Dok Kurosawine šume iz magle dolaze
Tebe ću imati kao sjećanje na čistu
Chacconnu violine
I njenu djecu jecajućih svodova atrija
I poljubljene ptice zvukova
U mirisu baršunaste kutije davnina
Grešan početkom vjetrovitih putova
Proljeća zaljubljenog
Ostavljam kao ledenu balerinu
Smilovan ukočenim gmazom kasne jeseni
Sjećanja na dane bistrih potoka
Ostavljam kao napuklo sidro vremena
Jer
Dok Kurosawine šume iz magle dolaze
vojske lutaka bez očiju
nakostriješena je kosa Morane pred Oluju
elektrosnova
i drhti pribježište mašte ,jutro čergara
I sama i hladna od prestanka važnosti
Vatra mudrija od kristala novog srca
Gasne u prijelomu
Na čelu piše o godinama bez krvi
Na čelu dišu bore razmnoženog šapata
nad očima razumijevanja sna o zaboravljenoj igri
u očima dječjeg smijeha bez primisli
i cifre radosti
i hora anđela što pjevaju kako ostajemo sami
kako ostajem pobijeđen bijelim danom čekanja
jer Tvoje dvojnice noći više nema
niti mene zarobljenog u
toplinama kreposnog grijeha

Dok Kurosawine šume iz magle dolaze
I vojske lutaka bez očiju
Mi smo konjanici u labirintu demonske paučine
Mi smo niti Preslice sa licima Staraca
Mi smo žrtve od krvi pod bjelinom pauka
u ispranim lažima o stvarnom i nestvarnom
u lažima onih što misle da
oblake i obale pohoditi daleko
nije bezgrješno kažnjenicima
u pokušaju ulaska u čudesno
ljubavnog dodira pod plahtom tople mladosti
Dok Kurosawine šume iz magle dolaze
Samo olako sjesti i ne poželjeti blato
Šarenih šatri rođenja Cirkusa
Dovoljno je za smrt bez siječanja
Dovoljno je za ravnodušno
plitko u tugujućim jutrima Planete
Dok Kurosawine šume iz magle dolaze
I vojske lutaka bez očiju
Što ne mogu plakati
Zakinute ovim bunilom
Otkinutih onih drugih udova
Samo i samo
U oceanima mrtve krvi
Dok Kurosawine šume iz magle dolaze
Strijele nasmiješenih spaljivača
nebeskih dvoraca
Kojima nisu svete pjesme o proboju opne
Kojima nisu svete pjesme o hrabrim izostancima
stvarnosti
Dok Kurosawine šume iz magle dolaze
Tebe ću imati kao sjećanje na čistu
Chacconnu violine….
Drugo su samo lutke
Lutke bez očiju
Lutke..
Samo lutke…….

Kada se bolje pogleda
Užasom neba na fantastičan način
Teku rijeke nad našim odavno odrubljenim
Glavama
I vatrene zmije u njima proždiru male
nas kao što i mi
Ne živimo San, pa loše postojimo
dok sve proždiremo

Kada se bolje pogleda
Bachove orgulje o tome zavijaju
Zvuci se propinju kao svemirski konji svodova
I novi oblici žele poletjeti sve do ključalih izvora
gdje se oblici okupaju
kao što i mi
Ne živimo pa krvlju plivamo
dok sve proždiremo

Kada se bolje pogleda
Mi čak i nešto previše trajemo
Na nama se gubi (koliko dajemo)
Jata anđela sastaju se sa krilatim demonima
Da izmjene protokole ,otrove ,darove
Kao što i mi mijenjamo trula mišljenja
O neiživljenim razlikama književnih ukusa
mišljenja za stolom prepunim nečijih pečenih nogu
dok ljubavnu izjavu dajemo
i potom podrignemo
pa ljubimo

Kada se bolje pogleda
Užasom neba na fantastičan način
Teku rijeke nad našim odavno odrubljenim
Glavama
I vatrene zmije u njima proždiru male
nas
kao što i mi
Ne živimo San, pa loše postojimo
dok sve proždiremo


