Poslije ti se gubi svaki trag
Kako čujem
Tvoja je monumentalna fasada ostala fotka
nepoznatog spomenika u mojoj glavi priglupog
turista što sve fotografira
No, sjećanje na Tvoju nadarenu rječitost me
izbacilo u Svijet
Anonimnih dijalekata anonimnih kvartova
(Recitobljakarala si papagajski ;«fantastično» i
«nemrem belivt»svakih dvadesetičetiri sata
puta četiri puta)
no, meni nije bilo sve to važno, mislio sam
da ćeš proći kao vodene kozice na tijelu
nasmiješenog djeteta
Nije ispalo tako jer
nisam u sebi očekivao buđenje naivnog
bubuljičavog zaostatka
Iz osmog A
Koga si opčinila, pa prevarila mirisom tijela i
Očima japanske verzije animirane Dorothy
Iz Kanzasa
Pa sam se nepošteno napušten i pošteno napušen
osjećao kao
muška i zmijska verzija Lorelei čija ljuska
još vonja na bestidnu
čistoću Zmije dvonošca
I prije no što uspjeh svući košuljicu,
već se zaljubih bespovratno
U Tvoju probušenu, a ipak nevinu podvrstu
Osmjeha jedne Ali McGrow
Čak sam pomislio kako ćeš završiti
kao jedna od
Tisuću zabludjelih provincijalnih odlikašica koje
pečatuju karijeru kao neiživljene
sisate učiteljice što nude djeci sendviče
sa smrdljivom salamom
Po autobusima trivijalnih ekskurzija
(a «mažu» ih gotovo uvijek vozači i turistički
vodiči)
No, popušio sam Te kao sedativ, i poslije sam
Trebao još i još
I gladno kriknuh onog poslijepodneva kada sa
Užasom shvatih da se vodiš kao nestala u oceanu zapadnih
auto-bahnova
I da Ti se gubi svaki trag
I kako sam čuo
Po bijelim mercedesima i čelavcima
Koji izigravaju fantome euro-maloumnika
poslije «last epizode»
pokunjeno branje šparoga
U «Bundesu «
Iako si se priznajem «caklila»;nečeg je bilo na tom
Nasmijanom zadihanom čelu
(Sjaj u travi)
Valovi su crne kose
kao jata satiričnih i slavno opjevanih
gavranova vješto pokrivali klempave
(zgodno klempave)uši Warena Beattya
No poslije ti ipak gubim svaki trag
Kako čujem…
A što sam trebao?
Napola pojedenu žudnjom za najelitnijim
Etiketama ljudske gluposti
Elektrošokirati te komornim slušanjem
Ciaccone 1004 u A molu
(Poslala bi me u materijalizirani simbol
Saganove crvotočine, i u dimu
Novokomponiranog baruta iste bi večeri
inatno otplesala trbušnjak kao pijana odaliska)
Jer poslije Ti se svejedno gubi svaki trag
Kako čujem
i potom zamišljam
najraznije horror endove
Od Dream Team poslastica hotela sa pet
Zvjezdica gdje bi ti bila kadra
u hladnokrvnim potpeticama
Još besčutnijih «see you later,(na drugom svijetu)
Aligator» čizmica šibati pihtijaste matore drloge po
Osip-stražnjicama
Do toga kako ti je u Pešti rusko-yugo-arabian-gipsy
Mafija oduzela putovnicu,pa tapkaš po promrzlim
Noćima Keletija
Jer poslije Ti se gubi svaki trag
Kako čujem
pa pokušavam Te mazohistički zamisliti
U tom rasponu od promukle konobarice
Slijepljene kose i podočnjaka u nekoj Frankfurtskoj
rupi prepunoj turaka i brkova
Sve do popišanog pločnika i privremenog stepa i
smještaja u hotelima slijepih ulica blizu «Kajzerice»
kao posljednjim sredovječnim stanicama
Babysitter oglasa prije gutanja
Crven,bjeli,plavi tabletica sumraka mladosti
jer
I prije no ću Ti izgubiti svaki trag
Prešao sam na tonu piva i gitare sibirskih
Roma , porodicu Buzilev, u dvorce i ruske parkove breza,
Ponovo se gubim u Rjudinu, ili ekraniziranoj
Drami u lovu
(Znaš ono;»Nerazumna ta vaša duša slavenskaja
ustrojna,Aleksej Jurjevič,nerazumna»(ne znaš) ,
u slavenskoj verziji votka «guljanja» i to
ubilački namjerno (ali mi nismo Slaveni
nego neki jebeno nedokučivi Harahvatiši)
A što sam trebao?
Dići Jedra u potrazi za posrnulim istočnim
Pepeljugama koje su vrlo zaslužile Egzorcista,
iz čijih izgubljenih cipelica (prev.štikla)
Piju lotto-privatizacijski potomci kamenih
dinarskih žilavaca
Jer poslije
Gubi ti se svaki trag
Kako čujem
Možda si se čak materijalo-imelizirala na jaka stabla
S koljena na koljeno naših Lombroso političara
Jakih vilica i čekinjastih obrva
na skupnim SIS(prev.SS) ručkovima
Ili onih stomaka nadutih utopljenika što se kockaju sa masom
izverzirani uvijenim izjavama tipa Antoanetini kolači
Riskirajući remake upada u Zimski Dvorac na
Markovom Trgu
Ili gdje mrmljaju neki njihov lunfardo i klepeću
O najnovijim tehnologijama špijuniranja novinara
(prijemnici na leđima dupina i muha i ostala sranja
(A zimi?)
Poslije Ti se gubi svaki trag
Kako čujem
Nestaješ baš kada se spušta lukavo tamnoljubičasto
Nebo boje smrti i samoće
Nestaješ u novim pravilima probitačnog
u licemjerju mase osmjeha,
u pustinji evropskog novog navodno
kozmopolitskog duha u kojima francuski mljekari
jebu mamicu bavarskim Kekec kapama
Znaš što? Užasno sam sam u ovoj pustinji
vrlo rijetkih oaza
Iskrenosti djece i vjernosti pasa
I prije no što mi pjesmu proglase
I pretencioznom i tendencioznom
Gubi Ti se svaki trag
Kako čujem,
a i znam
U njima si, uz njih si; zarobljena
Kao Jordanova filmska «Mona Lisa»a ja sam već
Frigidan i umoran od parfema sad me vidiš-
sad me ne vidiš- konkubina
U vremenima lažnih ugoda i sigurnosti
Najdražih nam iz Vrste što bi da mogu
i nekog novog Villona
poput Jozefa na smetlištu
kao skitnicu
kao psa
Ali opraštam ti
Kao autičar vrlina izliječenih protokom vremena
Apsurdom neozbiljno kratke igre loptice
u fliperu osmišljenih manipulacija ( glupost)
u ovom kipućem loncu trasha svega i svačega
Jer
kako čujem
Svima nam se poslije
gubi svaki trag

