Blog Lika na dlanu je poseban po tome što njegova autorica piše iz posta u post prekrasne priče o ovom, pomalo zapostavljenom, dijelu Hrvatske. U jednom postu opisuje specifične ličke kuće i stručno ih analizira. Nadalje, piše i o tradicionalnim ličkim obitelji, kakav je u prošlosti bio način života i običaji te o hijerarhiji unutar obitelji. Daje nam i odgovor na to što kriju lički tavani.
Dragi Ličani i prijatelji Like ukoliko imate neku sugestiju, prijedlog, lijepu priču ili fotografiju Like pošaljite mi na mail. Rado ću to staviti na svoj blog.
blackmadampiano@yahoo.com
MOJE PJESME, MOJI SNOVI ....
ZEMLJO VUKOVA
Zemljo vukova,
Što svijetliš u iskri zjenice,
Koju sunce ukrade oku
I zapali sa njom vječnu vatru,
Na žici naše dangubice.
Zemljo vukova,
Što ćud svoju
Ne proda za večeru,
Ni sad tako zaodjenuta u strnjišta,
Kada duše ozeble griješ
Kroz pamćenje toploga ognjišta.
Zemljo vukova,
U isti mah i divlja i pitoma,
I oštra hrid s vrha Plješevice,
I meka livada u dolini Gacke,
Pjesma vuka što se spušta
S maglom,
I na zboru pjesma rozgalice.
Zemljo vukova,
Što u damarima srca živiš,
U slici bez rama, u riječi bez glasa,
U treptaju stare lampe,
U mirisu kruha ispod crepnje,
I u svakoj resi ličke kape.
Zemljo vukova,
Što u daljini tiho ječe,
Za čovjekom s kojim
Postelju dijele,
Jer, vuk bez čovjeka i nije vuk,
A, na zemlju bez čovjeka
Spustilo se veče.
Zato, palim ovim kresivom
Sve zvijezde što nebo ih okova,
I rasipam ih po njedrima tvojim
Darujući ti svjetlost, sunce, dan ...
Zemljo, vukova ...
LIČANIN
Rođen na sunčevom
Zraku, što dodirnu to
Surovo i lijepo tlo,
U kolijevci od lišća
Što mu uspavanke šumi
I zadojen mlijekom od vučice.
Rodio se čovjek
U čijim venama
Kolaju ličke ponornice,
Što žubore čujnom tišinom
Bujajuće snage,
I slivaju u srce kao u ušće ...
Rodio se čovjek
Sa srcem od krečnjaka
Izvajanog u najljepši stalaktit,
Što odoljeva bremenu tereta svih
I sija kao ukras na kruni Ponosa,
Dobrote i Poštenja.
Rođen na sunčevom
Zraku, što dodirnu to
Surovo i lijepo tlo,
U kolijevci od lišća
Što mu uspavanke šumi
I zadojen mlijekom od vučice.
Rodio se čovjek ....
BUĐENJE
Prolistala grano
iznikla iz stabla
što korjenje svoje
iz bukova zrna pusti,
obmotaj se oko moje duše
i mirisom svojim udahni život zamrli.
Ućutala žico
mukom nedira na
prašnjavoj staroj dangubici,
zadrhti na tren,
i drhtajem svojim srce mi pokreni.
Zastalo je.
Zaori se pjesmo
kroz zarasle šume
moga sjećanja,
i odjekni jekom rozgalice
što otvara put
zalutalom u pamćenja.
Sunce, izađi
i ugasi mrak tuposti,
što obavi svako biće
stasalo pod tim krošnjama.
Daj oku sjaj, upali zagasle iskre
da Lika u njima zablista ...
Autor: Lelana
Blog Lika na dlanu kao predmet analize seminarskog rada
by Antiglobalist
A, sad Vam predstavljam djelo Petra Petrovića Pecije - "Pljusak"
Dešava se negdje u Lici.
Mara, Nikolina žena, išla u mlin samljeti malo žita, i kad se vraćala, odjednom ljetno
nevrijeme.
Onako mlada i naivna, utrči u prvu kuću,da spasi glavu.
