Duboko potresena jednom nedavno viđenom fotografijom,pišem ovaj post...
Nisam osoba koju je lako snužditi i rastužiti,ali ovakve stvari me ponekad doista deprimiraju...
Znam da ne tako daleko od nas žive ljudi čiji se život u potpunosti razlikuje od našeg... Oni iz dana u dan hodaju bosi, ne njeguju svoju kožu svakakvim kremicama, nemaju udobnih kreveta da se zavuku pod plahte pri oblačnoj i hladnoj noći... Ljudi koji nemaju obrok svaki dan,oni koji ne jedu svako jutro topli kruh...
Hm,čudno kako se uvijek uhvatim tema koje izražavaju tugu i žalost zbog loših strana ovog našeg svijeta...
Ali tako je to,kad su oni najdublji osjećaji vezani za negativna iskustva i doživljaje... Zbog toga pišem o jednom nesretnom djetetu kojem je sudbina odredila mučan put... Put pun znoja, suhoće,put bez okrjepe...
Njegova priča tretira ga poput običnog,sporednog lika, poput nekog za kog jednostavno nema dovoljno milosti...
On postaje samo još jedan dio prehrambenog lanca, samo nevažna stepenica na putu do onih koji dominiraju...
I kako da itko pored takvog prizora ima hrabrosti reći da nije zadovoljan onim što mu je pruženo???
Jeli svijet zbilja toliko okrutan ili je Bog nekima od nas predodredio takav život samo u svrhu toga da bude utjeha drugima??? Samo u svrhu toga da se mi ostali ne žalimo da je nama loše???
Jeli zbilja potrebno da bilo tko na svijetu pati??? Zašto uopće postoji patnja,kakva je njena svrha na ovom svijetu???
Kako rekoše neki drugi ljudi- da nema mraka,nebi znali što je svijetlost...
Da nema zla,nebi mogli prepoznati dobro...
Pa što je tako loše u tome da ne postoji ništa osim dobra? Sve bi bilo monotono,dosadno i manje cijenjeno?
Kakva je svrha svega toga kad velika većina čovječanstva pati ovdje gdje sad živimo?
Jeli to djelo podzemnog svijeta?
Jeli to nešto u stilu borbe dobra i zla? Bog čini sve dobro, no sotona mu prkosi vršenjem svojih nemilosrdnih djela?
Stvarno neznam... Stvarno me zbunjuje cijeli pojam života i smisla cijelog
našeg postojanja...
Osoba sam koja vjeruje da život treba iskoristiti najbolje što možemo, ali
kako da uživam u životu kad me okružuje nezadovoljstvo i nesreća?
Trebala bih zaboraviti na sve gladne ljude koji trpe nepodnošljivu bol i ljude koji nisu ništa skrivili,a na nekoj razini plaćaju tuđe pogreške?
Ne sviđa mi se takav svijet,ne sviđa mi se uopće...
I neznam što da činim, kako da sve to ostavim iza sebe, zaboravim na one koji pate i živim svoj život...
To jest najbolji način; gdje bi svi mi bili da iz dana u dan razmišljamo o tuđim nesretnim životima na koje ionako ne možemo utjecati...
Užasno je kako naša snaga,naša volja može učiniti tako malo za druge... Možemo usrećiti bližnju osobu, razveseliti prijatelja i time napraviti nešto prekrasno,ali zašto čovjek, kao tako nevjerojatna osoba, ne može napraviti nešto više i ispuniti sve svoje snove?
Još nešto me muči... Kad je čovjek postao tako nevažna ličnost u vlastitom svijetu? Kad je čovjekov život postao samo puka mrlja na platnu?
Ljudski životi oduzimaju se bez treptaja, svakim danom sve je više hladnokrvnih osoba koje su sposobne dići ruku na svoju braću i
završiti nešto što je moglo na pozitivan način utjecati na svijet.
Stradaju i krivci, ali i oni nevini... Ne shvaćam gdje ovaj svijet vodi...
Mislim da još dugo vremena neću shvatiti...
Očito nismo dovoljno važne ličnosti da bi napokon dobili neke odgovore...
Odgovore koji bi nas uvjerili da nismo budale koje slijepo vjeruju u nešto što nemogu dokazati i klanjaju se nečemu što ne razumiju...
Kad je postalo tako teško samo biti ono što jesi i uživati u onome što ti je dano? Gdje je ljubav koja nam je prije davala snage za dalje?
Gdje je prijatelj koji te čvrsto zagrli kad dršćeš od plača i tuge?