MORE me VIDI




More me vidi
Od mene
gleda
A ja
krilo modrooko
leptira žute
latice ticala
a zeleno a plavo
more vidim
ljubavni šamar
val plavi
vidim
zebre svjetionika i neobojanog
sebe slanog na rubu
bijelog
zaspalog i plavog
i ribe crne crvene
u plavom
i
ljubim cvrčka
crnog u zelenom
a modro
galebove letim
bijele a plavo
vidim
i osmjeh dupine
i sivi
grob gdje počivam
u travi oštroj
a zelenoj i zeleno
i njega nad grobom
sa humka plavo
more gleda.
Od mene
I mene..a mene ?
Ponovo
More me vidi



GDJE?

Gdje pobjeći od dlanova
na čelima noći
pivskih razbijanja obveza budućih buđenja

Gdje odložiti
zamor pognutih glava
pred ljutitim pristavima neumoljivih gena stožera

Gdje se odreći
tjeskobe radnih jutara
stjecanja u bistrom potoku sna rijetkih uvida

Gdje se probuditi
dalek od nagomilanih fraza
provokativno dosadnih autoriteta

Gdje zamjeniti
Lice nasmiješeno od raskrinkavanja
snomora lažnom idilom tropskih razglednica

Gdje pobjeći
perfidnom lažljivcu uvjeravanja stvarnog
što šapuće suprotno čak i onom
sretnom čistim postojanjem

SVE I NIŠTA

I zaputujem putno putave
i zamučujem mutno mutave
i zaručujem ručno rutave
i zapitkujem pitko pitkave
i zapiskujem pisko piskave
zlobni dušak ludojeni
noćni skitnik samosneni
ja sam dječak prvočedni
al i vampir krvožedni

Vilim vile sakriplahe
Ptičim ptice zorubice
Plodim plahe mrakosnahe
Ubim zube zazubice

Tužim tugu tugonosac
plačnodlačni suzoglavac
ružim ružu ružnoprosac
usnoplačni slinoglavac

Misli su mi razbludnice
sove moje love boje
Note su mi raskrasnice
love boje sove moje

Ja sam Puž,I Štakor-ovan
Ja sam Stjena,Spužvo-oblak
Ja sam Planet divljoskovan
Ja sam Korov Travogorak

Ja sam Kula,Bula,Tula
Ja sam s lista,glista čista
Ja sam Mula,trula nula
Ja sam..nisam.Sve i Ništa.


