na vjetrometini pogleda
Na vjetrometini pogleda,
gorući trn ruže
sanja jednu jedinu kap spasenja,
dok tisuće kapljica šibaju srce,
a niti jedna na stijeni gdje sjedim
ne utažuje žeđ spoznaje istine,
jer more ispod mene slano je
kao i suze u meni.
Nedodirljivi izvor vode
koja samo maske rastače,
a lice ljepote ne dodiruje,
dok se snovi,
urasli u školjku bisernicu
gomilaju na obali stvarnosti
bez nade da će itko
biserje sakupiti
i nisku od moje čežnje
oko vrata nositi…
komentiraj (5) * ispiši * #
