četvrtak, 26.01.2017.

Ljudi danas ne razgovaraju


Nadam se da postoji još obitelj u kojoj se za vrijeme ručka razgovara, gdje tv nije upaljen
i gdje su mobiteli samo zvuk telefona na koji se javiš. Naglasak na ''Javiš''.

R@Magdalena


22:09 | Komentari (5) | |

ponedjeljak, 26.12.2016.

Nedostaješ

Tražim prebrojavanje glasova, jedan nedostaje, Tvoj.
Mučno mi i od same pomisli da te nema. Ustupam mjesto razumu, predstavi koja čini život, prednost dajem. Kao da slušam majku kako govori, iako mi nikada na taj način nije govorila. Umire se na tisuću načina, svatko na svoj, svatko za sebe. Pitam se, čemu te misli sada, danas ?
A večer je bila lijepa, vesela.
Nedostaješ mi, sada, jučer, sutra... zauvijek.

Svakako blagdanima, koji su kao okrnjeni bez tebe. Iako ih se i ne sjećam puno s tobom. Ne sjećam se bora, poklona, možda tek mirisa bakinih kolača.
Sjećam se tebe i tvoje ne upitne ljubavi... glupo, ali pitam se, je li' postojao Božić dok si ti bio živ?
Jer ja ga se ne sjećam!?
Jesu li kuglice bile sjajne, ili ih i nije bilo?
Svašta se pitam!
Pripisujem ovaj osjećaj putovanju s tobom, do tebe, kao obilazak utvrde, gdje slavim pobjedu nad tjeskobom.
''Znam, rekao bi mi, ne dozvoli uznemirenosti da ovlada tobom, ne dozvoli da te uzme''.

Dozvoljavam da me majka smirenosti provede kroz sve uske prolaze, jer znam, uz mene si, na svakom koraku si TI.
Iako...nedostaješ mi, ovdje ,sada, uvijek...zauvijek.

Volim te, Sretan ti Božić, tamo gore među zvijezdama.

R@Magdalena



23:06 | Komentari (4) | |

utorak, 29.11.2016.

Poanta bez poante

Postojanost ove stranice je ne upitna. Služi svrsi. Dođe mi kao dnevnik koji ponekada pročitaju i oni koji ne bi trebali, kao prijateljica koja voli sve znati a još više to prepričavati. Postojanost tebe također je neupitna. Tu si, taman gdje trebaš, na mjestu koje si zaslužio. Tu, uz mene, lijevo, malo niže... da, baš tu.

Govoriš; Tugo moja, kad sam se to ja prometnuo u tugu, Tvoju?

Na glas izgovorene riječi su,kao suza koja se guši u dubini, tamo negdje između tebe, mene, nas i svijeta.
Tako postojanost ove stranice dobije svrhu, jaču i snažniju poruku odašilja.
Jednom kad ovo sve postane prošlost, kada više ne bude ni tebe ni mene. A ova stranica
tamo negdje u svemiru uz Mišinu pjesmu nastavi živjeti uz naša slova. Sve tada bit će tek bljesak.

Nastavljam neumorno s glupostima koje mi se vrzmaju vijugama. Iako zbrćkano, onaj tko želi shvatiti, bude već.
Poanta je da se ''ja'' kao netko tko je postao nečija ''tuga'' ovdje oblijem riječima bez smisla.

I doista, kad se On prometnuo u tugu ''Moju'' ?

R@Magdalena


R@Magdalena


22:22 | Komentari (5) | |

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se