Upravo pogledah kroz prozor i vidim da vjetar opet puše... Sunce mu njegovo... Kad će ljeto?!?!
Joj,ne sjećam se kad san zadnji put ovoliko tila da završi školska godina i da dođe ljeto!!! Oću se kupat! Oću gužvu u gradu! Oću vrućinu! Oću glasne cvrčke! Oću toplo more! Oću miris ulja za sunčanje!!!
Ajoj...
Nema ništa ljepše od ljetnog jutra...
Probudim se uz glasni zvuk crvčaka i teški, vrući zrak... Teško je udisat kisik kad je zrak tako težak,ali to je ono ča je najljepše... Nedovoljna količina kisika u mozgu stvara nekakav lijep osjećaj iluzije... Kao da je sve maglovito, ko da se sve događa u nekoj dalekoj bajci...
Izlazim iz kreveta i dižem roletu,otvaram prozor... Osjetim vrući zrak izvana i čujem ptičji pjev... U dnevnom boravku tata pije kavu i sluša radio Rab...
Blagi zvuci glazbe razbuđuju nas iz sna...
Moja seka još spava ili je već vani...
Mama se znoji i prigovara zbog vrućine i nereda...
Ah...
Izađem na balkon sa nečim za pojest u rukama, sjednem za stolić,gledam more žmirkajući zbog sunca... Protegnem noge i ruke i bacim pogled prema cesti da vidim ima li koga poznatog... Ili nepoznatog,a zanimljivog ... Haha
Izvalim se na fotelju,zatvorim oči i slušam muziku...
Popodne pojedem ručak, nazovem frendice ili one mene, nalazimo se i idemo na plažu...
U svojim kupaćima i s ručnicima u rukama koračamo vrućim asfaltom prema moru... Trčimo jer nam cesta prži noge.... Stajemo kad se približimo moru,maknemo se s asfalta...
Plaže su pune,djeca vrište,igraju se... Ljudi skaču s rive u more i čuje se pljuskanje mora... Neki se skrivaju pod suncobranom, neki svim silama žele postić preplanuli ten,pa se prže na suncu...
Dođemo na plažu,zapuhne me blagi ljetni povjetarac i donese miris borova,krema za sunčanje... Osjetim sol u zraku...
Mmmmmmmmmmmm...
Brže bolje na rivu i buć u more!
More prekrasno ko uvijek... Sunce se igra našim leđima i grije more...
Smijeh odjekuje, padamo u more s rive...
Igramo picigin do večeri, smijemo se, deremo, svađamo,pa se opet smijemo...
Navečer doma, tuširanje, spremamo se za izlazak...
Ponovno se nalazimo, i krećemo prema gradu...
U gradu već gužva,nemaš se di pomaknut... Obožavam to...
Obožavam milijun nepoznatih ljudi oko sebe,a ja i društvo se cerekamo, pjevamo,plešemo...
Uff...
Idemo doma još uvijek pjevajući, žaleći se na bolne noge...
Spavat,i drugo jutro ponovno uživancija...
Ajme
Dobro,moj dan je ovo ljeto izgledal puno drukčije jer sam radila,ali sad se prisjećam onih prijašnjih, bezbrižnih ljeta...
Ali opet,ljeto ko ljeto... obožavam ga...
Odbrojavam dane do prvog skoka u more...
Ljubim vas...
Anušk@ (koja čeka ljeto)
Upravo naiđoh na netu na jedan nevjerojatan slučaj!!!
Jedan ribar iz Indonezije ima skroz čudan život!!! Naime,po njegovoj koži raste korjenje!!! Dede,35-ogodišnjak, zaprepastio je liječnike kad jer po njegovoj koži počelo rasti korijenje nakon tinejdžerske nesreće u kojoj je posjekao koljeno... Zovu ga čovjek-drvo (Tree man)...
Izvori zaraze nisu bili uklonjeni i uskoro je postao nesposoban za svakodnevne poslove... Oženjen, odgajao je svoje dvoje djece koji su danas u kasnim tinejdžerskim godinama... Da spoji kraj s krajem,čak se prijavio i na lokalni "freak-show"!
Iako ga obitelj podržava,često je na meti okoline koja ga izruguje...
No,američki dermatolog je doputovao u njegov kraj i odlučio mu pomoći... Kaže da mu nemože posve ukloniti čudne izrasline s tijela,ali može osposobiti njegove ruke i stopala za rad...
