|
|
| rujan, 2009 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Im better of alone anyway....
Pomirena sa sobom, ulaziš u stan
"Kakav divan dan", pomisliš, "divan dan!"...
I štikle postanu tijesne, i leđa nisu više ravna,
I šminka razmazana...ostaješ tako sama....
Utjeha kose
Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
You may say that I'm a dreamer but I'm not the only one...
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: «Noć je pun zvijezda
Trepere modre zvijezde u daljini.»
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.
U noćima kao ova držao sam je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Voljela me je, a katkad sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči?
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.
Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.
Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvjezdovita i ona nije mogla uz mene.
I to je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Kao da je hoće približiti, moj pogled je ište.
Moje srce je ište, a ona nije uz mene.
Ista noć odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio!
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho.
Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, njeno sjajno tijelo, njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako pust je zaborav.
Jer sam je u noćima kao ova držao u svom naručju,
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Iako je ova posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.
osoba koja voli pisati kako bi se osjećala bolje
osoba koja još shvaća da svijet nije onakav kakav se čini.
osoba koja traži nešto za što se može uhvatiti kad padne.
traži sreću.
sreću u malim stvarima.
Osoba koja živi već 19 godina i zasada joj dobro ide. :)
Osoba koja voli sanjati.
I fali mi moj prijatelj.
moj veseli prijatelj...
Makar si daleko, znaj,nisam te zaboravila.
Alice
Ekonomist
Eliyah
Jack White
Em
no name.
otisak srca
Souldinshadow
design: MissSmileDesigns
kostur: ldesigns
Da... krenula sam opet pisat ovaj blog...
Glup je da.. al kad mi jednostavno ništa drugo ne preostaje.
Potrebno mi je da se negdje ispišem i da ono što osjećam napišem negdje gdje nitko neće zadirati.
neću se predstavljati ili takve gluposti jer mislim da to nije potrebno.
Bitno je ono što je u nama... ono što nas čini potpunim osobama smo mi sami. Naš duh i naša razmišljanja...
Ljudi znaju bit okrutni i suditi prema izgledu.
Sudimo svi.svi smo isti na neki način... to nije dobro, al mi i dalje težimo savršenstvu, želimo uvijek više od onog što imamo.
Tražimo savršenu osobu, a nje nema.
On ne postoji!
Od tog dana, shvatila sam da takve osobe ne postoje. Bojim se.
Strah me. strah me ljudi, ponovnog vezanja uz neku osobu. Želim biti sretna al nisam. Potrgao me. uništio svako dobro mišljenje koje sam imala o njemu.
Zašto? Pitamo se svi , zašto baš nama se dešavaju takve stvari.
zašto smo mi ti koji nemaju sreće... Znam odgovor.
Svi smo mi samo ljudi. svakome se to dešava, iako mislimo da imamo najveći problem, imaju ga i drugi... svatko svoj problem smatra najvećim...
Izgubila sam svaku nadu u ljude. izgubila sam povjerenje u njih. želim popraviti to al neide. želim krenuti dalje, al to me koči.
želim biti sretna, al nemogu.
vjerovala sam. sanjala, živjela u nekom ljepom svijetu.. No probudio me.
Hvala ti. na neki način sam ti zahvalna... pomogao si mi shvatiti neke stvari.
Uvijek če biti uspona i padova. Uvijek ču se morati dići na noge... još uvijek nisam u potpunosti. još se nadam nečemu... još uvijek...
ne volim te više. neću voljeti nikoga više. znam da sve mora imat svoj kraj.
i ja sam sretna, u isto vrijeme i uništena. Nalazim se negdje između...
Govore mi da će biti bolje. želim vjerovati. pokušavam barem.
ljudi.povjerenje.,ljubav,sreća, nada,on.
sve što želim je teško.
kome vjerovati danas???
kako znati tko laže, tko govori istinu.... Promjenila sam se.
smijem se, a u sebi i dalje plačem. posvuda di se okrenem tu si.
Ne želim to. želim zaboraviti.
želim ponovno sanjati, želim nekog kome ću stvarno moć vjerovati....
sama sam. na neki moj glupi način.
imam prijatelje ali neki dio mene uvijek traži tebe. Želim zaboravit.
zaboravit!
trebala sam sljedit svoj razum. ne srce.
Slomio si me u milijun komadića. a svjedno te nemogu mrzit. Iako to Želim....
voljela sam te. neću te zaboravit.
Nikada....
Zbogom...