M E S A R I


Tko danas ljubi,budala biva,a jučer i sutra su poput dima
No,bistro jezero čarobnog oka je pjesnik dok piše, a trpi zube
U vjetru šume,sa šumom rijeke, u jatu ptica ,odlazi s njima
Rođen da lica se,pojave,stvari,usnama riječi zanosno ljube

To nitko ne želi,sve prije liči smijehu hijene,vuku pred srnom
Stomakom mjere da Zlo je Pamet,a dobre i žalosne oči su glupe
Šminkana nimfa divna je ruža;istina ,ali sa otrovnim trnom
Tako se postaje ovisnik boli, užitkom se suze na obrazu kupe

A da li baš stoga moramo biti,krvnici da bi nas voljeli ljudi
Jer bolest se zove;građanska pošast,kupa se pjano u našoj krvi
Virus od davna znan kao lovac,stepsku zvijer rađa,očnjake budi
Zar moramo mi uvijek strijeljati žrtve,zar moraju svi uvijek biti prvi

Jer kada sam vampir,krvolok,kurjak;ljudi me tada ushitom hoće
Zar ja što sam Plavom Planetu usnio pjesme u zalog dati
crvene,plave pjesme za djecu,ruže bez trnja,ljubavno voće
Zar ja kom je Telepin otac,Kupidon nećak,Erato mati

I Kralj je mrtav. Živio Kralj!Sutra je borba,kao i lani
A izdaja Jude?Zakon je čisti?Za škude?Zar nisu karata kule?
U sljepoj ulici svak drži malj.I tako nam sljepima prolaze dani.
Razlike nema.I svi smo isti.Pjesnik je mrtav.Živjele mule.

I pjesnika nema,a živi se broje.Tek osta nade za djecu milu
Što nevino rastu,ko pčelice roje,sa cvijeća života med kušnje piju
No naslut me rani i strepnja stravna,pa bujicom jeze prekidam idilu
Gdje raste cvijeće,i guja je tamna,u djetinjstvu novi mesari se kriju

Ruže

Ubrah nekoć ružu crnu
A ljuba mi bješe Zina
Sestra Crnog vodenjaka
Poklonit ju htjedoh tada
Prvoj među sucubama
Kakva je to Sablast bila!!!
No bez sjene
u pustinji od života
Ruža vene

Ubrah nekoć ružu morsku
A ljuba mi bješe Pilar
Kapetanka španskog broda
Poklonit ju htjedoh tada
Prvoj među gusarkama
Kakva je to žena bila!!!!
No u soli morske pjene
Ko na suhom
Ruža vene.

Ubrah nekoć ružu bijelu
A ljuba mi bješe Leda
Snježna Dama i kraljevna
Poklonit ju htjedoh dakle
Prvoj među pahuljama
Al bjelina ravnodušja
Smrzne u tren moju ružu,
sni zalede
Ruža s njima…

Ubrah nekoć ružu vjetra
A ljuba mi bješe Garga
kći demona Belijala
kakva je to Bura bila
Ali latice svud polete
I razlete ,pa odlete
Ljubav Lude krila ima
Sni otprhnu
Ruža s njima…..

Ubrah tada ružu blisku
od susjeda preko žice
A ljuba mi bješe Ana
Kćerka Ive iz kafića
Kakva je to cura bila!!!
Crne oči frajerice
Ali dok mlađan lutah
snima
čekala me..udala se
Sni uvenu
Ruža s njima….

C I R K U S


A onda je truba limenka zaustavila Chaplinovsku grimasu na masnom licu ostarjelog klauna

A onda su promuklo škripali Valcer na terenskom klaviru i na «oldtimer» instrumentima

A onda sve najavi cilindar-direktor, osvajač bradatih žena , (sa promuklim megafonom i kretnjama pauna)

A onda dodjoše netalentirane trapez-jadnice,(sa njima moljci ) u baršunastim crvenim dekolteima

I crnkinja sa zmijom koja je na samrti,i glupo nasmješena brkata (opet) braća na biciklima
I alkoholizirani bacač vilica i noževa, i šepavi poni, i proteza ćelavi krotitelj (u musollini čizmama) sa krezubim lavovima

A onda dođe i unaprijed prevarena publika sastavljena od tupoglavaca sa vrećicama kokica, preprodavača snova i karata ,i trgovci bundevinih koštica( bundevama) za njima
A onda dođem ja u toj publici.istresem kokice iz vrečice da bi mogao povratiti i viknem:
«Dosta sa cirkuskim stanjima!!!!
Dajte nam malo izvorne vode ljubavi,ne stalno blatni mulj konvencija !!!!»
(naravno «ukrašen» klanjima )
A onda mi netko iz publike dobaci ;»Fuck off Vi Pjesnici,ne živi se od vaših glupih stihova!»

