28

subota

srpanj

2012

Imamo pobjednika!

Prije nego što pročitate tko je odnio pobjedu u ovom izazovu, moram vam napisati nekoliko riječi. Kad mi je pala na pamet ideja o organiziranju izazova, nadala sam se dobroj zabavi, da se svi skupa nasmijemo i zabavimo. Namjerno se ovo ne zove natječaj, već izazov. Samo iz razloga da bude ležernije što je moguće više. Kruta pravila ne postoje, niti mislim da bismo ih ovdje trebali imati. Pravilo o 500 riječi, nije tu kako bi vas sputavalo već je tu isključivo da bi priče bile dinamičnije i da bi ih svi imali vremena pročitati. Ako vam je potrebno, za sljedeći izazov možemo opet podići granicu.

Zahvaljujem se svim blogerima. Prvenstveno onima koji su poklanjali svoje knjige, jer bez njih bi ovi izazovi bili neizvedivi. Zahvaljujem se svima koji su pisali priče. Bilo je sjajnih priča. Sjajne priče su pobjeđivale, neke isto tako sjajne nisu ni ulazile u finale. Hvala svima koji su glasali i na taj način sudjelovali u izazovu.
Ono što se posljednjih nekoliko dana događalo oko ovog izazova je bilo upravo ono što je i bila ideja izazova – smijeh i zabava. Moram se posebno zahvaliti Marionetti i Twirlu koji su zakuhali glasanje. Naklon do poda. Bez vas ne bi bilo ovoliko smijeha.

Neki bi rekli da Twirl nije uložio puno truda u svoju priču, ali je uložio puno u promociju svoje priče. Sigurni smo da će Ljubav tajkuna ući u anale najkraćih priča ili barem u obveznu lektiru. Uvažena gospođa majka je motivirala patuljke, Čiovka je nudila hranu, Zlatna je širila strah i trepet tavom, a Sredovječni je pod moralnom blogerskom odgovornošću ipak priznao da je pročitao priču. I tako je Twirlova knjižnica postala bogatija za knjigu 'Priče iz malog džepa II. - Jedno jaje kuna i po, dva jaja alimentacija, pa ti živi'. Čestitam, Dječače.

Obećali smo vam i iznenađenje. Fra gavun je na početku izazova velikodušno ponudio dvije svoje knjige: novu – drugi dio 'Priča iz malog džepa' i 'staru' knjigu 'Priče iz malog džepa, prvi dio'.

Drugu knjigu poklanjamo našoj zviždačici Marionetti, za posebne zasluge u akciji za 'Twirlov poraz'. Dakle, Marionetti prvi dio, Dječaku drugi dio 'Priča iz malog džepa'.

I na kraju, još jedno iznenađenje. Odmorit ćemo se dva tjedna od izazova, kako biste prikupili inspiraciju za sljedeći krug. 'Nositelj' sljedećeg izazova je Twirl (nadam se da je netko dao Marionetti šećera i vode).
Koju knjigu Dječak poklanja i koja će biti tema izazova... morat ćete se malo strpjeti.

Patuljci su raspetljali ono što su zapetljali.
Glasovi:
Cifra nad ciframa: lisbeth, marionetta jedan plus glas,
Ljubav života: andrea, olena, lido, twirl, tessa, junac, brod u boci, blog njuz
Ljubav tajkuna: ToxFox, Crna kraljica, sredovječni, djevojka s b.n., kojotica, pjaceta, lion queen, emi gablo, vidrin smijeh, analiza, plus minus jedan glas Marionetta, plus 553 patuljka
Koga voliš vole:
Snješko: elyca, nataša, šašava mamica, neverin, nešto se kuha, ja tovar, čiovka

21

subota

srpanj

2012

Biramo najbolju priču

Dragi blogeri,
zahvaljujemo vam na
sudjelovanju u našem trećem izazovu. Unatoč godišnjim odmorima, stiglo je puno
priča  i Fra gavun je bio na pravim
mukama dok je birao pet priča za veliko finale. Kao i u prethodnim izazovima,
za najbolju priču možete glasati u komentarima ispod ponovno objavljenih priča
od danas do 27. srpnja u ponoć.



