ponedjeljak, 23.07.2007.

ZIMSKE RADOSTI !!!

Kad imate gotovo odraslu djecu prednosti su višestruke. Bude se sami, peru se sami, oblače se sami, uzmu jesti sami... Pustimo sad radosti ulaska u pubertet na stranu, česte promjene raspoloženja, nervoza i nezadovoljstvo samima sobom. Ja sam se (uz malu pomoć muža) blagoslovila s dvoje djece slične dobi. Kako je djevojčica godinu i pol mlađa, tako i u tu avanturu ulaze gotovo istovremeno.
I tako moji, ne više klinci, sami uzimaju i piće, i voće iz frižidera... i priskrbe majci svojoj barem sat vremena uživanja u igrama na snijegu. Potpomognuto i radovima na terasi, učestalo otvaranje vrata hladnjaka izazvalo je stvaranje podebele naslage leda na zadnjoj strani. Krivi su tu, djelomično, i američki filmovi u kojima striček otvori friđ, uzme bocu, npr orinđ-đusa, i ispije iz boce, uz otvorena vrata. Vrati bocu, i tek tada zatvara vrata. Jako komotno. Pa to prakticira i moj podmladak. Otvore vrata, natoče čašu soka, zatvaraju vrata koja su cijelo vrijeme bila otvorena.
Uhvatila sam danas sastrugati dobrih centimetar i pol leda, olakšati rad aparata i smanjiti utrošak struje. Ispraznila sam unutrašnjost i krenula u posao.

Jako brzo sam imala do pola kuhinje leda, a na dnu friđa dovoljno za grudanje...

...čak i za izradu snješka.
Tako je uz vanjskih preko 30 celzijevaca, u mom frižideru zaživio pravi snješko. Doduše đepnog formata, nosa od klička kruške, očiju od zrna papra, te kape od čepa s vode..., ali moj snješko.

U zao čas je nastao, te je njegov život brzo skončao u slivniku mog sudopera, te ga je visoka temperatura zauvijek otpravila u vječita lovišta, ili zemlju vječnog snijega i leda, ili kamo već rastopljeni snjegovići idu...

Moj je frižider, pune i uredne unutrašnjosti nastavio služiti svojoj prvotnoj namjeni, hlađenju lako pokvarljivih namirnica i tekućih osvježenja.
Ove zimske radosti, makar kratke, olakšale su vruč, ljetni dan... a sve zahvaljujući mojoj djeci koji uvijek nađu načina da svojoj majci ispune dan zanimljivim i sasvim neočekivanim avanturama!