Doktor je zaključio da je zaraza uzrokovana HPV virusom (ne kužim na koji način??? )
Ne razumijem baš tekst s neta,ali uglavnom ima neki genetski poremećaj i problema s imunitetom...
Zbog toga je virus bio sposoban upravljati njegovim kožnim stanicama i odrediti im da stvaraju masivne količine tvari koja uzrokuje izrasline slične drvu po njegovim nogama i rukama...
Mogućnost dobivanja te bolesti je manja od jedan prema milijun...
Doktor mu odlučuje pomoći sintetičkom verzijom vitamina A koja je pomagala u sličnim slučajevima...
Planira kasnije smrznuti čudnovate izrasline,a korijenje s njegovih ruku i nogu kirurški odstraniti...
Dr Gaspari želi Dede-a dovesti u SAD na naprednije pretrage...
Napominje da nikad nije ništa slično vidio tijekom svog života...
Čitah poslije da su Dede-u i uspjeli pomoći... Uklonili su dio korijenja s njegova tijela,neznam ča je bilo dalje...
Ono što je najčudnije doktorima je to što je Dede bio iznimno dobro otporan na bolesti tijekom svog života,a njegovi nalazi ukazuju na jako slab imunitet... Bo...
Sad gledajte slike ako ne vjerujete,nije baš za one malo osjetljivije...
I Dede nakon operacije:
Neznam kako vi,ali mene cijelo tijelo svrbi kad gledam ove slike... Brrr
Uglavnom, uz Dede-a smo!!!
Ojla ljudofi!
Evo mene da vam ispričam malo o sinoćnjem izlasku...
Cijeli dan je protekao u traženju savršene odjeće za izlazak... Oko 7 i pol,ja mislim,u kuću su banule Karmen i Ninica... hehe... Ja u tom trenu bijah pod tušem... Tuširah se uz slatke zvuke Karmeninog pjevanja pjesme "Ride on time"...lol... Ne,trebate čut pjesmu da vidite o čemu govorim...
Hihi...
Izađem ja iz kupaone,one dvi za kompjuterom naravno,a dopeljale neku stokilašku kesu punu robe i svega i svačega... I krenule odluke, dizajniranja... Haha... Uglavnom,bilo je smiha,navlačenja robe na naša tijela koja su poprimila višak kilograma... (to se na mene odnosi)
Obukle one mene po svom ukusu,ja se osjećah debilno,al nema veze...
Dogovor je bio- ić Đuru na rođendan... Slavilo se u Ježu i bilo je fenomenalno! Nas tri došle tamo prve, pohitale grickalice u plastične tanjure i umislile si da smo neš pomogle ...
Počeli dolazit ljudi,atmosfera super... BTW-svaka čast 3.g na dobro osmišljenom poklonu za Đureka...
Kad je malo vremena prošlo,već se pjevalo na sav glas, plesalo,smijalo...
Ah... Stvarno,Đuro,meni je bilo super...
Poslije 1,istjerali nas iz Ježa (šalim se) i krenusmo prema gradu...
Došli ispred Voxa,kad vidi "čuda"!!! Unutra prazno... Negdje u isto vrijeme, u grad su došli i ljudovi iz 4.g sa svog slavlja... I niki ni til uć u Vox,vani je bila špica! Čak sam pokušala stolicom ih utjerat unutra,ali su se određeni ljudi počeli branit od napada i ja završila s rasparanom čarapom ...
Al dobro... Kad je napokon pristiglo nešto ljudstva u Vox, počelo se plesat... I plesali smo,pa malo sjedili,pa se malo žalili,pa opet plesali...
Ko i uvijek,odlična atmosfera na momenti...
Nabavit ću slike od Karmen valjda,pa možda stavim na blog...
Za kraj par slikica od nedavno proslavljenog Vickovog rođendana poslije kojeg me bolil drob od smiha... I stolnog tenisa!
Slavljenik i Šenac... Hm,malo im letu oči...Ma ni ne...
Gogić... Dugogodišnji frend iz Rijeke... Hm,sad se hitil na jednu curicu Matušanku... dat ću ja tebi... Moje rođice ti meni diraš... Reć ću te babi!!!
BTW-Ča ti je to u ruci?!? Dečko,pa ti još nemaš 18...
Frenk legenda s gitarom...
