VRIJEME VELIKOG DUHA

Bilo je to vrijeme paučina ljeta
istkanih u patini kasnih popodneva

Bilo je to vrijeme konja koji se nisu
dali jahati, pa smo ih morali sanjati
u vremenima prije rođenja

Bilo je to vrijeme živih hrastovih šuma
a nas same bilo je strah stajati tamo
zbog dubina opasnih dozivanja

Bilo je to vrijeme poziva na odmor
koji smo podcijenili dugom kosom
i pletenicama brdovitih zvukova

Bilo je o vrijeme preleta nad
prisjećajućim predjelima o
kojima su nam šaptale samrtne
postelje vračeva.

Bilo je to vrijeme nerazumne mladosti
u posljednjem raju okončanom neistinama
debelih knjižurina

Ali bilo je Zlatno;

Jer bilo je to vrijeme pred vrijeme prljave krvi
što će zaboraviti san o Duhu velikom kao
Milijuni srca ubijenih galopa

ŽIVOT JE VELIK …..


Život je velik samo ako vidiš njegovo veliko u malom
i čudesan
kada te jednog dana kao grom iz sunčanog
neba zadesi njegova čarobna običnost

I živiš potpuno besmrtno kada vidiš to izmjenjivo smrtno
I ljubiš ispunjeno kada spoznaš ljubav bez povrata
I razumiju te male oči i onda kada ne očekuješ da te razumiju
I oni od vatre se pojavljuju kada već sav si od vatre sazdan
U Vatri svog vremena
I vjetar je veliki život u kojem šapućeš ljubav svakom listu
kojeg će vjetar otrgnuti
Život je velik kada i nju pustiš na njene putove osmjeha
I shvatiš da imati ne postoji ,i kada je grliš na
Cesti Tuge ili odlučiš po njenoj volji ,no i po svojoj ne
zadržati ju
Život je velik ako su prijatelji oni što ne žele uzburkati
Mirna jezera Tvojih dostignuća
I dopuste Ti ozarenog Tebe svojom zanimljivošću; borca
negdje između samoća
Život je velik kada uvidiš da je tren Tvoje Smrt perfektno
odlučen, čak i kada imaš još toliko toga za reći
Život je velik kada shvatiš da je to upravo bilo to
U što si gledao uživajući dok si trajao
Život je Velik ako saznaš da poslije Smrti još uvijek traješ
kroz neosviješteno caklo nečijih mladih očiju
Jer
Život je velik samo ako vidiš njegovo veliko u malom
I čudesan
kada te kao grom iz sunčanog neba zadesi
njegova čarobna običnost