Cifra nad ciframa

Ljubav života

Ljubav tajkuna

Koga voliš vole

Snješko


Zbrajat će se samo
glasovi blogera koji do 28. lipnja imaju blog s barem tri suvisla posta. Ako
dvije ili više priča budu imale isti broj glasova, Fra gavun će odabrati
najbolju. Autor najbolje priče dobiva Fra gavunovu knjigu "Priče iz malog
džepa II. - Jedno jaje kuna i po, dva jaja alimentacija, pa ti živi“.



Pobjedničku priču
proglasit ćemo 28. srpnja 2012.



 p.s. Ovaj put imamo i "utješnu nagradu", no o tome ćemo 28. srpnja :)

Snješko

Zima je!...mislim da je bila bas ona mackojebacka veljaca...'ladno za popizdit, mosuri se obisili sa krovova, snig napada do kolina.
U nocnom klubu STELLA ugodno toplo, posjetilaca taman toliko da nije guzva...a za sa sankom ONA...zgodna crnka duge ravne kose njihala se u ritmu laganini glazbice sa casom sampanjca u jednoj i tankoj cigareti u drugoj ruci.
Haljinica od satena nije mogla sakriti zanosne obline perspektivne mlade plesacice koja je veceras imala „slobodno“ vece.
ON, uspjesni „poslovni“ covik u kasnim pedesetim, migom prsta diskretno pozove „gorilu“ iza sebe i sapne mu nesto na uho.
Te noci nakon vecere u najekskluzivnijom restoranu u gradu njih DVOJE nazdravljalo je sampanjcem u jacuzziju njegovog stana na dvi etaze i uskoro „nestalo“ pod svilenim lancunima vodenog kreveta.
Nakon cjelonocnog seksa, sutra su njegovim luksuznim Maybachom otisli u shoping, da bi se te veceri nakon ugodo provedenog dana, po povratku doma ON odjednom naredi vozacu da zaustavi auto usred pustog ledenog polja pokrivenog onim hladnim snigom sa pocetka price.
...ajde izlazi vanka!!!...povisenim glasom naredi i otvori joj vrata.
...mooooolim!???...zapanjeno i zbunjeno ga je gledala sa upitnicima u ocima.
...hladno mi je, ispadaj brze i napravi mi jednog malog snjeska!!!...bija je neumoljiv i pocme je gurkat da izadje.
...ali imam samo ovu tanku francusku haljinicu i stikle, smrznucu se!...bunila se ONA, ali ON je bio bezobziran i grub.
...slusaj, boli me kurac...pravi snjeska ili cu te ostavit ovdi da se smrznes!...vika je on bez imalo milosti u glasu.
Preplasena, sva u suzama izadje ONA napokon iz auta, ode u snjezno polje i poce pravit snjeska. 
Nakon po ure, svu smrznutu ON je ponovo primi u limuzinu, odvede u oni isti stan, zagrije je u sauni, izmasira mirisnim uljima, otvori rashladjeni Dom Perignon i posluzi uz najbolji kavijar...nazdrave, okripe se i naravno, opet isto, opet seks cilu noc…!!!
Ujutro, dok su doruckovali...ONA ce njemu:
...macak, dokazao si mi svoju moc i bogatstvo, sve je bilo prekrasno i lipo, ali molim te... objasni mi zasto sam ti sinoc morala napraviti onog jebenog snjeska?
...hehehehe draga moja, svjestan sam da nisam vise u cvitu mladosti i da si ti ovakvih kao ja imala pun kufer, a i da ces ih imati jos 'ko zna koliko!!!
...ae!
...ha, pa eto zbog toga bi me sigurno zaboravila vec sa sljedecim ljubavnikom…ali „Snjeska“ ces, duso...pamtiti cili zivot! 