Gdje je vjera da nam podari spas?
Gdje je volja za ići u novi dan?
Sretni smo mi koji imamo sve nabrojano,ali što s onima koji to nemaju?
Što s ljudima koji sami samcati lutaju ulicama ne videći razloga cijeloj ovoj priči zvanoj život?
Toliko pitanja,a nijedan odgovor... Niti jedan pišljivi odgovor...
Blago meni kad ću se sutra opet probuditi u svojoj sobi, u svom toplom krevetu, okružena ljudima koji me vole...
Ali uvijek ću u srcu nositi one kojima nije lako... Kao što jednom prije rekoh... Iz nekih starih,stranih razloga koji me tjeraju na to da budem čovjek i brinem o čovječanstvu...
I živim dalje,bez odgovora,još uvijek ne shvaćajući razloge sve ove patnje koja me okružuje...
Zapamtite da uvijek u životu treba biti sretan i zahvalan jer jednog dana sve može nestati... Ali ne valja živjeti u strahu, valja disati punim plućima i cijeniti ono što nam je dano... Jer nikad neznaš što imaš dok to ne izgubiš...
Općepoznata stvar...
I ne žalite se da nemate najnoviji mobitel ili neko drugo elektroničko čudo jer neki naši vršnjaci nemaju ni kap vode ni komadić kruha...
Neki ljudi su stvoreni samo da pate... I to je najveća nepravda u ovom svijetu... Ne to da vi nemate novaca za novu frizuru, nepravda je to što neki CIJELI ŽIVOT SAMO PATE...
Uff,dosta mi je ponavljanja iste stvari...
Oprostite na ružnoj temi,ali shvatit ćete kad vidite sliku koja me natjerala na sve ove riječi...
Mnogi od vas su vjerojatno već i vidjeli ovu fotografiju,a ja mislim da bolje od ičeg pokazuje surovost i okrutnost svijeta...
Na fotografiji je dijete koje u vrijeme gladi puzi prema obližnjem kampu već iznemoglo od gladi i ostalih nevolja... U pozadini je lešinar koji u zraku osjeća miris smrti,te čeka da dijete umre kako bi nastavio hranidbeni lanac...
Odvratna i užasna slika... Dovoljan je podatak , da se čovjek koji je fotografirao ovaj prizor, ubio nedugo nakon toga...
Pokušajmo zatvoriti oči i zamisliti da to nije istina... Da je samo ružan san...
Hm...da...
sinoć sam s Ninicom bila malo prošetat...
Prvotna ideja je bila da idemo trčat,ali odlučile smo ne forsirat,pa započet sa šetnjama ...hehe
Upoznala san neki novi putić Banjoli... Nikad prije tamo bila,cool...
Napravile krug po Banjolu,vratile se prema drugoj Padovi,legle na rivu na marijanu i gledale zvijezde... Pustile smo muziku, pričale,razmišljale...
Skoro i zaspale,hihi... Prekrasna atmosfera...
Pitam se postoji li ljepši ugođaj od ležanja pod nebom i promatranja zvijezda???
Bilo nam je super,uspile smo se nasmijat, Nina je uspila past na mokri pijesak i tako...
I skužih koliko mi fale vremena kad je Karmica još bila na Rabu... Šmrc...
Patkice,I miss you...
Al dobro... Nemam vremena pisat,odoh ja...
PUSSA!
Evo mene i Ninči...
I mene i Karmen dok igramo stolni...slatko...
Za moju patkicu slatkicu...
Sjaj lažnog prijateljstva brzo nestane, ali trag koji u srcu ostavi pravi prijatelj nikad se ne zaboravlja. Samo je teško naći pravog prijatelja jer većina sjaji lažno, a oni pravi sjaje, ali duboko u sebi.
Moja Karmen meni daje snage kad je teško,nasmijava me i kad tmurne misli otežavaju dane... Jako mi fali i jedva čekam trenutke kad ćemo opet moć sjedit na zidiću pred kućom i smijat se iz sveg glasa... Kad ćemo opet komentirat glupe izjave drugih ljudi, rugat se drugima i time nasmijavat jedna drugu? Kad ćemo opet peć kokoš i izmišljat gluposti?
Kad ćemo opet pričat do dugo u noć?
Ajme,nemam inspiracije i ne izražavam se baš zrelo,ali kužim koliko mi fali moj Z2...
Jao,jao... Kad će četvrtak...
Evo mene da ispričam doživljaje s jučer proslavljenog prvog maja...