U toj kući živio je bračni par, Stana i Stojan.
Stojanova žena otišla kod majke u Mrkšiće, a Stojan ostao sam kod kuće. Kad je Mara upala Stojanu u kuću na konak, on poštenjačina, da selo nebi naružilo Maru, da Mari svoju postelju, a on ode leći na sijenik.
Lomio se on tu noć,onako mlada i lijepa žena sama u njegovom krevetu, a on sam na sijenu No, izdržao je do jutra.
Kad se Mara spremila poći kući i kad se Stojan poče udvarati, dodje Marina majka i sva jadna govori kako cijelo selo priča o Mari i Stojanu.
Cijela se familija, i Marina i Stojanova,izredale i izgalamile na njih , a oni jadni ni krivi ni dužni svima , svakom posebno,objašnjavaju kako ništa nije bilo, kako nisu ni pomisljali na TO.
Nitko im nije vjerovao, do raspleta. Tada se saznalo da su tu noć svi bili u tom
pljusku i svatko je negdje spavao, samo što su oni dobro iskoristili to spavanje i bilo
je prijevare .
Jedini Stojan i Mara su bili najpošteniji. Ostali su imali ljubavne avanture.
Nikola Marin, sa cigankom , Stojanova Stana sa nekim Đuricom .....itd
Predstavljam Vam sjajno dramsko djelo Pere Budaka "Mećava", koje je izvođeno na brojnim kazališnim scenama.
Ovo je samo kratak opis djela kojeg Vam toplo preporučujem da ga u cjelosti pročitate ili pak pogledate predstavu, ako se nalazi na repertoaru Vašega kazališta.
U djelu je opisana prava lička porodica sa svim svojim problemima jednoga minulog vremena, koje je samo ostalo u našim sjećanjima.
Upućujem Vam izvinjenje zato što reportaža koju sam najavila u prethodnom postu NIJE EMITIRANA u sinoćnjoj emisiji BRISANI PROSTOR!
Uredništvo HRT1 je izmjenilo koncepciju emisije, zbog odlaska na put g-dina Gorana Milića, te će se pomenuta reportaža o našem Junaku iz Like, Marijanu Matijeviću, emitirati u nekoj od narednih emisija, o čemu ću Vas ja blagovremeno izvijestiti.
Preporučujem Vam da u ČETVRTAK, 21.06.2007.god.pogledate emisiju Gorana Milića "BRISANI PROSTOR" na HRT1, sa početkom u 21:15 h.
U emisiji ce biti riječi o našem Junaku iz Like, MARIJANU MATIJEVIĆU, najjačem čovjeku na svijetu.
G-din Milić je sa svojom tv ekipom ovih dana boravio u Županji, gdje im je ljubazni domaćin bio Marijanov rođak, slikar Andrija Matijević, koji se nadljudskom snagom bori da Marijanovo ime ne padne u zaborav.
Interesatna su svjedočenja starijih sugrađana koji se sjećaju našega Marijana.
MARIJANA MATIJEVIĆ - najjača Ličanka i .... žena na svijetu
Rođaka Marijana Matijevića bila je žena izuzetne snage. I o njoj se pričalo i pisalo. Ja vam predstavljam samo djelić toga, zahvaljujući ponajprije mom dragom prijatelju i slikaru Andriji Matijeviću kao i prijatelju iz Lipica koji svoje radove objavljuje na sjajnom ličkom sajtu kojeg vam toplo preporučujem da pogledate: www.stajnica.com
Marijana Matijević, rođaka Marijana Matijevića, iako ni približno popularna kao junak iz Like, bila je vjerojatno najjača žena na svijetu. Stariji stanovnici iz Perušića, u kojem je neko vrijeme živjela, dobro je se sjećaju jer je 50-ih godina prošlog stoljeća, priređujući predstave, demonstrirala svoju neviđenu snagu. Bila je srednjeg rasta, mišićava i nijedan joj se muškarac nije mogao suprotstaviti.
- Gledao sam kako šakom razbija veliko kamenje i kako velike čavle jednim udarcem rukom zabija u gredu - prisjeća se Vjekoslav Malekin.