Autor:Obadzo 

Koga voliš vole

Rasle smo gotovo u isto vrijeme, ja sam nešto starija ali ne bi se reklo.
Ružno je reći da smo savršene, mi to i ne govorimo, samo svi okolo jesu.
Dugo sam imala komplekse zbog bokova, ono, ne može pravo muško da
se ne okrene, a ja pogodila sramežljiva. To je prebrođeno, dok moja suparnica,
supatnica i susvašta nema tih problema. Prilično je visoka, vitka, ušminkana
a čvrsto na nogama. Ona je Klara, a ja Barbara, obje smo na moru, osim što
ja gotovo i ne izlazim, dok ona more gleda iz fine šumice malo iznad. Nekako
su njoj svi lakše prilazili i "tražili ruku", ali ja sam bila malo nepristupačnija i
nisam se dala u bescijenje. Onda je naišao ON, najprije je pogled podigao
visoko kao i nos, očima je skidao Klaru i samo nekoliko puta procijedio: hm,
tako, može mala" ne pitajući jadnu Klaru baš ništa. Samo se okrenuo i zaputio
prema uvalici gdje sam ja toćala noge i onda drsko zagazio, "očepio me", ja
se malo zaljuljala i pratila slijed radnji. Odmjeravao, malo bi pipkao oko bokova,
pa opet gledao duboko, ono, hoće mi u dušu ući. Činilo mi se da je kapitulirao,
kako neće pored ovakve ljepotice, a opet se mislim, zar i Klaru nije gledao isto.
Nismo trebale dugo čekati, Klarina ruka je isprošena, a ćaća znajući da je ovaj
do vrata u kunama i ostalim valutama, tražio je dotu od zeta, ja tebi ljepoticu,
a kvaliteta vrhunska, godinama se ćaća za nju mučio i zaduživao, zato je i
ispala tako dobra. S druge strane crkavala sam od ljubomore, kad slijedeći dan
eto ti ga kod moga ćaće, hoće i moju ruku, kao i sve što uz to ide. Ćaća pristao, 
a ja ovako lajava ne odolih pa ga pitam: "pa koga ti voliš vole, Klaru ili mene?" On
me pogleda telećanski, kako to samo oni znaju i važno odgovori: "Pa što ti je vila
bez jahte ljubavi, izgaram za Klarom, a s tobom ću ploviti i na tebi se opuštati".
Prošlo je petnaest godina a nas dvije smo presretne, nevažno što je veza bigamijska.


Autor: Malo ti malo ja

Ljubav tajkuna

novac

Autor: Twirl

Ljubav života

„Noćas, u 3:50, u teškoj saobraćajnoj nesreći na autocesti A1, kod čvorišta ... poginula je M.V. (41), a njena kćer A.V. (18), hitno je prevezena u bolnicu ... gdje se liječnici bore za njen život“.

Odloživši novine na stol, Marko je pripalio cigaretu i ostao nepomično sjediti zureći u jednu točku. Nakon prvog dima ugasio je cigaretu i zabio je glavu u dlanove . Pred očima mu je iskrsla Marija, nikada prežaljena, davno izgubljena... M.V (41) – ne to nije ona, nemoguće. Takve inicijale sigurno ima tisuću žena u Hrvatskoj, tisuću... Ali, A.V (18), ti inicijali i godine, skupa s majčinim – ne ne može biti! To ne može biti Marija!
-Antonija, nazovi mi Borka u MUP i traži sve podatke o jutrošnjoj nesreći na autocesti – sve!
Pripalio je cigaretu, zatvorio oči i prisjećao se... Upoznavanja s njom, lude zaljubljenosti, nezaboravnih trenutaka, naglog prekida s njim, nikada razjašnjenog... Kada ga je Marija ostavila, obećao je sebi da će se njihovi životi ponovno naći na istoj liniji, da će ponovno ... biti njen, ona njegova, da će se vrijeme samo nastaviti tamo gdje je stalo. Ali nije. Nije je više nikada vidio, život je krenuo drugim smjerom. Duge dane kratio je poslom, pa sa sve više posla. Sticao je i sticao. Nije mu bilo bitno. Posao ga je ispunjavao, stvari su se nizale tako da su njemu išle u korist. Tu i tamo sjetio bi se Marije i pitao bi se što je s njom. Ponekad bi dolazio u iskušenje da joj se javi, da je samo čuje, ali, svaki puta bi ga nešto zaustavilo u toj namjeri – tko zna koji je bio razlog što ga je ostavila i tko zna da li ga se uopće sjeća. Kada je jednom čuo da se Marija udala i da je dobila kćer, izbrisao ju je potpuno iz svojih misli i srca, iz svog bića – mislio je...
-Šefe, javili su iz MUP-a da je poginula Marija Vidrić...
Marko nije više ništa čuo, nije vidio, nije osjećao... Znao je da je upravo ovog trenutka po drugi puta umro. Po drugi puta je izgubio Mariju, po drugi puta je izgubio sebe, izgubio je sve. I onu zadnju nadu, da će opet biti s Marijom sretan. Pred očima mu je iskrsnulo njeno lijepo lice, nasmijano, mlado – jer jedino takvu je pamtio, i volio. Suze su mu kliznule niz lice, u glavi su se redale slike, u sekundi se odvrtio film dugačak osamnaest godina – u jedno je bio sasvim siguran – Marija ga je voljela! Postojao je gadan razlog zbog kojeg je prekinula s njim a on se, idiot, nikada nije usudio raščistiti stvari s njom! Naglo je ustao iz fotelje, zgrabio ključeve auta i izjurio van.
-Šefe, gdje ćete?, čuo je tajničin glas za sobom.
-U bolnicu! Danas sam dobio kćer!
Sumanuto jureći prema bolnici, nije primijetio da je projurio kroz crveno i ...tras! Podletio je pod šleper i poginuo. U istom trenutku, liječnici su ustanovili smrt i Ani, djevojci koja je za osamnaesti rođendan saznala tko joj je otac.


