|
|
| < | travanj, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
SAMOYED
ZLATNI RETRIVER
ALJAŠKI MALAMUT
10. Zhtjeva svakog psa
Moj će život vjerojatno trajati 10/15 godina.
Svako odvajanje od tebe za mene će biti bolno.
Upamti to prije nego me nabaviš.
2.Daj mi vremena da shvatim što želiš od mene
3. Iskaži mi svoje povjerenje. To je nužno za
moju dobrobit.
4. Nemoj se dugo ljutiti na mene, i nemoj me
zatvarati za kaznu. Ti imaš svoj posao, zabavu
i prijatelje...Ja imam samo tebe!
5. Katkad razgovaraj sa mnom. Iako ne
razumijem tvoje riječi,ja razumijem tvoj glas.
6. Budi svjestan da bez obzira kako se prema
meni odnosiš ja to nikada neću zaboraviti.
7. Molim te,nemoj me udarati,jer ja ne mogu
uzvratiti udarac. Ali zato mogu gristi i grepsti,a
to doista ne želim učiniti.
8.Prije nego me prekoriš da ne želim surađivati s
tobom, da sam tvrdoglav i lijen, pitaj se ne muči li me
možda nešto. Možda ne dobivam odgovarajuću hranu,ili
sam predugo bio vani na suncu,ili moje srce stari i postaje
sve slabije.
9. Brini se za mene kad ostarim. I ti ćeš jednoga dana ostarjeti.
10.Prati me na teškim putovanjima. Nikada nemoj
reći "Ne mogu to gledati",ili "Neka se to dogodi u
mojoj odsutnosti".Bit će mi lakše ako i ti budeš
tamo.Zapamti, ja te volim.
MOPS ga zovu u Njemačkoj, Belgiji i Nizozemskoj,
PUG-(engl.-pesnica-pas veličine pesnice) ga zovu
u Velikoj Britaniji, KARLIN-ga zovu u Francuskoj.
Na nasim prostorima ja najčešće čujem Mops,a
najrjeđe Karlin!!!
To je stasit patuljasti pas, koji potiče od malo
poznatih linija molosoidnih pasa. Glava mu je
velika i okrugla, s dubokim poprečnim kožnim
naborima na čelu. Nosni dio lubanje je kratak,
ravan i širok, naprijed tup, s izrazito crnim licem
i širokom crnom njuškom. Mopsu je u standardu
predviđen predgriz. Oči su tamne, skoro crne,
okrugle i postavljene tako da svako gleda na
svoju stranu. Pogled je vrlo pozoran. Uši su
crne, malene, tanke. Vrat je kratak i snažan,
s jako izraženim podvratnikom. Rep je po mogućno
sti dvostruko savijen, držan iznad leđa. Dlaka
je kratka i svjetleća, od srebrno sive do boje
marelice. Visina - do 32 cm, težina - do 8 kg.
Doživi i 15 godina. Mopsovo porijeklo nije
potpuno jasno. Preci su možda bili engleski
buldozi ili kineske pasmine. Ime Mops, kojeg
i mi upotrebljavamo, njemačkog je porekla
(staronjemački mup znači natmuren). Spada
u pse za pratnju. Nekada je bio modni pas,
a sada je razmjerno rijedak. Upravo je šteta
da ti psi nisu više rašireni. Mops je stvarno
nezahtjevna, pristupačna rasa i može živjeti
u malom stanu. lako je malen, hrabar je čuvar
- u tome se ogleda njegova molosoidna prošlost.
Potreban mu je dosljedan odgoj. Moramo biti
odlučni i kada odraste. Naime, izvanredno je
pametan, sposoban brzo otkriti sve slabosti
svojeg gospodara i dobro ih iskoristiti. Može
postati pravi tiranin. Još jedna slaba osobina:
kada diše glasno sopće, a dok spava hrče.
Po naravi je tvrd. Moramo paziti na nabore
među kojima se mogu pojaviti upale.
Aljaški Malamut je jedan od najstarijih vučnih pasa.
U kratkim crtama mogli bi ga opisati kao jakog i
velikog vucnog psa. Težina im varira između
38 - 43 kg., dok visina u grebenu iznosi 62
cm za ženke i 66 cm za mužjake. Ipak, kao i
kod svake pasmine postoje iznimke, te postoje
primjerci cak do 76 cm. To je pas impresivnog
izgleda, nadasve lijep i dostojanstven. Pas ima
relativno veliku glavu sa srednje velikim ušima.
Oci su najčešće smeđe boje, no preporučljiva je
crna boja. Plave oci računaju se kao uzgojna greška.