Frenky i ja...
Karmica i ja...
Karmen,Dodomir i moja malenkost...
Ok,pokušat ću nabavit i slike od Đurekovog "mature" 18 rođendana,ali vjerojatno će bit slika i na njihovom blogu,jer je toliko škljocalo sinoć da mi se dioptrija povećala...
PUSSA punoljetnom Đureku(tj. tek će sutra bit punoljetan) i njegovoj maloj ljubici!!!
" Sve što može poslužiti živomu, grijeh je pokopati." Papa Ivan Pavao II.
Današnja tema- doniranje organa...
Svatko ima drukčije mišljenje o toj, izrazito osjetljivoj temi... Većini ljudi ne sviđa se sama pomisao na neku vrstu oskvrnjavanja tijela, no većinu ipak brine protivljenje religije u tom slučaju... Zapravo,svaka religija podupire taj postupak,bar onoliko koliko ja znam... Danas smo Mirna,Viki i ja malo raspravljale o tome... Ja već godinama imam u glavi zacrtanu tu odluku i zasad je sigurno da ću čim napunim 18 potražit više informacija o tome... Tj. saznat kako teče cijeli taj postupak upisa u knjigu donora i ostalo...
Njihova mišljenja se razlikuju od mojih... Baš ko i moja mama,one žele bit pokopane u jednom komadu... Dobro, ja tu nisam da sudim, svatko ima vlastito mišljenje i odluku i poštujem to... Ja to jednostavno gledam na ovaj način - Ako zbog neke iznenadne (ne daj Bože) nesreće ili pak neizlječive bolesti budem natjerana na duži boravak u bolnici, te ako ima šanse da moj život i ne nastavi dalje, u svakom slučaju želim darovat organe... Ne vidim zašto ne bih, kad mogu spasit nekome život i time učinit nešto veoma plemenito... Koliko znam, doniraju se i oči... Hm,neznam koliko bi nekome koristile moje kratkovidne oči,ali jednom slijepcu bi sigurno puno u životu značilo po prvi puta vidjet prekrasne boje svijeta koji nas okružuje... Ako to tako ide...
Dalje,čula sam i za doniranje kože... Žrtvama požara valjda... I ostalima kojima je potrebno,naravno... Ta me pomisao jedina malo užasava... neznam, nije mi ugodna pomisao da netko odere kožu s mene,ali eto... Ne vidim zašto ne pomoći nekome,ako nam tijelo kao materijalna osnova nakon smrti ne treba...
Od praha nastao,prahom će postati,jeli?
Pa kakva je onda razlika dali tvoje tijelo postane prah i bez par dijelova? Nije li svrha svršetka života u tome da naša duša vječno živi izvan tijela, daleko od opipljivog...
Curke moje su pokrenule i pitanje tipa- Nebi li ti bila užasna pomisao da netko "nosi" oči tvoje majke ili nekog bližnjeg... Neznam, pomisao jest malo ružna i iznad svega čudna,ali mislim da je darovati organe iznimno plemenita stvar... Svi uvijek pričaju o tome kako svatko želi nekako utjecati na svijet,ostaviti neki trag... Pa zar nije lijepo nekome obnoviti život, dati mu novu priliku da postigne sreću? Meni je to prekrasno...
Čitala sam po nekim forumima da ljudi strahuju od trgovanja organima... Naime, događaju se užasni slučajevi trgovanja organima na crnom tržištu... Jest malo gnjusno,stvarno,ali kad opet razmislim... U najgorem slučaju, ionako i ovako ćeš nekome dati nadu...
Neke je čak strah da ih doktori koji znaju da su donori,ne dočekaju iza ugla i ucmekaju,kako bi zaradili na njihovim organima... Mislim,ima svakakvih bizarnih stvari na ovom svijetu,ali nikako ne želim mislit o takvim slučajevima...
Kažu frendice da će se moja odluka promjenit još milijun puta tijekom života,ali ja mislim da ću bit ustrajna u tome...
Iako se,mislim,većina ljudi u mojoj obitelji vjerojatno protivi tom činu, sve spada na odluku pojedinca...
Ok,ok,ok,mogla bi o ovome još sto godina pisat,ali moram pod tuš...
Ciaos ljudofi!!!
Zar nije divno čovjeku dati novu nadu, probuditi vjeru u život?