Nas šestero cura našle smo se u Šarengradu u 6 i 15 ujuto...
Kupile kruh i ostalo ča nan je još falilo i autima krenuli prema Frkanju...
Pustili nas kod nekog restorana kako bi pješice našli mjesto...
I krenule mi... S te strane nam je jako puhalo,pa smo odlučile ić na drugu stranu Frkanja,kadi je za jato... I naravno,nebi mi bile ke jesmo da to napravimo na jednostavan način i vratimo se na putić... Ne,mi krenule ravno i odlučile presić put,tj. doć na drugu stranu kroz šumu... Počele se provlačit kroz grmišća,granje i nikako doć do nekog putića... Raskrčivali smo put s gradelama i jedva nekako izašle iz šikare... Al bio je to događaj za pamćenje ... Bar meni,haha...
Došle mi napokon na putić onako sve znojne i šporke i sukle sve jakete sa sebe jer nan više i ni bilo tako vruće...
Udrile mi naprid,spustile se bliže moru i našle super mjesto za utaborit se...
Ispod nekog stabla,malo kvrgavo jer ima stenja,al nema veze... Počele dolazit ekipe i na mjesta do nas i uskoro nismo više bile same na toj strani...
Svi nam se rugali da ča ćemo mi ženske,nećemo ni vatru znat napalit...
Ali evo,ponosno objavljujem da smo upalili vatru prije svih i prvi smo uživali u žderanju mesa i paprike,njami... Ovim putem pohvaljujem glavnu kuharicu Vlatku koja nam je uljepšala dan sa svojim delicijama i njenu glavnu pomoćnicu Mariju koja je asistirala u kuhanju najfinijeg jela tog dana ...
Svi smo se nakurili od dima,najviše njih dvi,pa nan se malo mantalo... Lol
Ma ni ne,samo nas je ćapalo smijanje (ko čudo kad si u tom društvu)
Posle jela smo odlučile malko odmorit... I to je bilo nešto čemu san se toliko smijala da san mislila da će mi vilica otpast...
Kako smo deke stavile na neko udubljeno mjesto,i to preko nekih kamenja,malo nam je bilo kvrgavo,a i premalo... Pa smo se snašle... Poredale smo se ko tetris,onako jedna preko druge,ni sama neznan na ki način...
Ivana je nešto celo vrime njunjala da je bode neka stena pod leđima,ali nismo je toliko obadivale... Ali kad se ona digla s deke!!! Kad smo mi vidile na koj kvrgini je ona ležala!!! Kamen visok bar 20 cm uvis... Polomile smo se od smiha i nastavile ležat i pjevat...
Prošetale smo do svjetionika i Marija odlučila poć malo na rivicu iako je puhalo i zalivalo ko ludo... I eto,došla ona do kraja rive,kad val priko nje i zmoči ju celu do kože...
Presvukla se i nastavile mi...
Posle smo se pridružile kolegama iz 4.g i tamo je također bilo super...
Ovim putem se ispričavam ča smo se prikeljile,ali valjda nismo smetale,kad ste vi to predložili,hihi...
Smijalo se,tuklo,dodavalo s nekom raketom (zanimljiva stvarčica,stvarno...)
Malo nas je kiša zezala,ali ništa strašno,nismo se puno obazirali...
Spustila se i noć, Dodo je zihital svakakvi stupi u vatru,tako da smo imali zanimljivo ognjište... (kresnul jednog debelog va oganj..lol)
Sjedili smo oko vatre,zezali se,smijali... Prekrasna atmosfera...
Oko 10 smo šli ća i bila san tako umorna da san zaspala ko beba nakon toplog tuša...
Sve u svemu,meni je bilo fenomenalno i rado bi sve ponovila... I onda postanen tužna kad se sjetin da naše kolege iz 4.g uskoro idu iz škole...
Šmrc,užasno će nam falit... Škola će bit jako dosadna bez njih,ah...
Al šta ćeš,život ide dalje...
Pozdravljam vas svih i nadam se da ste se jučer proveli bar upola dobro ko i ja!
Pozdrav vatrenim djevojkama,prehlađenoj Mirnici,Vikici koja nam je išla u Rim i mojim golupčićima kicaru i patkici...I 4.g koji nas uskoro napušta...
PUSSA
Anušk@
Marinko i Ursulica... Ursula je isto iznimno
važna osoba u mom životu, neznam kako
bi prešla preko nekih stvari da nema nje:
Mi,divljaci u Rovinju:
Najdraže moje Banjolke!!!!