Uobičajena boja krzna varira od sive pa do crne.
Sve kombinacije između te dvije boje su dopuštene.
Jedina dominantna boja jest bijela koja prevladava
na donjem dijelu tijela i nogama.
Malamut ima gustu podlaku. Dva puta godišnje
dolazi do linjanja tj. kompletno gube podlaku.
Taj period može potrajati i do tri tjedna, te je
potrebno češljati psa da se otklone ostatci mrtve
dlake. Linjanje može biti prilično neuredno te nije
rijedak slučaj da se u to vrijeme nađu cijele loptice
mrtve dlake... Inače, malamut je prilično čist
pas, voli se samostalno čistiti i kad je uprljan
blatom ili ostalom prljavštinom ubrzo to skida.
Psa nije potrebno cesto kupati, tek jednom
do dva puta godišnje. Dakle, dlaka aljaskog
malamuta ne zahtjeva neki poseban tretman
osim povremenog češljanja. Ponekad je
potrebno skratiti dlaku u usima i na sapama.
TEMPERAMENT:
Aljaški malamuti su veoma prijateljski naklonjeni
prema ljudima i zahtijevaju puno pozornosti.
Cesto su nazivani "velikim medvjedićima"
upravo zbog toga sto zahtijevaju toliko pozornosti
i ljubavi od svog vlasnika. No, ako živi u obiteljskom
domu neće gledati samo jednu osobu kao "vođu čopora"
već ce jednako biti privržen svim članovima. Malamut
je vrlo inteligentna, no isto tako i tvrdoglava pasmina.
Nije preporučen početnicima, zato sto cesto dolazi do
pogrešaka u odgoju koje je kasnije teško otkloniti,
osim ako stvarno znate sto radite. Pasmina se ipak
da trenirati usprkos tvrdoglavosti. Cesto se govori
da je aljaskog malamuta lako naučiti du učini jednu
ili dvije stvari, zato sto su prilično inteligentni i
brzo uče nove zapovijedi. Međutim, ako se od njih
traži da neprekidno ponavljaju jednu te istu stvar,
možete naići na otpor upravo zbog tvrdoglavosti
i činjenice da im zadatci brzo dosade.
Općenito, to je osobina svih sjevernih pasmina.
Ponekad kod početnika dolazi do neugodnog
iznenadjenja kad im malo štene postane
ogroman pas kojega ne mogu kontrolirati.
Zato bi se odgoju trebalo posvetiti već u
samom početku. Malamuti u odnosu prema
drugim psima su najčešće mirni, međutim i
tu se mogu naći primjerci koji su agresivni i
dominantni. Ovo vise vrijedi kao iznimka,
nego kao pravilo. Zbog svoje blage naravi
prema ljudima nisu baš podobni kao čuvari,
no tko želi ovog psa treba znati da to i nije
njegova svrha. Zapravo, on ce najvjerojatnije
svakog posjetitelja pozdraviti skakanjem i
lizanjem. Posjetitelji se jedino možda neće
usuditi uči u dvorište zbog njegove velike građe i
vučjeg izgleda. Ovi psi relativno malo laju,
no zato znaju cesto zavijati sto ponekad moze
biti iritantna stvar. Zavijanje je posebno istaknuto
zimi. Ako nabavite ovoga psa imajte na umu da bi
svaki dan trebali barem dva sata posvetiti
vježbanju i istrčavanju. Malamut obožava
trčanje pored bicikla, te jednosatno dnevno
trčanje ce mu svakako koristiti. Isto tako,
nije preporučljivo uzimati aljaškog malamuta
ako nemate dvoriste, može živjeti i u stanu,
ali onda se to svodi vise na mučenje životinje.
U dvorištu mu treba osigurati zaklon od kise i
vjetra, te ako je moguće kućicu osigurati u hladu.
Oko dvorišta trebala bi biti osigurana ograda od
barem 180 cm, jer malamuti vole često bježati.
Pripazite da je ograda ubetonirana ili barem ukopana
daskama, jer za njih kopanje zemlje apsolutno ne
predstavlja problem. Također, obožavaju kopati rupe
u zemlji i ležati u istoj. Tijekom ljetnih vrućina ne
očekujte od njega pretjerane aktivnosti, jer ipak
on nije pas za ovo klimatsko podneblje. Ljeti ga
prošetajte i istrčite tek kada sunce smanji svoj
intenzitet. Zimi nije potrebna nikakva posebna
zaštita za psa, te je besmisleno navlačiti mu
kaputiće ili zaštitu za uši.
