|
Život u Libiji prije agresije
Živjeli su kao mali bogovi. Libija ima 6,5 milijuna stanovnika, a ima 14 milijuna registriranih automobila. Ako neko hoće da studira u bilo kojoj državi u svjetu on podnosi molbu i država mu osigurava stan, hranu, automobil, besplatno školovanje i mjesečnu stipendiju od 2300 dolara. U Libiji se ne plaća voda, struja, gas, porez, krediti se daju bez kamata. Ako u roku od pet godina ne možete da vratite kredit država ga otpisuje ili vraća za vas. Svaki punoljetni gradanin Libije kada napuni 18 godina dobija ključeve od stana. Ako hoćete da kupite auto vi dajete 20,30 posto od cijene ostalo subvencionira država. U Libiji za 10 dolara možete da kupite 85 litara benzina ili nafte. U Libiji je hrana gotovo dzabe, 10kg kruha košta 0,15 dolara. U Libiji njihovi građani ne rade fizičke poslove, sve su stranci.
src="http://pagead2.googlesyndication.com/pagead/show_ads.js">
|
Libija
02.11.2011., srijeda
Libija: novi premijer, novi računi, nove borbe
NTC vijeće je izabralo novog premijera Abdurrahim el-Keiba koji će zastupati interese naftaša, bankara i kolonijalizma u Libiji. NATO je odmah isporučio novoj vladi račun od 480 milijardi dolara za troškove 'uspješne misije'.
Novi premijer ima dvojno državljanstvo, libijsko i američko, tako da je svima dano na znanje čije interese će zastupati na tom mjestu. Pojava dvojnog državljanstva nije slučajna ni u američkoj administraciji gdje brojni članovi imaju američko i izraelsko državljanstvo. Novi libijski NTC premijer je dugo godina živio i radio u SAD-u. Nema mnogo političkog iskustva kao ni ostali članovi nove NTC vlasti.
NATO je uspio od jedne sređene zemlje napraviti nestabilnu zemlju koju je onda lako kontrolirati i iskorištavati. Libija je poligon za izgradnju američkih baza iz kojih će krenuti na ostale neposlušne afričke zemlje. Libijsku nestabilnost će godinama održavati mnoge pobunjeničke frakcije, strani plaćenici pod zastavom al-qaede, kao i međuplemenske osvete pokrenute masovnim pokoljem pojedinih grupa stanovništva.
Nekoliko pobunjeničkih frakcija su odbili djelomičnu autonomiju za svoje područje zahtijevajući potpunu neovisnost.
Jug Libije ostaje vjeran Gadafijevoj vladi, Bani Walid je vraćen pod njihovu kontrolu nakon teških borbi oko grada. Borbe se nastavljaju u Zawayau, u predgrađima Tripolija i Tobruka. Libijski otpor polako tinja, može se reći da rat nije završen već je početak mnogo većeg rata za zaštitu Afrike od kolonijalnih osvajanja Anglo-američkog imperijalizma.
nsnbc.wordpress.com
|
|
|