Zar nije divno slijepcu po prvi put omogućiti da otvori oči i poji ih zlatnim tracima sunca i srebrnim zrakama mjeseca?
Zar nije divno dati ženi priliku da odgaja vlastito dijete u svijetu u kojem svatko ljubi bližnjeg svog kao samog sebe?
S druge strane,zar nije divno dati djetetu priliku da ima majku, da ga upozna sa svijetom i sa svim lijepim i onim manje lijepim stvarima koje se događaju?
Zar nije divno dati nekome priliku da ustane iz bolničke postelje i kaže " Dobra duša darovala mi je priliku da ustanem, da udahnem svježi zrak punim plućima, da ponovno pogledam u sunce nasmijan od sreće što je svanuo dan! Dobra duša odlučila je darovati meni život i na tome sam joj vječno zahvalan!"
P.S.-naravno da je doniranje organa pod strogo anonimnim uvjetima (osim
ako to donor želi drugačije)
The rain is falling on my window pane,but we are hiding in a safer place, under covers staying safe and warm, you give me feelings that I adore...
Romantika... Nije li romantika malo precijenjena?
Neznam, sama nisan neka romantična osoba... Jest da mi je par osoba reklo da sam zapravo u duši romantičarka i da se to vidi,nebi ja to baš rekla...
Jednostavno ne padam na srcedrapajuće pjesmuljke, na bukete cvijeća
i romantične komedije... Sve mi se to čini tako isforsirano, komercijalizirano
i nepotrebno... Ko da je to bilo fora samo prije, dok su po svijetu postojala kraljevstva, dvorske drame i njihovi prinčevi... Možda zvuči fora bezuvjetna ljubav bez mana koju smo ko mali upoznali u bajkama... Ali u životu to nije tako jednostavno... Toliko toga se isprječi na putu do savršene ljubavi,do savršenog života... Još uvijek negdje postoje zakleti romantičari koji vjeruju da negdje na svijetu postoji srodna duša za njih i da će ih sudbina jednog dana spojiti i sve će postat savršeno... Ja u to nimalo ne vjerujem i shvaćam da je patnja sastavni dio života... Također vjerujem da se za sve u životu treba trudit kako bi sagradili sebe kao čvrstu i odgovornu osobu...
No nije sve u životu sivo... ( Nije sve,nije sve tako sivo )
Ponekad se ova moja antiromantičarska razmišljanja potpuno izokrenu i ja postanem djevojčica koja sanja o tome kako ju netko mazi,pazi i govori joj da ju voli najviše na svijetu... Naravno,kad se zaljubim...
Zato ne volim bit zaljubljena-svi moji dotad čvrsti stavovi padaju u vodu... Eh...
Al dobro,preživi se nekako...
Ali ozbiljno,mrzim bit zaljubljena... Kad se zaljubim, po cijele dane mislim samo o toj osobi i svaki moj pokret ima veze s njim...
Uff,mrzim to... Ne mogu se skoncentrirat na niš drugo jer sve moje
misli lete u neku daleku zemlju mašte,snova, tajno priželjkivana utopija...
I tako svaki Božji dan dok me ne prođe zaluđenost...
A hvala Bogu tol'ko san zaljubljiva da imam te faze skoro svaki mjesec...
Al dobro,trenutno nisam zaljubljena i nikad nisam bila sretnija...
Svakome dođe period života u ovom prekrasnom pubertetu kad shvatimo da je vrijeme da se okrenemo sami sebi... I tada svi drugi padaju u drugi plan...
Tek tada zapravo shvatiš koliko SAM SEBI značiš i samopouzdanje počne rast (ako je dotad bilo nisko)...
Tako i kod mene... U zadnje vrijeme samo o sebi i svojim postupcima razmišljam... Malo zvuči čudno kad kažem da sam sad sama sebi najvažnija,ne mislim ja to u lošem smislu,još uvik san ja osoba koja bi sve dala za svoje najdraže i tako će uvijek ostat... Jedino ča se promjenilo je to da sam sad glavni glumac u svojoj priči i da sam sebi napokon dala značajnu ulogu... U zadnje vrijeme sam naučila volit samu sebe onakvu kakva jesam i to mi itekako pomaže... I niki mi nemore niš!
E...
Haha,baš san neš pametna...
Ma nema veze...
Kažu da nemoš volit druge dok ne naučiš volit sebe...
