Rekao bih da sam zaljubljen, ali to već ionako znate. Ako kažem da je riječ o drugoj, reći ćete da i to već znate, jer na to ste se već naviknuli. Ako kažem da je sada nešto drugačije, neće vas to izbezumiti, jer svaki put je drugačije i nikad nije isto.

Mogu samo reći da ju volim. I da šutim. Volim ju jer je dobra. Volim ju iako ima dečka. Volim ju kao sestru, kao prijateljicu i kao curu... Volim ju i voljet ću ju i ako ona nikada ne bude voljela mene.

Ovaj put nisam sanjar. Ovo je realno. Njeno ime nije bitno, čak ni meni.

Ali ovaj put nema blizine. Volim ju izdaleka, jer bih ju inače samo pokvario. Ja nisam nju zaslužio i zato (iako bolno) ne težim za time da ju imam.

Čovjek ne posjeduje čovjeka niti to može. Posjedovanje je zabluda. Posjedovanje je odvratno.

Ja ju samo želim voljeti. Sve više i više.
Radi nje, sve druge smatram blatom...

Nije ona najljepša na svijetu. Nije ni najpametnija na svijetu. Ona je jednostavno osvojila moje srce, a da toga nikada nije bila ni svjesna.

Tako je, nadam se, bolje za nju...