Autor:Tarampana

Cifra nad ciframa

Tajo Kunić, tajkun godine po izboru
menadžera njegovih tvrtki, kako matične karizmatične, tako i onih sestara i
kćeri koje su, nakon famoznog “prvog milijuna“, počele nicati kao gljive
poslije kiše, ležao je na tvrdom bolničkom krevetu, priključen na aparate, te
blijedo gledao u čovjeka koji se znatiželjno nadvio nad njim.



Posljednje čega se sjećao bila je svečana dodjela
nagrade „četveroljetka“ koja se dodjeljivala svake 29. veljače i tajnih agenata
Uskoka koji su nepozvani upali na proslavu i oteli mu neprijelazni pehar iz
ruku, optužujući ga za hrpu kojekakvih malverzacija, a sve po iskazu
nezaštićenog svjedoka Slavujka Pjevića, novopečenog tajkunčića koji se nedavno
odcijepio od Taje, te mu na kraju i preoteo ljubav života, prekrasnu crnokosu
ljepoticu Luciju Cifru, zvanu kratko i jasno Lu Cifra!!!



-Doktore, srčani il' moždani?-upitao je Tajo, teškom
mukom otvarajući usta.



-Nisam doktor, nego Petar s prijemnog.-odvratio je
ovaj.-Čini se da je „kombinirani“.



-Znači opasno?



-Da se ne lažemo…primljeni ste. Niste baš živjeli
zdravo?



-Najzdravije! Al' pretjer'o!



-A otkud onda „kombinirani“ ?



-Od ljubavi…od  moje drage Lu!



-Hm, čudno ime…vuče na kinesko. Mora da je bila
žestoka ljubav?



-Paklena!



-Znači, izuzetna žena?



-Da, kad ju imaš…osjećaš da možeš sve! Eto takva!



-I gdje je sad?



-E, 'ko to zna! Ne vjerujem da je kod onog jebenog
cinkera Pjevića…s njim je bila samo da meni napakosti.



-Molim, bez psovanja!



-Kasno je da se mijenjam.



-Možda…-rekao je zagonetno Petar, pa pustio Taju da
priča o svojoj Lu Cifri i kako ga je uništila, spominjući tek usput hrpu
kolateralnih žrtava te ljubavi; od radnika otpuštenih iz tvornica u kojima se
namjerno gasila proizvodnja preko naručenih smaknuća ljudi koji su smetali u
razvoju biznisa do bijednika kojima je hipoteka došla krova nad glavom…



No, hvalio se nije usput, nego namjerno i to stvarima
koje je poklanjao svojoj dragoj; od skupocjenog nakita izrađenog od
najdragocjenijeg kamenja preko krznenih bundi oguljenih s najplemenitijih
glodavaca do unajmljivanja jednog lokalnog političara da joj bude vozač i nosač
kad joj se prohtjelo ići u šoping na najpoznatiji koridor u ovom dijelu Europa…



Napričao bi on štošta da ga Petar nije
prekinuo:-Shvatio sam! Ja sad ode, a ubrzo će vas netko preuzeti.



Nije to ni izgovorio, a nestao je.