Zlatni retriver pripada u VIII FCI grupu .
Atraktivnog je izgleda , srednje velik pas poluduge dlake čija boja varira
od svijetle boje vrhnja do boje starog zlata .
Nekad je pasmina bila izuzetno cjenjena u lovačkim krugovima, na našim
prostorima međutim nikad nije postala popularna među lovcima. Vjerovatno je
razlog dužina dlake u koju se rado petljaju čičci i grančice a teško se
otkriju krpelji. Bez obzira na to što se vrlo rijetko kod nas koristi
isključivo za lov , pasmina da bi dobila uzgojnu dozvolu mora položiti IPO
( ispit prirođenih osobina ) , na kojem se od psa zahtjeva mirnoća na pucanj
, vodljivost, donošenje pernate divljači sa suhog i iz vode. Pasmina je
sklona oboljenju kukova, za uzgojnu dozvolu se traži snimka kukova, tako
da je vrlo rizično kuiti psa u neprovjerenim uzgajačnicama ili od roditelja
koji nemaju snimljene kukove . Isto vrijedi i za navedeni IPO, ako ga
roditelji šteneta nisu položili znači da im narav nije ispitana, tako da ne
čudi da danas možemo vidjeti plašljive ili agresivne zlatne retrivere , k
tomu još bolesne!
Ipak je zlatni retriver zadržao svoje odlike bez kojih danas ta pasmina ne
bi bila ista i narav zbog koje ju volimo. To su temperamentni psi koji
obožavaju vodu i sve vezano uz nju, neumorno će plivati dok god im vlasnik
baca kakvu granu ili lopticu takve igre zlatni retriver voli i na suhom ,
donošenja bačenog predmeta nikad dosta !
Može se reći da je to jedna od najpopularnijih pasmina na koju se
odlučuju obitelji.
Pasmina je izuzetno inteligentna, brzo shvačaju i lako uče, najveće
veselje im je boraviti uz obitelj, ne vezuju se uz samo jednog čovjeka i
vrlo su prilagodljivi, svakog novog člana obitelji kao i goste prihvačaju s
radošću i kao potencijalne prijatelje za igru i maženje.
Zato se ne treba odlučivati uzimati pasminu ako će pas često boraviviti sam, postaje depresivan i pati ako nije uključen u obiteljska događanja.
Najljepše je kad se na pasminu odluče obitelji i pojedinci koji često
izletuju u prirod , idu na kuapanje, trčanje, žive sportski i u
mogučnosti su svog psa svuda voditi sa sobom.
Zlatni retriver s veseljem prihvača i druge pse, nisu ljubomorni niti
agresivni prema drugim četveronošcima.
Onaj tko želi čuvara nije na dobrom putu! Ovo je pas koji će se obradovati
i provalniku ! Nisu pasmina koja pretjerano laje, ipak s veseljem
najavljuju svakog gosta, također su halapljivi i za komadić mesa su u
stanju sve izvesti i onoga tko im ga daje prihvatiti kao najboljeg
prijatelja. Skloni su debljanju,tu vlasnici moraju biti dosljedni jer
zlatni retriver ne zna kad mu je hrane dosta!
Održavanje dlake je jednostavno, redovito češljanje i ne pretjerano često
kupanje šamponom, svakih četiri mjeseca dovoljno je skratiti dlaku u
salonima za pse. Imaju dva obilnija linjanja godišnje a inače dlaka ne
otpada pretjerano.
Zbog stabilne naravi i izrazite poslušnosti i lakog učenja, sve češće
pasminu koriste u svrhu pasa vodiča slijepih osoba, Koriste se kao psi spasioci i kao terapijske psi u rehabilitacionim centrima.
Ovi sjeverni psi bili su temelj za nekoliko pasmina
koje su se kasnije razvile u Europi. Neki su
zadržali pastirski karakter, a drugi su se
prilagodili za vuču saonica. Drevno nomadsko
pleme centralnog dijela sjevernog Sibira -
Samojedi ili Neneci oduvijek su se oslanjali
na svoje pse. Ovaj pas nikada nije postao
lovac, ali se zato ubrzo prilagodio za vuču,
postao čuvar i vjerni suputnik.* Samojed
nije tipičan pas čuvar, on jednostavno veselo
najavi dolazak svakog gosta. Samojedi su
bili jedinstveni među eskimskim plemenima
po osobnom i radnom kontaktu sa psima.
Često su članovi obitelji uzimali pse da s
njima spavaju u velikim šatorima od sobove
kože (Chooms) pod pokrivačima od topla
sobova krzna jer su ih psi dodatno utopljivali.
