KORAK PO KORAK
Netko treba podići prvi kamenčić
odmaknuti ga u stranu,
poslije drugi i treći.,
utabati put pred sobom
kojim nitko kročio nije,
stvarati neku novu cestu
koja će odzvanjati tuđim koracima,
dok će naši
sunce na zalazu grliti
i Lunu da svijetli u tami,
dok plovimo novom rijekom
tiho dozivati.
Netko će uz cestu ostaviti tragove,
netko suzom zalijevati cvjetove,
koji ne poznaju zime
samo proljeća,
noseći u mirisu
nečije ime..
Taj netko
mogla bih biti i ja,
koja u procjepu između kamenja
stavljam sjemenke nade,
da probiju ljepotom
tvrdo tlo i okite nas
kao znamenja
jednom kada se u drugom odijelu
u drugom tijelu
kao mrav ili leptir,
ptica ili gusjenica
nasmiješim nebu,
nasmiješim široko
čekajući na to
više, nego vijek,
jer najviše ću biti
ono što drugi ne vide
i ne nazivaju
čovjek...
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=116303
komentiraj (4) * ispiši * #
NE GASI SVOJU SVJETILJKU, ANĐELE!
Ne gasi svoju svjetiljku, anđele,
iako se čini uzaludno
ponekad držati je upaljenom,
jer sve manje te traže,
sve manje te vide,
sve više tama grli duše
i opija ih svojom bojom.
Ne gasi svjetlo, ljubljeni moj,
iako ti šapću,
da horizont ima svoje sunce.
Tvoje svjetlo obasjava tuge,
dotiče suzne rubove srca,
rastače sva nemogućja
i sve utamničene nade oslobađa.
Podigni svjetiljku, anđele.
ovo sivo nebo
treba tvoju vjeru
i nas, malene,
da ti svoje ulje
za svjetiljku darujemo
kada žižak
pri kraju svome se približi.
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
komentiraj (3) * ispiši * #
OD ZVIJEZDA I LJUBAVI
slika: digital artist
Od zvijezda i ljubavi
satkano moje tijelo duše diše
i gubim se u prašini nježnoj, zvjezdanoj
sve više i više
i postadoh spoznata
u nepoznatoj Ja
u dimenziji snova,
gdje nema lutanja
sva sam krilo, sva sam svemir
i glava mi splet zvijezda
ali ne osjećam nemir.
Svjetlonoša iskričavi
plamen neugasivi
kao zvijezda živim
kao zvijezda padam,
ali ne u konačnost
gdje zagrljaj traje samo tren.
Ponirem kao komet
na ovaj planet,
ali se ne gubim
i ne lomim tlo dodirnuto
i nisam kraj nečijega svijeta.
Ja kuglu ljubavi rađam,
ja kuglu ljubavi držim,
Majka sam zvijezda svih
u meni i oko mene
i moj je svemir
i zato zvjezdano dišem
i ne osjećam nemir...
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=25513
komentiraj (1) * ispiši * #
A ONDA SAM SHVATILA...
slika: digital artist
pruženu ljubav
vezanih ruku
srce ruže
koje tek sa trnjem
ostaje srce
pero, dotaknuto riječima
bez tinte oblaka
i maske koje padaju
tek kad anđeo izgubi krila
iza bodljikave žice
nikad dijete
neće odrasti
jednako kao da je zatvoreno
u zlatnom dvorcu
a onda sam shvatila
da ništa nisam shvatila
jer sam mislila
da to i drugi shvaćaju
pa krećem ispočetka
ovaj puta
krećući od sebe
u tišini
ka sebi
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
komentiraj (2) * ispiši * #
SVAKI ČOVJEK I SVAKA ŽENA..JE ZVIJEZDA...
slika: digital artist
Rečeno je jednom:"Svaki čovjek i svaka žena je zvijezda.."
Neka nam ovo jutro donese rastočenost do samog uzdrhtalog srca Kreatora, koji nikad nije želio da nas stvori manjim od njega, jer od praha zvjezdanog smo rođeni, da blistamo u nečijoj tami i nismo samo zemlja, da se zemlji vratimo i prekrijemo radost našeg plesa blatom i kišom.
Kada zaustavimo korak poletni i uvjeravaju nas, da je čvrst korak jedini korak, pokažimo svima kako znamo zaplesati plesom razigranog djeteta, koji je jednak plesu derviša.
Neka breme koje trebamo možda danas na leđima, bilo vlastito ili nečije podijelimo, bude lako, jer punoga srca duše svako breme postaje lako, neka naš pogled bude širok, jasan, dubok i nježan, poput vira rascvjetane ruže, da se u njemu smjesti nečija zebnja, nečija tuga i strah od sudbine bez spoznaje, da mi njom upravljamo, a ne ona nama.
Neka nas ponese malo razigranost bezbrižnosti, kap božanske ludosti, tek da sve što nas u bezvjerje ponese, nestane, odakle je i došlo, neka bijelo poljubi crno i svaki dodir tame, zagrlimo tračkom svjetla, koje u svima postoji, dovoljno za svaku stazu, na kojoj smo možda zalutali.
I neka bude tako, jer zaista, svaki čovjek i žena jest zvijezda ...ni manje, ni više...
http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
komentiraj (2) * ispiši * #
MOJA LUDOST I JA
grli me moja ludost
raskajana od predrasuda,
osušena od vlažnih suza ponornica
ogoljela do kostiju duše
(da, dobro rekoh,
zna bol duše
do kostiju boljeti)
grli me moja ludost, kažem,
a zapravo svjesna,
da samo zagrljaj iscjeljuje,
vraćam se polako
u toplu kolibu svoje neznatnosti,
i upijam mir
uz ognjište sveprisutnosti onoga
koji me podsjeća
na dom kojem se uvijek mogu vratiti
bez obzira koliko daleko putujem
bez obzira
koliko duboko i teško
samujem…
Looe, 4.3. 2017.
komentiraj (1) * ispiši * #