Taji se učinilo da je trepnuo, a kad je otvorio oči,
vidio je svoju dragu Lu…svoju Cifru…



No, ovog puta umjesto crne sexy oprave, nosila je
bijelu…



Tada je primijetio nešto što prije nije. Cifrino lice
se izobličilo, postalo koščato, a jabučica na vratu se izbočila…



-Nemoguće! Ti si muško!?



-I muško i žensko…ja nemam roda, broja ni padeža…ja
sam Cifra nad Ciframa…Lu Cifra! Htio si me imati, a zapravo sam ja uvijek imala
tebe…



Zatim je stavila slušalice na uši kako bi preslušala
najnovije turbofolk hitove i krenula prema vratima, a pri prvom učinjenom
koraku zakačila je nekakav kabel na podu. Utikač je ispao iz utičnice i aparati
su stali…



Nitko nije mogao čuti Tajin samrtni hropac i dozivanje
imena svoje ljubavi…nitko, jer je Petar u međuvremenu odveo ostalo osoblje na
marendu…

Autor:Lido

19

četvrtak

srpanj

2012

Cifra nad ciframa

Tajo Kunić, tajkun godine po izboru menadžera njegovih tvrtki, kako matične karizmatične, tako i onih sestara i kćeri koje su, nakon famoznog “prvog milijuna“, počele nicati kao gljive poslije kiše, ležao je na tvrdom bolničkom krevetu, priključen na aparate, te blijedo gledao u čovjeka koji se znatiželjno nadvio nad njim.


Posljednje čega se sjećao bila je svečana dodjela nagrade „četveroljetka“ koja se dodjeljivala svake 29. veljače i tajnih agenata Uskoka koji su nepozvani upali na proslavu i oteli mu neprijelazni pehar iz ruku, optužujući ga za hrpu kojekakvih malverzacija, a sve po iskazu nezaštićenog svjedoka Slavujka Pjevića, novopečenog tajkunčića koji se nedavno odcijepio od Taje, te mu na kraju i preoteo ljubav života, prekrasnu crnokosu ljepoticu Luciju Cifru, zvanu kratko i jasno Lu Cifra!!!


-Doktore, srčani il' moždani?-upitao je Tajo, teškom mukom otvarajući usta.

-Nisam doktor, nego Petar s prijemnog.-odvratio je ovaj.-Čini se da je „kombinirani“.

-Znači opasno?

-Da se ne lažemo…primljeni ste. Niste baš živjeli zdravo?

-Najzdravije! Al' pretjer'o!

-A otkud onda „kombinirani“ ?

-Od ljubavi…od  moje drage Lu!

-Hm, čudno ime…vuče na kinesko. Mora da je bila žestoka ljubav?

-Paklena!

-Znači, izuzetna žena?

-Da, kad ju imaš…osjećaš da možeš sve! Eto takva!

-I gdje je sad?

-E, 'ko to zna! Ne vjerujem da je kod onog jebenog cinkera Pjevića…s njim je bila samo da meni napakosti.

-Molim, bez psovanja!

-Kasno je da se mijenjam.

-Možda…-rekao je zagonetno Petar, pa pustio Taju da priča o svojoj Lu Cifri i kako ga je uništila, spominjući tek usput hrpu kolateralnih žrtava te ljubavi; od radnika otpuštenih iz tvornica u kojima se namjerno gasila proizvodnja preko naručenih smaknuća ljudi koji su smetali u razvoju biznisa do bijednika kojima je hipoteka došla krova nad glavom…


No, hvalio se nije usput, nego namjerno i to stvarima koje je poklanjao svojoj dragoj; od skupocjenog nakita izrađenog od najdragocjenijeg kamenja preko krznenih bundi oguljenih s najplemenitijih glodavaca do unajmljivanja jednog lokalnog političara da joj bude vozač i nosač kad joj se prohtjelo ići u šoping na najpoznatiji koridor u ovom dijelu Europa…


Napričao bi on štošta da ga Petar nije prekinuo:-Shvatio sam! Ja sad ode, a ubrzo će vas netko preuzeti.

Nije to ni izgovorio, a nestao je.

Taji se učinilo da je trepnuo, a kad je otvorio oči, vidio je svoju dragu Lu…svoju Cifru…

No, ovog puta umjesto crne sexy oprave, nosila je bijelu…


Tada je primijetio nešto što prije nije. Cifrino lice se izobličilo, postalo koščato, a jabučica na vratu se izbočila…

-Nemoguće! Ti si muško!?