Svakodnevno je vježbala dižući teške utege.
- Imala je izvanrednu fizičku snagu i ne vjerujem da u svijetu danas postoji tako jaka žena - kaže Mandica Lulić, poznanica junakinje iz Like, koja je imidž snažne žene, osim zahvaljujući snažnoj građi, gradila i na čuvenom rođaku. Ljudi pričaju da je osim ruku imala i snažne zube. Znala je posjesti na stol nekoliko ljudi, sve ih dignuti zubima u zrak i nekoliko ih minuta nositi po dvorani. Zarade od svojih predstava “Marijana Šampionka” uplaćivala je u humanitarne svrhe. I njoj je umjesto novca bilo važnije da se vidi koliko je jaka.
Ljubaznošću g-dina Andrije Matijevića iz Županje dobila sam odobrenje da Vam predstavim neke originalne fotografije, dopisnice, razglednice i dokumente iz bogatog života našega Junaka iz Like, Marijana Matijevića.
Mislim da ću njihovim predstavljanjem sve Vas uvjeriti u istinitost riječi da je Marijan Matijević doista i bio THE STRONGEST MAN IN THE WORLD!
antička snaga
originalna dopisnica
Marijanov rukopis
Orden velike turske zvijezde
Hvala slikaru Andriji Matijeviću za ovo prelijepo saznanje!
Ako želite saznati nešto više o našem Marijanu pročitajte ovdje lički samson
Bio je praznik kada se Marijan Matijević iz „bijela svijeta“ vratio u Županju da obiđe porodicu i poznanike.
Netko u šali dobaci da se on igra praznom vinskom buradi i vara da je snažan. Na to Marijan pozva okupljene ljude pred Njergešov mlin, pa zamoli konobara da donese litru vina, sifon-sodu, čaše, tri stolice i jedan manju stol.
Marijan iz mlinice iznese golemi kameni kotač staroga žrvnja. Podigne ga na pleća i naredi da pomoću ljestava na žrvanj postave stol, stolice i piće. Kad sve to bi gotovo, Marijan okupljenom narodu reče da izaberu trojicu najtežih ljudi koji će se ljestvama popeti na žrvanj, sjesti za stol i počastiti se vinom i sodom, bez žurbe, natenane.
Ljudi su trljali oči i štipali obraze da se uvjere da ne sanjaju, dok su trojica stokilaša za stolom na žrvnju polako ispijala čaše.
Matijević je decenijama vladao pozornicama i arenama cijeloga svijeta. U teškoatletskim disciplinama; rvanju, dizanju tereta, lomljenju lanaca, natezanju sa zapregama, zaustavljanju teških kamiona golim rukama .... nitko mu nije bio ravan.
Najčuvenije atlete svijeta: Zavatta, Weber, Nikolov, Tiberij i mnogi drugi nisu mogli izdržati „zagrljaj“ čuvenog Junaka iz Like.
Klecali su pred njim u prvom dodiru.
Podvizi Marijana Matijevića liče na podvige antičkih junaka i titana iz najljepših klasičnih mitova i legendi. Čovjek ne može realno predočiti ljudsko biće takve snage. Grudima je kidao lance debelih poput malog prsta, bacao goleme medvjede kao male psiće, vezao oko vrata gvozdene obruče kojima se okivaju kotači teških zaprežnih kola, i to s takvom lakoćom kao da veže kravatu.
Nije ga resila samo fizička, već isto toliko i duhovna snaga; bio je dobrotvor i veliki rodoljub.
U ona vremena slabih komunikacija, kada je za našu zemlju malo tko u svijetu čuo, Marijan Matijević je bio ambasador naše snage, besjede i duha. Primjerice, na jednoj velikoj priredbi u Americi voditelj predstave ga je najavio kao „najjačeg Austrijanca“, jer je tada Hrvatska bila u sastavu Austrougarske monarhije.Marijan ga je ispravio i rekao:
„Poštovana gospodo, nisam ja Austrijanac. Ja sam Hrvat, rođen u kršnoj i ponosnoj Lici, u podnožju Velebita – starca, di vukovi viju, di lisice laju, di skakavci žito pojedoše. Tamo di se rđa sije, a niču junaci .... di namjernik dobri nikada zanoćiti neće pod vedrim nebom, gladan i žedan, i gdje zlonamjeran tuđin nikad nije miran omrčao niti spokojan osvitao ....“.