A onda se odem jeftino napiti, jer skupo plaćam ulaznice istim društvenim sranjima.

K O M A R C I

Evo ih,odasvud izlaze,nadiru ispijači
Bez skrupula nose lentu novokomponirane tmine
Iz močvarnog smrada dolaze ,ali ja sam jači
Ja..Stršljen Veliki…Kralj prastare tišine

Za mene,komarac je komarac i krilca su staklo prozirno,
Nema on snagu pogleda,nit cijela ova lakrdija
Al puno ih je i uporni su ;moja su krila na umoru
Padaju oni,ne kažem,al polako padam i ja

Piti krv na slamčicu je sluzava osnovna taktika
Iz kože moje se ne može,možda snajper i neboder
Iz kože moje samoće nema više povratka
Za mene prave crni lijes,i čeka me njihov živoder

Ne vrijedi; ja letim još opasan,al izmiču sretni dani
Jer Vino je njima krv….a krv je moja sad njihova
Možda sam više umoran,nego to bijah lani
Ili je srce već klonulo od ovih užasnih stihova

I tako,izumirem rijedak,gledajuć blijedo bez krvi
Njih….prvi sve može,drugi bi i žive jeo,
Jato u lokvi krvi;tko će srkati prvi,
Treći je gladan i pijan na topli vrat djevojke sjeo.

OTKRIĆE


Otkrio sam
Samoću Sjeverne zvijezde
U spuštenoj kapuljači
Zimske noći
Hladne kao dah nevidljivih zmajeva

Otkrio sam
beskrajno rađanu djecu
Ispiljenu iz jaja svjetlosti
Što su ih još položile pra-kornjače Bogova

Otkrio sam
Rupe u stjenama obala živih oceana
U njima larve duginih boja
Starije od magme i kamenja

Otkrio sam
Sebe na Suncu,sunce u sebi
Mokar od kiša pjega i vulkana
Nezaboravnim trenom
Tuge u očima dvojnika



CRNI PETAR

Taj vam ne brine
Što od devetog ciklusa samo ratuje
Taj se ne boji
prkositi simbolima Boga i suza radosnica

Taj vam ne šapuće
Istinu kako je probitačno Plod strasti i nagona
Taj vam ne krije
Da Zlo prolazi olako i slavodobitno kroz Vrata Pohlepe

Taj vam ne haje
Što je začet od Oca Oca svih đavola
Niti ne želi znati
da mu je uredni Red Sjevera za leđima
Taj vam se zbrine
Na Jugu ugrijan
i potamni lijenošću obasipan


Taj vam ne tuguje
Što u Predstavi više nitko ne plače
Mjenjajuć likove i glumce ne kako su Sveti obznanili
Već kako Sami mravi požele
Taj vam obožava
Nedohvatljivo zaspati uz rub velike Tame
Gdje odlaze ogromni Levijatani na počinak

Taj vam se ne hvali
Što svi vjeruju u njega Istoga
Koji se može prozvati Mjesečevim lutkom
Zlim odsjajem očiju,novcem,kradljivim kineskim majmunom

Taj se ne razotkriva
kao crna prilika muškarca
kao lice podsvijesti
što zapovijeda početke ratova
Taj vam ne sustaje
I neće umrijeti
možda nakratko u predahu
Od samoga sebe

Taj se ne umori
Kad se napije krvi
u mislima preživjelih podanika

Na karti sna
Taj mudrobradog glumi
Da ga ne prepoznaju rijetki pravednici
Djeca ,i dobri psi da ne laju
Taj i lažno utihne
izblijedi ko obrazi masnih trudnica
i čeka krvave pohode

ODLAZAK ČAMCEM

Ostaje nam….
Rijeka energije
Dostojna poštovanja

Ostaje nam……
Čamac prepunjem našim snovima
Spreman za lutanja

Ostaje nam
Indijanski;
«How,Whilliam Blake!!»
«I dont smoke,nobody.»


Ostaje nam
Utihnuti tragom Li tai Poa
Čisto je..
Plavo….
Potom svjetlosti