-I muško i žensko…ja nemam roda, broja ni padeža…ja sam Cifra nad Ciframa…Lu Cifra! Htio si me imati, a zapravo sam ja uvijek imala tebe…


Zatim je stavila slušalice na uši kako bi preslušala najnovije turbofolk hitove i krenula prema vratima, a pri prvom učinjenom koraku zakačila je nekakav kabel na podu. Utikač je ispao iz utičnice i aparati su stali…


Nitko nije mogao čuti Tajin samrtni hropac i dozivanje imena svoje ljubavi…nitko, jer je Petar u međuvremenu odveo ostalo osoblje na marendu…


Autor: Lido

 

14

subota

srpanj

2012

Ljubav života

„Noćas, u 3:50, u teškoj saobraćajnoj nesreći na autocesti A1, kod čvorišta ... poginula je M.V. (41), a njena kćer A.V. (18), hitno je prevezena u bolnicu ... gdje se liječnici bore za njen život“.

Odloživši novine na stol, Marko je pripalio cigaretu i ostao nepomično sjediti zureći u jednu točku. Nakon prvog dima ugasio je cigaretu i zabio je glavu u dlanove . Pred očima mu je iskrsla Marija, nikada prežaljena, davno izgubljena... M.V (41) – ne to nije ona, nemoguće. Takve inicijale sigurno ima tisuću žena u Hrvatskoj, tisuću... Ali, A.V (18), ti inicijali i godine, skupa s majčinim – ne ne može biti! To ne može biti Marija!
-Antonija, nazovi mi Borka u MUP i traži sve podatke o jutrošnjoj nesreći na autocesti – sve!
Pripalio je cigaretu, zatvorio oči i prisjećao se... Upoznavanja s njom, lude zaljubljenosti, nezaboravnih trenutaka, naglog prekida s njim, nikada razjašnjenog... Kada ga je Marija ostavila, obećao je sebi da će se njihovi životi ponovno naći na istoj liniji, da će ponovno ... biti njen, ona njegova, da će se vrijeme samo nastaviti tamo gdje je stalo. Ali nije. Nije je više nikada vidio, život je krenuo drugim smjerom. Duge dane kratio je poslom, pa sa sve više posla. Sticao je i sticao. Nije mu bilo bitno. Posao ga je ispunjavao, stvari su se nizale tako da su njemu išle u korist. Tu i tamo sjetio bi se Marije i pitao bi se što je s njom. Ponekad bi dolazio u iskušenje da joj se javi, da je samo čuje, ali, svaki puta bi ga nešto zaustavilo u toj namjeri – tko zna koji je bio razlog što ga je ostavila i tko zna da li ga se uopće sjeća. Kada je jednom čuo da se Marija udala i da je dobila kćer, izbrisao ju je potpuno iz svojih misli i srca, iz svog bića – mislio je...
-Šefe, javili su iz MUP-a da je poginula Marija Vidrić...
Marko nije više ništa čuo, nije vidio, nije osjećao... Znao je da je upravo ovog trenutka po drugi puta umro. Po drugi puta je izgubio Mariju, po drugi puta je izgubio sebe, izgubio je sve. I onu zadnju nadu, da će opet biti s Marijom sretan. Pred očima mu je iskrsnulo njeno lijepo lice, nasmijano, mlado – jer jedino takvu je pamtio, i volio. Suze su mu kliznule niz lice, u glavi su se redale slike, u sekundi se odvrtio film dugačak osamnaest godina – u jedno je bio sasvim siguran – Marija ga je voljela! Postojao je gadan razlog zbog kojeg je prekinula s njim a on se, idiot, nikada nije usudio raščistiti stvari s njom! Naglo je ustao iz fotelje, zgrabio ključeve auta i izjurio van.
-Šefe, gdje ćete?, čuo je tajničin glas za sobom.
-U bolnicu! Danas sam dobio kćer!
Sumanuto jureći prema bolnici, nije primijetio da je projurio kroz crveno i ...tras! Podletio je pod šleper i poginuo. U istom trenutku, liječnici su ustanovili smrt i Ani, djevojci koja je za osamnaesti rođendan saznala tko joj je otac.

Autor: Tarampana

13

petak

srpanj

2012

Ljubav tajkuna

novac

Autor: Twirl

p.s. Objašnjenje priče

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se