|
|
| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Blog osmišljen za pražnjenje misli.....
Slike zmajeva i ideje za novi zmajevski layout/template šaljite na:
Copy this code to your website to display this banner!
Novi baneri:
Tedica
Kulerica
Danči world
Morfinini eksperimenti
Dan u životu zaposlene žene
ZiziMars14
Auroraisa
Vrag s licem anđela
Kenguur
Život u dvoje
Silmarien
Ima jedan svijet
Tratinčica
Amorfia
Ponekad sam pod velikim stresom... naljutim se, razbjesnim, pušem dim na nos.... Vičem, plačem, ovisi o situaciji. Takva sam, emotivna... nikad mi nije dosadno.... I u tim trenutcima bijesa, ljutnje, tuge, u sebi uvijek težim da uhvatim djelić mira i da dođem k sebi... Ponekad ni sama ne znam kako se smirim, ponekad ni sama ne znam odakle mi više snage za životne probleme... neki ljudi žive sretno, nikada ne iskusivši neki problem ili neimaštinu... neki su jednostavno rođeni pod sretnom zvijezdom... Neki opet suprotno, iako nisu nikome skrivili ništa, iako nikoga ubili nisu, u životu dožive samo probleme i teškoće... Kako to? Kako može postojati nepravda i tko je taj koji odlučuje zašto je netko nešto zaslužio? Neki ubojice žive stotinu godina čak im smanje zatvorske kazne, ožene se i žive lijep život, dok neke bebe od godinu dana umru od meningokokne sepse ili dobiju leukemiju i polako i bolno umiru a nisu niti počeli živjeti... Pa gdje tu ima pravde?
Osjetim se ponekad slomljenom i mislim kako dalje... Šetam ulicom, idem u trgovinu, zamišljena... Podignem pogled i vidim ružu... prelijepu bijelu, na njoj kapi rose... Tako jednostavna, nježna, statična u prostoru i vremenu... Gledam je i umirim se... polako... Ponekad je potrebno malo da nađeš mir... ponekad ste smiri neka pjesma, neki cvijet, stvar, ponekad ljubav voljene osobe, zagrljaj, poljubac... U ovom surovom svijetu potrebno je samo malo ljubavi i vjere, da stvari imaju svoj kraj i da sutra ipak može i hoće biti bolje...