Djeci su dopuštali da se igraju sa štencima,
a ako su kuje iz nekog razloga bile
nesposobne ili nepodobne za dojenje,
žene su osobno hranile i podizale mladunčad.
Ta činjenica najbolje pokazuje koliko je pleme
Samojeda cijenilo i ustrajno socijaliziralo
svoje pse.Samojed je pas vučjeg tipa.
Dojmljivom i raskošnom nastupu značajno
pridonosi to što je samojed snažan, aktivan,
graciozan pas s nevjerojatnom izdržljivošću.
On je srednje velik pas s bogatim krznenim
ogrtačem i karakterističnom grivom. Prvo što
se uočava na glavi samojeda jesu njegove
tamnosmeđe, tople i vesele oči, crni nos i uši
koje su uspravne, trokutaste, zaobljene na
vrhovima, relativno male i potpuno prekrivene
dlakom. Tipičan rep je bogato odlakan, nošen
savijeno prema naprijed preko leđa ili uz bok.
Visine su 50-60 cm i težine 23-30 kg. Crna
boja krzna selekcijom je eliminirana, a čista,
blistavo bijela danas je gotovo univerzalna.
Dopuštene su još i bijela s kremastom i
potpuno kremastom bojom, koja se na
izložbama baš i ne preferira, ali je važna
kod uzgoja zbog pravilne pigmentacije.
Vanjska dlaka je gruba i ravna, ne smije
biti čupava, svilena ili valovita, a duža je nego
u drugih arktičkih pasmina. Unutarnja dlaka tzv.
poddlaka je gusta i mekana. Takva struktura
dlake daje tom psu maksimalnu zaštitu od
vanjskih utjecaja, a zahtijeva minimum brige.
Iako bijelo, njegovo krzno uvijek izgleda vrlo
čisto, a blato se nakon sušenja jednostavno
iščetka. Besprijekorno krzno ima blistav
srebrnasti sjaj. Vrlo gusta dvostruka dlaka
traži redovito češljanje, posebno u proljeće i
ljeti. Mrtva dlaka iz poddlake, ako se ne odstranjuje,
može se zamrsiti i izazvati probleme s kožom.
Iščešljana dlaka može se sakupljati i kasnije korisno
upotrijebiti tako da se isprede u finu vunu.Iz davne
prošlosti potječe čak i legenda o toj pasmini. Postoji
legenda da su Samojedi, pleme koje je nekada
naseljavalo centralnu Aziju, živjeli sa svojim psima
još i prije nego što su napustili svoju postojbinu.
Legenda govori o pustinjskim ljudima koji su prije
više od 35000 godina, bježeći od neprijatelja
prema sjeveru kroz Mongoliju, došli do ledem
okovanog Arktika. Legenda dalje priča o psima
krem boje, čije je krzno izblijedjelo na arktičkom
suncu kada su jednom zauvijek napustili pustinju,
poprimivši srebrni odsjaj teritorija okovanog
ledem koji su naselili. Oni nisu agresivni psi, a
to možemo uvelike zahvaliti istoimenom plemenu
koje je, zbog zajedničkog suživota, bilo koji oblik
agresivnosti prema ljudima ili drugim psima kažnjavalo smrću.
Višestoljetnim bliskim i neprekidnim kontaktom
čovjeka i psa razvila se pasmina koja je radila
ukorak s njim, odmarala se u toplini njegova doma,
žestoko se borila uz njega u životnim bitkama, radeći
marljivo i ustrajno imala je samo jednu želju -
da ugodi čovjeku. Ali samojed nikad nije postao
ponizan pas. On je veliki veseljak, koji je zadržao mnoge
nonšalantne osobine svojih primitivnih predaka. Danas su
prihvaćeni kao prekrasni i izrazito ljupki psi za društvo.
Sa zadovoljstvom prihvaćaju svaki zadatak ili igru s
bezbrižnim izrazom lica i uz tipičnu radosnu opuštenost.
Smiješak samojeda je zaštitni znak pasmine i njegove vesele osobnosti.
Ja sam Mirna i ovo je moj novi blog o psima drugi pišem s prijateljicom
Jelenom možete ga posjetiti
http://Tajnepasa.blog.hr
Ja jako jako jako jako volim psiće nemam psa
ali imam jednog o kojem se skora j vise brinem nego vlasnica.
To je Medox.Nisam ga ja nazvala.Družimo se vise od njegovog života.Ima 1.god i 4mj,
pa raćunajte.