Vikica i ja:
Skoro celi razred na okupu...
Mlačko je,naravno,utekal...
Ja i (ne)Mirna... hehe:
Viki me upravo zaprosila...ooooooo...
Ekipica u parku...
Pažljivo pogledajte... Ova prva cura slijeva
u gornjem redu...
E,to vam je Karmen...Možda
najvažnija osoba u mom životu... Moja
naj frendica:
Viki i ja tračamo...ah,kako tipično...
Viki i ja u mraku,haha,smišna slika,
koje face...cccc...
Livio,Tonči,Karlota i ja...
Ja se uopće ne sjećan da smo
se mi slikali kad smo već kod toga,
haha:
I šećer na kraju,haha...
Mali kicar Đuro... Čovac koji uvik
sve zna,hehe...
Ali također,za mene i osoba
od velikog povjerenja...
Bar se nadam,jer mu ja uvik
sve rečen...
I ujedno dečko moje naj frendice
Karmice...
Hehe,na ovoj slici se vjerojatno
s njon dopisuje,hehe:
Sad recite da Jim Carrey ni najjači čovik na svitu?!?
Ma totalno je opičen,I LOVE HIM!!!
Shot at 2007-07-11
Shot at 2007-07-11
Shot at 2007-07-11
Ovaj čovac bi meni ponekad trebal...
SIGMUND FREUD:
Shot at 2007-07-11
GREN DAY!!! Jedan od najjačih bendova na svitu!!!
Shot at 2007-07-11
I njihov frontmen BILLIE JOE!!!
Totalni luđak,hehe: Shot at 2007-07-11
Jedan cool pjevač-
Punim imenom Michael Hoolbrok Penniman
MIKA:
Shot at 2007-07-11
Neke smišne slike:
Glazbeni virtuoz,LOL:
Shot at 2007-07-11
Pitanje koje nas proganja već duže vrime-
GDJE JE NESTAO DJED MRAZ?!
Shot at 2007-07-11
Naši ne tako daleki rođaci...
Sličnost je očita:
Shot at 2007-07-11
Shot at 2007-07-11
Shot at 2007-07-11
MAY THE FORCE BE WITH YOU:
Shot at 2007-07-11
Ne,to nije kit...
LOOK CLOSER:
Shot at 2007-07-11
Uv zrake su jako štetne za vašu
hm,glavu...
Shot at 2007-07-11
Zeko se malo sjebo...
Ali ipak...ko zna,zna...
(zeko zna)
Shot at 2007-07-11
Ljudi su začuđujuće fleksibilni
pod utjecajem votke,
YOGA MASTOR:
Shot at 2007-07-11
Znamo da bi se dečki rado
našli na mjestu ovog malog
džukca:
Shot at 2007-07-11
I najslađi pas na svitu...
Ko maji plišani medo...
HiHi:
Shot at 2007-07-11
O meni...
VOLIM: svoje frendice,frendove,subote,
Ace Venturu,Cartoon Network,
dečke,Tošeta,
Cetinskog,Gibonnia,
Green day,S.O.A.D.,
Limp Bizkit,PAPA ROACH,
RHCP, BLINK 182,
Linkin park,Evanescence,HIM,
Rasmus,komedije,horore,
LJETOOOOOOOO...
NE VOLIM:ljubiće,školu,
profesore(većinu),kemiju,fiziku,
matematiku,zimu, sapunice...
Plavi orkestar - Od rođendana do
rođendana:
Ponekad se probudim
Želim da te poljubim
U sobi bez ijedne sjene
Nikog, samo ja i vrijeme
Sve se može srediti
Ali tebe ništa ne može zamijeniti
Kradem noći danima
S najboljim jaranima
Ponekad sam slabe volje
Prazno mi je, ali bolje
Sve se može srediti
Ali tebe ništa ne može zamijeniti
Ja od rođendana pa do rođendana
Čekam samo poziv tvoj
Makar prazne riječi
Bit će dovoljan mi znak da još nije gotovo
Svaka nova godina
Je slatka, nepredvidljiva
U danima budućnosti
Hiljadu mogućnosti
Sve će se promijeniti
Ali šta će tebe, šta će mi zamijeniti
Ja od rođendana pa do rođendana
Čekam samo poziv tvoj
Makar prazne riječi
Bit će dovoljan mi znak da još nije gotovo
Dovoljan mi znak da sam nekad bio ... samo tvoj
Plavi orkestar - Sava tiho teče
Pokraj Save breze male
Tvoje oči vesele
Ove noći čudno sjaje
Mene više ne vole.
