|
|
| < | siječanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Im better of alone anyway....
Pomirena sa sobom, ulaziš u stan
"Kakav divan dan", pomisliš, "divan dan!"...
I štikle postanu tijesne, i leđa nisu više ravna,
I šminka razmazana...ostaješ tako sama....
Utjeha kose
Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
You may say that I'm a dreamer but I'm not the only one...
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: «Noć je pun zvijezda
Trepere modre zvijezde u daljini.»
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.
U noćima kao ova držao sam je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Voljela me je, a katkad sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči?
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.
Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.
Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvjezdovita i ona nije mogla uz mene.
I to je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Kao da je hoće približiti, moj pogled je ište.
Moje srce je ište, a ona nije uz mene.
Ista noć odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio!
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho.
Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, njeno sjajno tijelo, njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako pust je zaborav.
Jer sam je u noćima kao ova držao u svom naručju,
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Iako je ova posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.
osoba koja voli pisati kako bi se osjećala bolje
osoba koja još shvaća da svijet nije onakav kakav se čini.
osoba koja traži nešto za što se može uhvatiti kad padne.
traži sreću.
sreću u malim stvarima.
Osoba koja živi već 19 godina i zasada joj dobro ide. :)
Osoba koja voli sanjati.
I fali mi moj prijatelj.
moj veseli prijatelj...
Makar si daleko, znaj,nisam te zaboravila.
Alice
Ekonomist
Eliyah
Jack White
Em
no name.
otisak srca
Souldinshadow
design: MissSmileDesigns
kostur: ldesigns
Koliko god mrzila ovaj grad. Koliko me god podsjeća na sve moguće
Događaje u mom životu. Toliko ga i volim.
Kao da nemogu bez njega.
Nemogu. Iskreno, ne želim.
Provela sam tu ljepe i teške trenutke u životu,
Kakvi god ti trenuci bili, zauvijek.
Sad će se sve promjeniti. Još malo.
Samo malo. Dok ne odrastemo. Odvojimo se.
Nismo više klinci. Život, i to pravi život je ispred nas.
Pitam se ponekad,što će biti sa svakim od nas? Hoću li vas ikad
Ponovno sresti? Ikada?
Život je nedefiniran. Sve je neodređeno. Neznam šta me čeka sutra.
Tako odjednom,život mi se okrene za 360 stupnjeva.
Sve , sve je drugačije. Ja također.
Noć je. Vidim te. Piše: online*
Buum!!!!!!
Uhvati me nešto u trbuhu......Sjećanja?
Neki nedefinirani osjećaj?
Mučnina bit će. DA. samo to i može bit.
Muka mi je od njega. A nekad sam ga tako obožavala.
Ironično je.
Koliko sam ga voljela.
Divno. Bajno. Krasno. Savršeno.
Sad je još savršenije.
Bez njega.
Ljubomorna? Jesam.
Bravo ja.
Mrzim sve šta je vezano uz njega.
Mrzim njega.
Volim ga.
Mrzim nju.
Žalim ju.
I nevjerujem. Mrzim sebe što sam se ikada zaljubila.
sada vidim. Bježim. Od svih. svakoga. njih.
Želim ti sve najbolje. Zagrli ju. Voli ju. Gledaj na onaj način kako si mene.
Nadam se da češ se sjetiti mene jednog dana. Pozdravi ju u moje ime.
Ionako znam da ovo nikad nečeš ni vidjeti. Nije me ni briga.
ovo je za moju dušu.
Sretno.
Laku noć.
* Iako je ova posljednja bol koju mi on zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za njega pišem.
Pokušaj zaboravljanja ne uspjeva.
Vidim te posvuda. Zašto?
Što mi se desilo... opet se zatvaram u svoj svijet i ne puštam ljude unutra.
Jednostavno ne želim proživljavat istu stvar.
Bojim se ljudi.
Svijet je danas ionako prolupao.
Ljudi su osvetoljubivi,dvolični,sebični.
A zašto?
Zašto svi mi želimo samo da nama bude dobro?
Zašto se stalno žalimo kako nam neide ovo, kako je teško.
Zašto mora uvijek sve biti po našem?
Koliko puta ste to pomislili? Koliko puta ste mislili da ste na rubu živaca
da ovaj život je samo vama okrutan?
Često.
Prečesto.
A onda pomislim. Zašto moramo biti takvi?
Čemu sve to?
Na ovom svijetu postoje ljudi s težim i gorim problemima od mojih.
ljudi ostaju bez roditelja, obitelji, bolest ih ubija, nemaju za kruh...
Žive na samom rubu.
I svejedno su dovoljno jaki i snažni da se bore protiv svega toga.
Ne odustaju.
I kada gledam na taj način, zamislim se.
DIVIM IM SE.
i shvatim da su moji problemi naspram svih tih tako sitni i maleni..
a meni se čine tako veliki.
Trebala bih biti sretna što sam uopće među živima,što imam
obitelj i sve što mi je potrebno.
Što znam da negdje gore postoji Bog koji mi je toliko puta pomogao a da ja to nisam ni svjesna.
Čemu onda toliko brige?
Nije li život dovoljan dar kojeg trebam poštivat.
Kada bismo tako uvijek razmišljali više bismo cijenili ono što imamo.
Ali.
Mi smo nakraju samo ljudi.
Nažalost,
Nitko od nas ne razmišlja uvijek na taj način...
Želim tako razmišljati.
I da svi moji problemi postanu mali.
tako mali da
ih zaboravim.
A zaboraviti je teško.
Jer vrijeme ne lječi rane, već samo pomaže da te rane postanu
loša sjećanja.
A ta sjećanja.
Ostaju.
Skriveni duboko u nama...
U meni.
I tebi.
da. fališ. nažalost.