Pod tom div planinom rodio se u Gračacu 10.siječnja 1878.god.najjači civiliziranom svijetu poznat čovjek, Junak iz Like Marijan Matijević. I ponio je snagu i ljepotu naše zemlje i naše duše da ih velikodušno pokaže zadivljenom svijetu.
„Šećući globusom“ neštedimice je pokazivao divovsku snagu, bezmjernu hrabrost i zadivljujuću velikodušnost.
Pokazivao i darivao svijetu.
Ponašao se onako kako je govorio: na lijepu besjedu još ljepšu sliku. Imao je širom svijeta preko hiljadu nastupa, i hiljadu pobjeda. Među bezbrojnim pobjedama i onu najveću – pobjedu nad samim sobom; visoko uzdignuće nad ljudskim egoizmom i sjajem materijalnog bogatstva.
Malo je ljudi takve pobjede izvojevalo, a oni koji takve pobjede, čovjeka nad gramzivcem u vlastitim prsima, nisu izvojevali, nisu niti bili ikada veliki. Junak iz Like je tu pobjedu izvojevao u stilu svoje tjelesne snage; goleme svote svojih zarada velikodušno je poklanjao raznim humanitarnim organizacijama. Održao je brojne priredbe u korist Crvenog križa, domova ratne siročadi, udruženja slijepih, invalidskih domova.... Pomagao je svakome kome je pomoć bila potrebna. Živio je široke ruke i puna srca, kao što i dolikuje najvećem junaku.
Ostalo je iza njega na stotine medalja, povelja, diploma, zahvalnica .... Među njima i Orden zasluga za narod II reda, a iz ruku sultana Abdul Hamida primio je Orden velike turske zvijezde, od zlata i ukrašenog sa rubinima, za osvojeno Svjetsko prvenstvo 1904.god. u Carigradu, na kojem je pobijedio sve protivnike u rvanju i teškoj atletici.
Marijan se, nasuprot vijekovnim običajima, pred sultanom turske carevine nije poklonio. Kada su ga upozorili na to, on je ozbiljno misleći, u šali rekao:
„Tko iz kolijevke Velebit ugleda i s njega se varenikom odoji, pred ljudskim stvorom se pokloniti ne može. Valjda sam jači od sultana ....“
Pod stare dane, naš Junak Marija Matijević, da se lakše na nogama drži, nosio je jedan „štapić“ od drenovine velebitske – težak „samo“ dvanaest i pol kilograma. J.S.Prica
Danas u Županji živi Marijanov koljenović, Andrija Matijević. Slikar i čovjek velikog srca koji se u cjelosti posvetio da sačuva ime i svu zaostavštinu našeg Marijana.
Sve te vrijedne medalje, zahvalnice, ordeni, fotografije, pisma .... su u njegovom vlasništvu. Zamisao mu je da od Marijanove neporušene kuće napravi muzej, gdje bi bili izloženi svi ti vrijedni eksponati.
U tijeku je i izrada velikog spomenika od bronze kojeg radi akademski kipar Ivan Krizanic, kao i grobnica od kamena sa Velebita.
Velike i lijepe zamisli ima slikar Andrija. I polako ih ostvaruje samo iz te prevelike želje i čistoga srca. I uz pomoć svojih slika. A, treba mu još jako puno ....
E, pa, dragi moji Ličani i prijatelji Like .... ako možete i ako želite da pomognete našem Andriji da ime našeg Marijana stavi među zvijezde .... gdje i pripada .... odazovite se .... andrijamat@yahoo.com
Zahvaljujem se Andriji na ustupljenom materijalu: lickisamson
U SLAVU NAŠEG LIČKOG TITANA .... MARIJANA MATIJEVIĆA!