Uff,jebate,pa kako ću se tek sad zaljubljivat kad napokon i sebe volin kad san prije,dok san sebe mrzila, ludila za hm... dečecima...
Život je divan...
Život je ljubav,život je pravednost, život je strast, život je sunce koje svakog dana sja u srcu iako vani pljušti...
Ljubav je onaj osjećaj s kojim se sretan budiš jutrima, ljubav je kad se smješiš bez razloga,jednostavno zbog toga jer si sretan... Ljubav je kad
i neprijatelje gledaš pogledom pomirenja,ljubav je kad tmurne boje koje nas okružuju,poprimaju jarke boje prirasle srcu...
Joj,dosta...
Pussa ljudofi moji...
Oj ljudi... Kako ste mi?
Evo ja odlučih napisat još jedan post... Probat ću neka svoja razmišljanja prenijet na papir... Tj.na ekran... U post,jeli...
Shvatila sam da se u zadnjih par dana puno toga posložilo u mojoj glavi i napokon sam skroz sretna... Moji prioriteti su napokon svaki na svom mjestu i sve je napokon u redu... Shvatila sam da nitko nije vrijedan mojih suza, da sam najveća faca na svijetu ja sama sebi ...
Prije samo tjedan dana još sam mislila kako ništa nije kako treba,mučile su me neke stvari,neke blesave simpatije prema osobama koje ih nisu vrijedne... Ali sad znam da su me takve budalaštine samo ojačale i da mi je to trebalo kako bi napokon dobila malo vjere u sebe...
I činilo mi se da ništa ne ide,da se cijeli svijet okrenuo protiv mene,ali sad je sve ok... Jedna osoba mi je savjetovala da si sredim misli i odlučila sam napokon ovladat vlastitim razmišljanjima... I sad shvaćam da je sve toliko lakše kad gledaš život širom otvorenih očiju,znajući što zapravo želiš i za što si spreman trudit se...
Dosta je bilo plakanja i svakodnevnog žaljenja kojim sam iznervirala ne samo sama sebe,nego i sve frendove...
Sad je lakše pogledat se u ogledalo i reć sam sebi - Ma ja sam zakoon!
I sad to stvarno mogu... Neznam ča je to ča me toliko drastično promjenilo,ali jako mi je drago da se dogodilo...
I baš me briga za sve moje mane,onaj tko će me volit,volit će i moje mane...
Ponekad je bolje odustat od potrage i pustit da stvari teku svojim tokom... I samo se zabavljat... Odlučit iskoristit ovaj prekratki život najviše što možeš... Jer to je sve što imamo... Jedna šansa da uživamo,da pomažemo drugima i sebi... Bit života i jest u tome da uz sve lijepe i ružne stvari dođemo do pozicije u kojoj se osjećamo zadovoljno i
u kojoj možemo reći da smo ponosni na sebe i sve što smo postigli...
A to je ono ča ja najviše želim... Da se jednom u dubokoj starosti prisjetim proteklog života i kroz stare ispucane usne izustim- Jesam,ponosna sam... Zadovoljna sama sobom...
Eh... Eto, već razmišljam o starosti...
A za nekih 40-ak minuta tek navršavam 16...
Hehe,mladost-ludost...
I želim da moja mladost bude ludost... Hm,ok nije dobro izrečeno...
Želim biti jedna od onih žena koje će se kasnije smijati glupostima koje je
radila ko tinejdžerica... Oću osjetit slast života, želim se suočit s nekim svojim strahovima i zauvijek ih pobijedit!
Eh... Ja malo puno pričam...
Ok,idem... Neda mi se više...
PUSSA!
Marinko i Ursulica... Ursula je isto iznimno
važna osoba u mom životu, neznam kako
bi prešla preko nekih stvari da nema nje:
Mi,divljaci u Rovinju:
Najdraže moje Banjolke!!!!
Vikica i ja:
Skoro celi razred na okupu...
Mlačko je,naravno,utekal...
Ja i (ne)Mirna... hehe:
Viki me upravo zaprosila...ooooooo...
Ekipica u parku...
Pažljivo pogledajte... Ova prva cura slijeva
u gornjem redu...
E,to vam je Karmen...Možda
najvažnija osoba u mom životu... Moja
naj frendica:
Viki i ja tračamo...ah,kako tipično...
Viki i ja u mraku,haha,smišna slika,
koje face...cccc...