Nije meni što te moram
Što te moram gubiti
Već je meni da l' ćeš moći
Poslije mene ljubiti.
Sava tiho teče
Zadnje nam je veče
Draga ostala si sama.
Sava tiho teče
Zadnje nam je veče
Draga postala si dama.
Slomile se naše grane
Više nemam prava ja
Na te tvoje oči male
Nisi moja curica.
Nije meni što ja neću
Više tebe vidjeti
Već je meni neće mi se
Nove oči svidjeti.
Tony Cetinsky- Neka te odvede:
Igra je pri kraju, samo potez ili dva...
Par nevažnih figura... kralj i kraljica...
Ispred mene ponor, nazad više ne mogu
I nebo je bez zvijezda cijelu godinu
Sad maske skinimo, da svi vidimo
U ovoj igri ko je ko
I, Bože, daj!
Neka te odvede, miljama od mene
Neka te zavede i prevari...
Pa da vidiš kako je
Zaspati na medu, budit' se na ledu
Dok preko noći svijet se srušio...
Svijet se srušio...
Ispred mene ponor, nazad više ne mogu
I nebo je bez zvijezda cijelu godinu
Sad maske skinimo, da svi vidimo
U ovoj igri ko je ko
I, Bože, daj!
Neka te odvede, miljama od mene
Neka te zavede i prevari...
Pa da vidiš kako je
Zaspati na medu, budit' se na ledu
Dok preko noći svijet se srušio...
Svijet se srušio...
I nebo je bez zvijezda cijelu godinu...
Svijet se srušio...
Sad maske skinimo, da svi vidimo
U ovoj igri ko je ko
I, Bože, daj!
Neka te odvede, miljama od mene
Neka te zavede i prevari...
Pa da vidiš kako je
Zaspati na medu, budit' se na ledu
Dok preko noći svijet se srušio...
Svijet se srušio...
Gibonni - Ovo mi je škola:
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Jer fališ mi do bola
I znam da bit će još i bolnije
Jer svaka ljubav nova
Ruši vjeru u tebe
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Koje su to riječi
Što su meni sišle s usana
Ne poznajem ni jednu
Što bi kazni ovoj bila jednaka
Jer su osveta i ponos
Dvije sestre blizanke
Rođene u ponoć
Jedna malo prije, a druga kasnije
Ako ikad vratim vjeru u tebe
I onda lažna nada nikne za mene
Na poljima od snova
Ne pušta se korijenje
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Jer fališ mi do bola
I znam da bit će još i bolnije
Jer su osveta i ponos
Dvije sestre blizanke
Rođene u ponoć
Jedna malo prije, a druga kasnije.
Gibonni- Ako me nosiš na duši:
Ko fina prašina u oku
Sitan kamen na dnu cipele
Ko fitilj zarobljen u vosku
Mislim na tebe
Da mogu smrvio bih kamen
I svu bi tugu oči same isprale
A niti vezane za plamen
Moraju da sagore
Ako me nosiš na duši
I nemaš s kime sagraditi dom
Ako me nosis na dusi
Vjeruj mila briga me za to
Ljubim druge a ne osjećam
I svaki dodir mi je ko da ustajem
Na nogu sto mi je utrnula
Bez ljubavi, nadanja, bez tebe
Ne ide
Toše - Jedina
Magla na mom prozoru
miriše na nevolju,
noćas sam ti tako sam.
Kiša pere ulice,
gdje si moja ludice?
Još bi nešto da ti dam.
I neka noćas grmi,
i nek se duša mrvi,
samo da ti čujem glas.
Priznajem pred svima,
lutam vjekovima
tražim tebe, tražim nas.
Jedina, šta si mi uradila,
srce mi je pustinja,
ljubav je presušila.
Jedina, što me nisi pustila
kad me nisi ljubila, jedina?
I neka noćas grmi,
i nek se duša mrvi,
samo da ti čujem glas.
Priznajem pred svima,
lutam vjekovima
tražim tebe, tražim nas.
Jedina, šta si mi uradila,
srce mi je pustinja,
ljubav je presušila.
Jedina, što me nisi pustila
kad me nisi ljubila, jedina?
Jedina, šta si mi uradila,
srce mi je pustinja,
ljubav je presušila.
Jedina, šta si mi uradila,
srce mi je pustinja,
ljubav je presušila.
Jedina, što me nisi pustila
kad me nisi ljubila, jedina?