nisam ali ne kužim ovo...  ovaj mali medo je perverzan.. što to medo radi?      ..samo se nadam da me nitko nije snimio dok sam se provlačio ovuda....        ..e kada sam vidio ove padobrance na Grobniku, naježio sam se... uskoro, uskoro..  Ove zadnje dvije fotografije posvećujem svom prijatelu pilotu koji znam da mu se srce slama kada vidi ovako nešto... haha... suffer baby suffer!  |