Livio,Tonči,Karlota i ja...
Ja se uopće ne sjećan da smo
se mi slikali kad smo već kod toga,
haha:
I šećer na kraju,haha...
Mali kicar Đuro... Čovac koji uvik
sve zna,hehe...
Ali također,za mene i osoba
od velikog povjerenja...
Bar se nadam,jer mu ja uvik
sve rečen...
I ujedno dečko moje naj frendice
Karmice...
Hehe,na ovoj slici se vjerojatno
s njon dopisuje,hehe:
Sad recite da Jim Carrey ni najjači čovik na svitu?!?
Ma totalno je opičen,I LOVE HIM!!!
Shot at 2007-07-11
Shot at 2007-07-11
Shot at 2007-07-11
Ovaj čovac bi meni ponekad trebal...
SIGMUND FREUD:
Shot at 2007-07-11
GREN DAY!!! Jedan od najjačih bendova na svitu!!!
Shot at 2007-07-11
I njihov frontmen BILLIE JOE!!!
Totalni luđak,hehe: Shot at 2007-07-11
Jedan cool pjevač-
Punim imenom Michael Hoolbrok Penniman
MIKA:
Shot at 2007-07-11
Neke smišne slike:
Glazbeni virtuoz,LOL:
Shot at 2007-07-11
Pitanje koje nas proganja već duže vrime-
GDJE JE NESTAO DJED MRAZ?!
Shot at 2007-07-11
Naši ne tako daleki rođaci...
Sličnost je očita:
Shot at 2007-07-11
Shot at 2007-07-11
Shot at 2007-07-11
MAY THE FORCE BE WITH YOU:
Shot at 2007-07-11
Ne,to nije kit...
LOOK CLOSER:
Shot at 2007-07-11
Uv zrake su jako štetne za vašu
hm,glavu...
Shot at 2007-07-11
Zeko se malo sjebo...
Ali ipak...ko zna,zna...
(zeko zna)
Shot at 2007-07-11
Ljudi su začuđujuće fleksibilni
pod utjecajem votke,
YOGA MASTOR:
Shot at 2007-07-11
Znamo da bi se dečki rado
našli na mjestu ovog malog
džukca:
Shot at 2007-07-11
I najslađi pas na svitu...
Ko maji plišani medo...
HiHi:
Shot at 2007-07-11
O meni...
VOLIM: svoje frendice,frendove,subote,
Ace Venturu,Cartoon Network,
dečke,Tošeta,
Cetinskog,Gibonnia,
Green day,S.O.A.D.,
Limp Bizkit,PAPA ROACH,
RHCP, BLINK 182,
Linkin park,Evanescence,HIM,
Rasmus,komedije,horore,
LJETOOOOOOOO...
NE VOLIM:ljubiće,školu,
profesore(većinu),kemiju,fiziku,
matematiku,zimu, sapunice...
Plavi orkestar - Od rođendana do
rođendana:
Ponekad se probudim
Želim da te poljubim
U sobi bez ijedne sjene
Nikog, samo ja i vrijeme
Sve se može srediti
Ali tebe ništa ne može zamijeniti
Kradem noći danima
S najboljim jaranima
Ponekad sam slabe volje
Prazno mi je, ali bolje
Sve se može srediti
Ali tebe ništa ne može zamijeniti
Ja od rođendana pa do rođendana
Čekam samo poziv tvoj
Makar prazne riječi
Bit će dovoljan mi znak da još nije gotovo
Svaka nova godina
Je slatka, nepredvidljiva
U danima budućnosti
Hiljadu mogućnosti
Sve će se promijeniti
Ali šta će tebe, šta će mi zamijeniti
Ja od rođendana pa do rođendana
Čekam samo poziv tvoj
Makar prazne riječi
Bit će dovoljan mi znak da još nije gotovo
Dovoljan mi znak da sam nekad bio ... samo tvoj
Plavi orkestar - Sava tiho teče
Pokraj Save breze male
Tvoje oči vesele
Ove noći čudno sjaje
Mene više ne vole.
Nije meni što te moram
Što te moram gubiti
Već je meni da l' ćeš moći
Poslije mene ljubiti.
Sava tiho teče
Zadnje nam je veče
Draga ostala si sama.
Sava tiho teče
Zadnje nam je veče
Draga postala si dama.