Kada se bolje pogleda

PREPUN

PREPUN…..
Jednostavne tišine rijeke
Prozirnih kiša
I ptica
PREPUN….
Detalja rasporenog zalaska
Zvijezde nad njenim virovima
PREPUN
Krvi lutanja
I utvara dogođenim pred slučajnim
Očima
PREPUN…..
Čuda oko mene
Kojih je toliko
Pa se mogu učiniti odveć poznatim Svijetom
PREPUN….
Stvaranja u odlasku
Vode što mi šapuće da
Postanem pritoka
PREPUN……
Radosti uvida, prašine iz koje se
Sve porađa
PREPUN….
postojanja i nepostojanja
Pun misli o tome
PREPUN
blatnih koraka
Ljepljivog svemira
Sna i topline mladunaca
Ispruženih mladica slatkih očiju
PREPUN sunca i vatre
PREPUN ove rijeke
I njenih obala
Što me neće zaobići
PREPUN
Zemlje i cvijeća
Izraslog iz mene pokopanog
cvijeća što sklapa
Daleke odjeke
latica

N A K B A L

Nije smiješno
čupave gubice
potomaka
Ramapitekusa
Već procijeniše (odavno)
Naše materijalno stanje
Kako bi mogli znati
Gdje se upravo nalaze
(op. njihova kalkulacija)
na stepenici
Piramidalne konstrukcije
častohleplja
sline
Nije smiješno
Kad pod čistim jednakim nebom
upravo vrsno dodaju
Količinu odglumljenog respekta
Jer…..
Kao puž rogove
Mogu uvući očnjake samo
I privremeno, doduše nevoljko

Nije smiješno
Kad glume
poniznim pogledom psa
djecu
Iza čijih je upitnih pogleda
sužena zjenica
Velociraptora lovca

Nije smiješno
Mesosijek Dvorogog jezika
Varana što bi «slistio»
ispale bebice vrapčića

No, evo nam sada sluzi
Neoborivih argumenata
Opipljivo zabetoniranog
Učinkovitog žderača u moru
Propagandnih poruka
TV kamina za kućne tvorove
Sklonog čak i uporabi šake
(smiješno, ali tetovaže su prkosno
lažne i nastojim nanijeti samoozljeđivanjem samopoštovanje
korisno kao i legende
o mom boravku u zatvoru
kako bi me poslije u štovali provincijalni lideri
maspokreta ,
i kao hinjeni kralj nakota
ponosim se svojom nečovječnošću
i ostalim komadima dna koje
upravo držim u imitaciji radničkih šaka
(opredjeljujem se, neprestano
biram stranu, kako bi se što lakše
stopio ulizan vječnoj kuli karata
konstrukcija!! Ahh..nadražaja li!)
jer znam
Kada toga ne bi bilo
hijene bi svakodnevnice
rastrgle , čupale komade
Mesa tolerancije
Na Južnom poluotoku jeze
Opsjednute horde mobiliziranih
Lukavom hipno-riječju glavno-gradskih
Zlih čarobnjaka; vlasnika visokih
primanja neradom i blebetanjima
Pokatkad čak
obećanjima o krvavom plijenu i
Kricima žena, o pohodima o paležima
Oh, kada bi mogli, dopuzali bi hvalospjevima
U vlastitoj slini usavršeni rolama »nevinih»
Tapkanja po ramenu, osmjesima zubatih
Pennywise- zubatim osmjesima
trijumfa «dobronamjernih»
utjeha, izjava…
Oh, a kada bi samo mogli,
zaplesali bi golim vriskom moje
Oljuštene lubanje
Svoje divlje poganske plesove
No, njihovi krpelj-osmjesi
Ne slute
Ja….kog su silovale stoljećima ove dobrote
predobro poznam već uštimane putove sline
Trenutno usnule očnjake
I da napetost raste već u prilasku
Kao deja vu neuspjelih epoha
Civilizacija mesoždera
Pojavom one električne jeze u zraku
Što ju osjete ptice i duše
A što prethodi dolasku
Horde
Slatkorječivih ubojica

R O B I N Z O N

Koliko puta poželjeh za pjesmu poljubac hvale
Ništa??samo harmonike,tambure praznike slave

Koliko puta poželjeh splav pravih da doplovi
Ništa?..nad glavom stalno;orao,jastreb,sokolovi

Koliko puta zaželjeh da Ona ko Zvijezda padne
Ništa?kraj njenog splava plivaju psine gadne

Koliko puta poželjeh srca u rijeci i slici
Ništa?..samo"tam-tam"vatre,urodjenici

Koliko puta se predivnim svo blisko kopno čini
Ništa ??misao priječi ;tamo su aborđini

Koliko mi demon šapce;čun,svoj ili raka?
Ništa?..ostajem svoj pod cijenu beskrajnog mraka

Jer što ću bijedan sa njima?Zar piti,pjevati,plesti?
Na kraju uvijek dilema;Tko će kog prvi jesti.!?

Otok je možda greška,jer sve nas ćeka praznina
Al znajuči ove,bard reče;"ipak je bolja tišina".