Slomile se naše grane
Više nemam prava ja
Na te tvoje oči male
Nisi moja curica.
Nije meni što ja neću
Više tebe vidjeti
Već je meni neće mi se
Nove oči svidjeti.
Tony Cetinsky- Neka te odvede:
Igra je pri kraju, samo potez ili dva...
Par nevažnih figura... kralj i kraljica...
Ispred mene ponor, nazad više ne mogu
I nebo je bez zvijezda cijelu godinu
Sad maske skinimo, da svi vidimo
U ovoj igri ko je ko
I, Bože, daj!
Neka te odvede, miljama od mene
Neka te zavede i prevari...
Pa da vidiš kako je
Zaspati na medu, budit' se na ledu
Dok preko noći svijet se srušio...
Svijet se srušio...
Ispred mene ponor, nazad više ne mogu
I nebo je bez zvijezda cijelu godinu
Sad maske skinimo, da svi vidimo
U ovoj igri ko je ko
I, Bože, daj!
Neka te odvede, miljama od mene
Neka te zavede i prevari...
Pa da vidiš kako je
Zaspati na medu, budit' se na ledu
Dok preko noći svijet se srušio...
Svijet se srušio...
I nebo je bez zvijezda cijelu godinu...
Svijet se srušio...
Sad maske skinimo, da svi vidimo
U ovoj igri ko je ko
I, Bože, daj!
Neka te odvede, miljama od mene
Neka te zavede i prevari...
Pa da vidiš kako je
Zaspati na medu, budit' se na ledu
Dok preko noći svijet se srušio...
Svijet se srušio...
Gibonni - Ovo mi je škola:
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Jer fališ mi do bola
I znam da bit će još i bolnije
Jer svaka ljubav nova
Ruši vjeru u tebe
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Koje su to riječi
Što su meni sišle s usana
Ne poznajem ni jednu
Što bi kazni ovoj bila jednaka
Jer su osveta i ponos
Dvije sestre blizanke
Rođene u ponoć
Jedna malo prije, a druga kasnije
Ako ikad vratim vjeru u tebe
I onda lažna nada nikne za mene
Na poljima od snova
Ne pušta se korijenje
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Jer fališ mi do bola
I znam da bit će još i bolnije
Jer su osveta i ponos
Dvije sestre blizanke
Rođene u ponoć
Jedna malo prije, a druga kasnije.
Gibonni- Ako me nosiš na duši:
Ko fina prašina u oku
Sitan kamen na dnu cipele
Ko fitilj zarobljen u vosku
Mislim na tebe
Da mogu smrvio bih kamen
I svu bi tugu oči same isprale
A niti vezane za plamen
Moraju da sagore
Ako me nosiš na duši
I nemaš s kime sagraditi dom
Ako me nosis na dusi
Vjeruj mila briga me za to
Ljubim druge a ne osjećam
I svaki dodir mi je ko da ustajem
Na nogu sto mi je utrnula
Bez ljubavi, nadanja, bez tebe
Ne ide
Toše - Jedina
Magla na mom prozoru
miriše na nevolju,
noćas sam ti tako sam.
Kiša pere ulice,
gdje si moja ludice?
Još bi nešto da ti dam.
I neka noćas grmi,
i nek se duša mrvi,
samo da ti čujem glas.
Priznajem pred svima,
lutam vjekovima
tražim tebe, tražim nas.
Jedina, šta si mi uradila,
srce mi je pustinja,
ljubav je presušila.
Jedina, što me nisi pustila
kad me nisi ljubila, jedina?
I neka noćas grmi,
i nek se duša mrvi,
samo da ti čujem glas.
Priznajem pred svima,
lutam vjekovima
tražim tebe, tražim nas.
Jedina, šta si mi uradila,
srce mi je pustinja,
ljubav je presušila.
Jedina, što me nisi pustila
kad me nisi ljubila, jedina?
Jedina, šta si mi uradila,
srce mi je pustinja,
ljubav je presušila.
Jedina, šta si mi uradila,
srce mi je pustinja,
ljubav je presušila.
Jedina, što me nisi pustila
kad me nisi ljubila, jedina?
) 
:
Ja i Marinko še puno lolimo...hehe:
Ovo smo Ury i ja:
Sara Lovrić (demonkica moja) i ja:
Ovo je naš Eko koga jadnog stalno mučim 
Marin i Ursulica:
Anči i Ury:
