četvrtak, 26.04.2018.

MOJE DRVO ŽIVOTA



slika: digital art


Moje drvo života
umjesto lišća
ima zvijezde
korijen mu u nebu
krošnja u zemlji...

Čudno neko drvo
koje naizgled
još čudnije raste,
ali zagrljaj mu korijen jača,
a zemlja zvijezde obuhvaća...

Pa onda kad vjetrovi silni pokušaju
korijen iščupati
i drvo polomiti
zvijezde u zagrljaju probude ekstaze,
a oluje zlosutnice
postaju ruke što se maze,
postanu odjek nemira
koji se izgubio u tišini
odjek sna
koji se pojavio
konačno
u daljini.../font>

https://www.magicus.info/ostalo/poezija/moje-drvo-zivota


16:19 | Komentari (3) | Print | ^ |

četvrtak, 29.03.2018.

VIDEKOVE KOŠULJICE



slika: internet


moj nebeski Otac
je neumorni pletač
plete mi tople košuljice
pa me pošalje
u bijele zime zemaljske
da pravim anđele
u snijegu

volim tu igru
iako mi snijeg
uvijek zađe za vrat
meni ne smeta
pa se onda pojavi
neki Videk
smrznutog srca
bez košuljice
ja mu poklonim svoju
i šutke
po tko zna koji put
odlazim smrznita
k Ocu
a on se nasmije
zagrli me
i obuče mi
novu toplu košuljicu
čak sa kapuljačom

nikako da shvatim
da će on uvijek biti isti
drag i nasmijan
ma koliko košuljica izgubila
ili poklonila


20:12 | Komentari (1) | Print | ^ |

utorak, 27.03.2018.

ČUDAN SAM JA NEKI PJESNIK



slika: digital art


čudan sam ja neki pjesnik
zapet i raspet
koji korača sam i nag
bez ičega na sebi

sve sam izgubila
zadnju mrvicu duše
posljednji gutljaj srca
a kaput radosti
izjeli mi gladni
ljudomoljci

ma, čudan sam ja neki pjesnik
trebala bih nositi šešir
ispijati ljute uz cigaretu
za nekim prljavim šankom
i raspredati duboke plačne filozofije
o smislu i besmislu života
i ljubavi, a ja?

u tišini dok ispirem suđe
stvaram zvijezde
vodim djecu i ljubav
kroz život i u životu

čudan sam ja neki pjesnik
imam sve
a nemam ništa
tek jednu malenu iskru
u nečijem oku
tek jedan dragocjeni
sačuvani osmjeh
tek komadiće snova
koje mjesto zemlje
gazim u cipelama


20:35 | Komentari (3) | Print | ^ |

četvrtak, 22.03.2018.

AD ACTA



slika: digital art


Tjelesne trivijalnosti
u osami onih
koji pokušavaju pronaći balans,
smisao besmisla
i porive beštija bez duše,
animalizam bez anime
čisto sirovo stanje
bez ijedne mrve ljubavi,
bilo kakve...

Takvi prođu kroz portal mog svemira
i ulete nepozvani
sa željom da sve poremete,
kaos im je jedini način životarenja,
dok traže suživot sa mnom,
a ledena robotika
pokreće njihova srca, riječi...

Nisam Gospodin iz evanđelja
i ne mogu i da hoću
reći im da me slijede,
jer svaka stepenica
ruši se iza mene,
dok se penjem
ka zlatno plavom nepovratu...

Tako je kako jest,
samilost ne gubim,
ali ni ja se ne mogu vratiti natrag
dokučiti ih,
njihovo bešćutno trovanje i sakaćenje
svega lijepog, onog iskonskog, božanskog
koje bi ih trebalo pokretati...

Uživanje u ubijanju nevinih života,
gaženje i plazenje po blatu ovisnosti
i turbulentnim trenucima
kratkotrajnog zadovoljstva,
sve to tek krajičkom oka posmatram,
dok koračam svjesna
svih tih žalosnih
nesvjesnosti...

Celbridge, 22.3. 2018


11:24 | Komentari (3) | Print | ^ |

nedjelja, 11.02.2018.

VAGONI BEZ POGLEDA


Image and video hosting by TinyPic

Sve manje čeznem za ulaskom u vlakove,
koji me odvode u beskraj
mojih sanjanih stanica,
a sve više želim sve stvarnosti.

Sve više želim koračati,
svojim stopama prolaziti kroz tunele
i svojim očima bez pogleda
kroz prozor vagona gledati rubove litica
i zapjenjene valove,
koji me dozivaju
kad vrelina dana postane nesnosna...

Sve manje želim zagrljaj tuge,
jer svaki vlak me uvijek odvede
do sastanka i do rastanka...

Da li itko može shvatiti
varljivost neispunjenih želja
i pokušati živjeti san
bez ijedne stvorene želje?

Sve su to putovanja
opterećena riječima obećanja,
a riječi mirišu na iluziju nepovrata,
sve manje želim tugu,
sve više zaborav,
a borba protiv baš tog zaborava,
glavni je neprijatelj
konstantne radosti.


17:27 | Komentari (1) | Print | ^ |

četvrtak, 11.01.2018.

INTIMA DEI


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital art

Koliko cirkuskih euforija,
pljeska ispod pulta,
onih, koji se skriveno smiju
svim mojim razapetostima,
jer Bog mora šutjeti
kad ga svojim bahatostima tlače,
Bog mora stisnuti zube
kada ga raščlanjuju, kloniraju,
mijenjaju mu obličje,
oblače u neke svoje trendove
brižno vodeći računa,
da se make up ne rastopi
pod prvim naletom suze pokajnice.

Ne pitajte me
koliko puta sam smio odmoriti
od svih vaših somnabulija,
od svih uplitanja
u vaše mreže laži
koje sam rasplitao,
a nove su se stvarale
prije, nego bih stare nestale.

Često, tako često sam
među vama šetao,
doticao toplim dahom
vaša pothlađena srca
i zalogaj po zalogaj
hranio vaše anoreksične duše
pokušavajući vam utoliti glad za ljubavlju,
uliti želju za milosrđem,
a često bez odjeka.

Kakav sam ja to,
nesavršen i nedorečen,
gospodar bez ijednog podanika,
maestro bez orkestra
i usamljenik bez pravog puta?

Čekam da me oslobodite
svega što nisam ja
i zagrlim vas u konačištu
gdje želje prestaju
i vaš prvi udah istine
krikom započne život bez kraja.

A do tada, pustite,
da počinem trenutak prije bljeska
u metrou užurbanosti tek toliko,
da vrijeme zaustavim
i uspavam netopire
bijesne zbog nadolazeće spoznaje,
da vječnost ima drugačije ime
i drugačiji smisao.


09:55 | Komentari (2) | Print | ^ |

nedjelja, 31.12.2017.

ČESTITKA ZA NOVU 2018. GODINU



Neka vam je sretna i berićetna nova 2018. godina.

Bila vam srca puna samilosti i ljubavi za sve kojima ljubavi treba, a duše neka su vam pune poleta i dobre energije.

Opraštajte, ljubite, budite strpljivi sa sobom i drugima, a posebno sa onima koji vam žele nauditi, sjetite se: oni su samo ranjeni i bježe od svakog pokušaja prisnosti.

Svi smo mi Božja djeca i u njegovim očima, svi zaslužujemo jednaku količinu ljubavi, zato pokušajmo i mi tako djelovati i život će dobiti puno svjetliju i jasniju boju.

Čuvali nas anđeli i vodili na svakom budućem koraku, posebno Arhanđeo Mihael, njemu predajem Novu godinu pod njegovo okrilje.

Neka bude Svjetlo i puno manje ratova i sukoba, nego u prošloj godini, kad se ide Božjim tragovima, uvijek ima nade da će dobro pobijediti.

puno sreće svima želi Tanja


12:53 | Komentari (2) | Print | ^ |

petak, 29.12.2017.

U KONAČNICI



slika: internet

U konačnici,
venut ću u nekoj ubožnici
za siromašne duhom
previše snova u ovom svijetu klaunova
teška sam socijala
svoje komadiće zlata
na buvljaku izlažem,
ali u modi je umjetno zlato i lažni sjaj
pa stanem uz cestu i gledam:
prolaze autići veliki i maleni
koje čudno voze
odsutni i skroz naskroz budni ljudi,
(bitno je imati).

Odlazim pred teatar
gdje bi snovi trebali proći,
ali zatvaram oči,
jer me zasljepljuju blještave
večernje toalete
i tako bitne etikete.

Prikazuje se "Krabuljni ples"
maske i maskice
pomade i kremice
venecijanski ustajalo more
miriši na trule obzire
gondolijeri nemaju posla,
romantičari izumiru,
jer bitno je biti,
a to ne paše u moje sheme
i moje dileme.

Uspinjem se na snježni vrh
tražeći samoću,
ali ni tu ne nalazim što hoću,
zaprašiše me snijegom
ski frajeri i damice
punih želudaca tople sarmice.

Bitno je biti in,
na vrhu nekog svijeta,
a ja tražim posljednji mrazovac snova
što negdje skriven cvjeta
i još nešto tražim:
iglu sa toliko velikom ušicom
da kroz nju deva može proći.

Svi kažu-"Ne sanjaj, to ne može.",
a ja tiho šapnem:
"Pronađi ti, ako ja ne uspijem,
dobri Bože..."


https://www.magicus.info/ostalo/poezija/u-konacnici


09:59 | Komentari (2) | Print | ^ |

četvrtak, 28.12.2017.

TREBA MI JEDAN ANĐEO



slika: digital artist

Treba mi jedan anđeo sasvim mali
onako, da mi stane u najmanji kutak duše
kada je breme preteško i tuge pregoleme,
kada se svi stvoreni svjetovi ruše
kada na stijeni stojim ogoljena i sama
okružena ludim vjetrom
koji nemilice u mene puše.

Trebam jednog anđela sasvim malenog,
čak i bez krila,
samo da me zagrli dahom i šapne
gdje sve nisam bila,
a zastala sam
na onome gdje ne bih trebala biti,
prestala na tren sanjariti,
ljubav uredno spremila
u najdublji pretinac srca
i sada koračam onako hrabro
koracima vojnika bez vjere
u čudesni završetak rata
koji je odavno, zapravo, prestao,
jer odavno je svaki trag vojevanja nestao.

Trebam jednog anđela onako sićušnog,
a tako milog koji će me uvijek povući za skute
kada počnem brojati sat i minute,
jer vrijeme me steže i veže,
a zapravo ono ne postoji,
već samo vječnost koja se otvara
koja se nudi u predvorju raja,
u smiraju beskraja.

Treba mi mi maleni anđeo,
a zapravo tek sad vidim
da je on tu,
nikad me napustio nije,
nikad me zaboravio,
nikad ostavio
i tek sad kada ne tražim
velika krila i zlatne odore,
anđeo me grli,
anđeo me voli
u predvorju raja
u smiraju beskraja.


....pjesma..sad stvorena..nakon dugih mjeseci poetske šutnje...


11:07 | Komentari (4) | Print | ^ |

srijeda, 27.12.2017.

VJERUJEM U SVOJ LET


Image and video hosting by TinyPic

Vjerujem u svoj let,
o, koliko čvrsto vjerujem,
iako su mi krila natopljena
rosom novorođenog jutra
tek oslobođene gusjenice
koja leptirom postade.

Vjerujem,
o, koliko čvrsto vjerujem,
dok nebo sivim bojama plače
i svakidašnjim potezima kista
zaboravlja cvijeću dodati
malo duše,
ljudima malo radosti,
vodama bistrine,
šumama mirisa,
vjetrovima blagosti.

O, da..,
vjerujem, da mogu poletjeti
takva kakva jesam,
prozirna poput kristala,
dok će prvi odsjaj sunca
kroz mene vratiti ono
čega je naizgled nestalo
u ovom svijetu koji čeka
svoju prvu premijeru
istinskog sna.

Vjerujem, da ću poletjeti
iako sam tek otvorila oči,
jer ne sputava me težina tijela
ni dodir tamne noći,
ja iz svoje čahure
dušu oslobađam
i nebo kroz sebe
za druge porađam.

Vjerujem u sebe
i vjerujem u tebe,
ti, koji tek nazireš kroz maglu
tračak ljepote,
vjerujem, da ćeš kao i ja
imati snage
bol i nemoć pobijediti
i krila poput orla,
a meka poput anđeoskih
jednom širom raširiti...


17:35 | Komentari (6) | Print | ^ |

četvrtak, 14.12.2017.

SVI ME TO PITAJU


slika: Josephine Wall

Kada nas najviše ima?

Neki kažu, u trenutku opraštanja sa svijetom, jer tada je srce otvoreno kao da smo stali pred razdvojenim nepreglednim teškim oblacima i zadivljeni pogledali ljepotu zvijezda u tamnom beskraju svemira, tamo ćemo vidjeti i našu zvijezdu padalicu koja je čekala krajnji trenutak iskrenosti i tek tada se odlučila pretvoriti u ispunjenu želju.

Kada nas još najviše ima?

Kada dijete u nama djeci svoje djece poželi samo jedno: ostaviti dar bezazlenosti i vjeru u mogućnost vlastitoga leta, ništa nije nemoguće, ako dotičemo čarolijom vjere u sebe, svaku prepreku koja nam želi zaustaviti let i kada shvatimo, da smo u isto vrijeme i prašina i oko koje vidi tu prašinu, shvatit ćemo da trebamo pustiti sunce u taj sivi oblak, tada ćemo kroz prašinu vidjeti milijune galaksija i zvijezda koje se rađaju i sjetit ćemo se koliko smo beskrajni, iako na pogled tako sićušni i neznatni.

Kad nas najviše ima?

Kada se oslobodimo zidova i okvira, crkava, džamija i sinagoga, kada shvatimo da nam sve to neće biti potrebno u trenutku sveoprosta sa svime postojećim, ljubav neće pitati za slike, ikone, slova i zakone, tek će pitati, koliko smo voljeli druge, a mi ćemo, potaknuti šapatom anđela, samo izgovoriti jedno: "Kao samoga sebe" i tada će se svemir ponovo pokrenuti.

U trenutku, kad smo sebe zaboravili,
On je zašutio,
u trenutku, kad smo sebe zavoljeli,
On se ponovo u nama rodio.


09:23 | Komentari (3) | Print | ^ |

petak, 08.12.2017.

TRI STVARI



Postoje tri stvari,
pored kojih ne mogu proći
i zatvoriti oči:

uplakano dijete...




ispruženi dlan...



i ranjeno srce...



Postoje tri stvari
nad kojima
zatvaram oči
i prolazim
ne pokušavajući otvoriti
sljepilo koje
samo milost Vječnoga
može izliječiti,
a to su:

Praznoća uma
koji sam sebe bestidno
zavarava maskom svemogućnosti...




i zabranjuje pomisao
da dijete
smije ostati dijete...




da ruke koje trebaju
pružiti samo nježnost,
trebaju biti pretvorene
u zamah nezamislive
rotirajuće igre stvarnosti
koja sa istinskom ljubavlju
nikad dodir neće imati...



da bahatost srca
koje za bol ne zna,
pobijedi milosrđe srca
koje ozdravljeno,
bol drugog srca razumije...


Postoje tri stvari
koje mudrost duše
želi spojiti u jedno:
dubinu ljubavi neba...




ljepotu dječjeg srca...



i svetost ruku
kad se sklope u molitvu...




Kakve god riječi bile,
makar uzdahom izrečene,
netko će čuti,
Onaj, koji tisuću imena ima
i nema nijedno ime,
Onaj koji me sad,
u ovom trenutku ljubi i gleda,
a ja ga samo nazirem
iza velova postojanja...




https://www.magicus.info/ostalo/price/tri-stvari


15:11 | Komentari (4) | Print | ^ |

četvrtak, 07.12.2017.

KAD SE PRONAĐEMO NA RUBU KAJANJA


Image and video hosting by TinyPic

Kad se zaustavimo
na rubu kajanja,
i pregledamo sve slike
naših sačuvanih trenutaka
u kojima nismo zaplakali
kad je trebalo,
nego nastavili spavati,
u kojima nismo zagrlili kad je trebalo,
jer nismo imali vremena
za samilost,
u kojima smo samo svoje dvorište duše uređivali
i zatvarali vrata susjedu
onom malom,
onom prljavom,
onom tamo koji ništa nema,
nego broji zvijezde i ciganči malo ljubavi,
trenutke u kojima smo tijelo svoje na neki oltar
samoljublja stavljali
optočili zidove sebe ogledalima
i ljubovali sa slikom vlastitom,
dok je duša u zapećku ćutila tugu,
ako se zaustavimo na tom rubu kajanja,
krenimo dalje..

Poletjeti u ambis ispod sebe
i bez straha razbiti se na kamenje samo-obzira,
nije li to početak nečeg novog?

Srce glinene ptice
tek tada će
slobodom zakucati.


Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”

- Rumi

Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-8100-60-4 Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


Image and video hosting by TinyPic


09:44 | Komentari (3) | Print | ^ |

subota, 02.12.2017.

SMRT NA DOPUSTU



slika: internet

Evo, konačno mi se smilovao šef
i već sam mislila da je blef,
samo radim i radim
i nitko me ne pita mogu li,
kako mi je,
imam li ja dušu
ili su to sve
prazne utopije
pa od mene naprave veliki BU
nedodirljivu temu i tabu,
a ja zapravo sve to nisam,
tek dragi pratioc na putu,
kojim koračate sami vi
i slatka sam i lijepa
i nemam ovo
što vidite da imam.

Zapravo, ja sam ta obala
od koje počinje
tek buđenje života novog
i tek kad dođete
do spoznanja ovog,
osmijeh će vam
zasjati kao moj
i sve ćete shvatiti
i nećete se plašiti.


https://www.magicus.info/ostalo/poezija/smrt-na-dopustu


11:09 | Komentari (1) | Print | ^ |

srijeda, 22.11.2017.

TANKOM LINIJOM DUŠE



slika: internet

u vrtu tvoga života
pod lišćem suhim
ti me zamrlu nađe
prekrivenu
bezbrojnim obzirima
i suhom zemljom
nametnutih okvira

ne oživljavaj me poljupcem
i ne dodiruj moje srce rukama
da ga pokreneš
zabij u njega
iglu adrenalina tvoje duše
reanimiraj me sobom
da svaka stanica
u meni vrisne tvoje ime
kad oživljena
u oku tvome
pogledom
svoju viziju
prepoznam..


15:09 | Komentari (1) | Print | ^ |

četvrtak, 16.11.2017.

ŽAR-PTICA



slika: internet

ptico plamena,
žar ptico,
ptico moje čudnovate duše,
na dlanu mom, zgrčena drhtiš,
i šutiš…

tko je zatomio
tvoj vječni pjev
i plamen vratio
u krletku
moga tijela?

prerano si poletjela,
zaplamtjela
drugu dušu obasjala…

ovo vrijeme
nije vrijeme plamena,
nego vrijeme kamena,+
i ništa svojom vatrom
upaliti nećeš…

kameno srce,
kamena tijela,
kamena grana,
kameni cvijet,
kamen je
cijeli ovaj
nesretni svijet...

nisi me pitala,
samo strasno poletjela
i tužna natrag
na dlan mi sletjela…


11:20 | Komentari (1) | Print | ^ |

petak, 10.11.2017.

SVE(MIRNA)



slika: internet

sve(mirna) ja
obavijam te zvijezdama
i bijelim nitima
anđeoskog sna,
ne bi li shvatila
da si od sjajnog praha,
a ne od zemlje same stvorena,
da ćeš se opet u sjaj vratiti
i konačno sebe pobijediti…

nitima nježnim
te obavijam
i u u kukuljicu meku
tvoj svijet umatam,
da se jednom kao leptir probudiš
i sretna sebe oslobodiš…

ako ponekad prozborim
jezikom ovog svijeta,
ne sumnjaj,
nisam s ovog planeta,
tu sam, kao i ti,
da naučim,
kako treba voljeti
i kako nebo
u tijelo uklopiti,
a pri tome
sebe i druge
ne povrijediti…

sve(mirna) si i ti,
ljepoto moja,
i zato ne zaboravi ljubav
i sjaj prenijeti,
kad kao leptir
iz kukuljice
odlučiš poletjeti…

Napisano u Satnici, na Cvjetnicu, 2009. godine


11:20 | Komentari (3) | Print | ^ |

četvrtak, 02.11.2017.

ČEKALA SAM TE (za moga Stvoritelja)



slika: internet

u predvorju sna,
na obali suza
u sivom, raskidanom svitanju
krikom zatomljenim
nisi li ti bio taj
što si obećao
da ćeš mi u dlanu nježnom
donijeti dodir leptirovog krila
koji dotiče uzdrhtalo moje srce
i smiruje otkucaje nemirne

ja sam od plamena sazdana
i ti znaš, da samo ti moj plamen
obuzdati možeš
da ne sagorim sama sebe
u čežnji neutaživog čekanja

obećao si,
dao mi malo sebe
u čežnji neutaživog čekanja

obećao si
dao mi malo sebe
pa opet nestao na pučini
i ostavio me bez ijedne želje više
ugašenu, skamenjenu i nepoznatu,
sebi oduzetu

ne poznam se više
ne želim voljeti,
ne želim čekati
više ništa u sebi nemam
i više se ne nadam

ne šalji mi više sebe u drugom,
jer nitko ne voli moje srce
tako kao ti
i ponovo će me raniti
i ponovo će boljeti.
pa do kada misliš da mogu izdržati?

nasukana, kao kit plavetni,
u plićaku bola
ne mogu se vratiti
i ne mogu me drugi shvatiti
ljubav moju u sebi za tebe
kroz prizmu svoje ljubavi gledaju
i ne vide tebe
i ne vide mene

pogledom molim,
jer pričati ne znam,
da me shvate
i na pučinu tvoje ljubavi vrate,
ali napuštaju me
i s obale odlaze,
jer misle da nemaju snage
tebe u meni pokrenuti
i u plavetne dubine me vratiti

ti ćeš ipak jednom doći k meni, znam,
ali potpuno, potpuno sam…


09:36 | Komentari (2) | Print | ^ |

utorak, 31.10.2017.

ŠTRIGUN PARTY


slika: internet


Prođoh, vidjeh i dođoh
bez pozivnice
privučena sjajem
šarene naslovnice,
tulum za najbolju ekipu
i društvo odabrano,
bez čarolija ulaza nema,
inače, bit će gadnih problema.

Ja, k'o ja,
čarolija ,tek sitna,
za velike umove nebitna
tek mrva ljubavi čiste
u skrivenom džepu duše,
da zatreba,
ako nekom počnu svjetovi
da se ruše
i hrabro zađoh
u štrigunsku elitu
bez oklopa i odijela
i nađoh se među stolovima
prepunih čarobnih jela.

Ma, da ti pamet stane:
pržena žablja krilca,
svježe skinuta komarčja rilca,
jajca od netopira
u umaku od sira,
Coprnice zgodne
oko kotla pjevaju,
a štriguni napitak slatki
sa usana njihovih ispijaju.

Da nisam ja zalutala malo
i da li je tu ikom
do čarobne ljubavi stalo?

I vidjeh vanzemaljce
obučene u padobrance
i jednu vilu bajnu
koja mi otkri tajnu:
"svi tu radi ljubavi postoje
i ništa što vidim lažno nije,
tek zabava, da se zaboravi smisao života,
jersama ljubav čarolija je vječna
eliksir u svetom peharu,
besmrtnost čista
što kroz tkivo svemira
neizbrisivo blista."

I zagrlih prijatelje moje,
naručih pjesmu
za društvo u ćošku
tek da se zna,
da bez oklopa
vila snagu ima
unatoč pričama
i pametovanjima.


https://www.magicus.info/ostalo/humor/strigun-party


10:55 | Komentari (4) | Print | ^ |

ponedjeljak, 23.10.2017.

ZABORAVLJENO POGLAVLJE BAJKE



slika: internet

zaboravljeno sam poglavlje
odsanjanih i ispričanih bajki
i negdje skrivenu
u ladicama srca
tek će me možda
jedna dječja ruka otkriti
pa će shvatiti
da je Pepeljuga
bila bosonoga
i da je princ
nije prepoznao
i da se nije pomakla
iz svoga pepela

Alisa je ostala
u svojoj zemlji
jer u sobi nije imala ogledalo
odrasla je
i prevazišla
bijele zečeve
i pozive na čaj

Guliver je bio
zapravo malen
a Liliputanci veliki
jer ih je gledao
iz svoje perspektive srca

u zemlji Oz
nema zlatnog puta
dvorca, vještica ni čarobnjaka
postoji samo jedno polje
na kojem je izložba strašila
koji čekaju
da ih netko oživi
a nitko ne vidi
da imaju dušu i srce
u slamnatom tijelu
pa ih odabere netko
stavi u svoj vrt
i pusti
da kisnu, samuju
i tuguju

ah, znam
dijete će plakati
jer će shvatiti
da su lažima bojali
njegov svijet
malo će patiti
ali ponavljam i shvatiti
da je u njemu jedina
najljepša istinska bajka
koja čeka u novom svijetu
da se rodi
ljepša od samog neba
sa svime što čini bajku
i svime što bajka treba


18:09 | Komentari (2) | Print | ^ |

nedjelja, 22.10.2017.

ŽENA



slika: internet

žena,
vječna,
savršena,
senzualna,
animalna,
ovalna,
spiralna…
tigrica,
u krilu mjeseca
sonata,
appasionata…

ljubiti kao žena,
bez okvir vremena,
strasno,
u svom viru
izgubljena,
kao mače
sklupčana…

čudesna ženska duša,
sakralna,
duboka,
kao eter opojna
kao vjetar
nedodirljiva…

žena je ruža mistična,
koju treba znati voljeti,
brati,
mirisati,
trnje ne skidati,
jer žena bez trnja
nije žena...

kad se sa ljubavlju igra
voli do krvi raniti
i sebe nekada
obraniti..

žena, vječno neshvaćena
a tako nježno
neizbježna
od svjetla sastavljena,
a skriva svemir crni,
koji guta zvijezde
i lomi nebo i snove...

poljubac žene
vakuum usana
u poljupcu
bez daha,
satkan od žudnje
i anđeoskog praha...

ah, ta žena,
uvijek krivo optužena,
iz raja protjerana,
ali zato slobodna,
da voli
do ludila
i neshvatljive boli…

volim biti,
sanjati,
shvaćati,
uvijek i jedino
kao žena,
pa makar progonjena
do kraja
vremena…


21:19 | Komentari (3) | Print | ^ |

petak, 20.10.2017.

AUT BESTIA, AUT DEUS



slika: digital artist


Od beštije do Boga
sve možemo biti
pitanje je
kad ćemo svega biti siti
hoćemo li ubiti ili ljubiti
kraljevati ili ludovati?

Na ovom svijetu možemo biti sve:
akrobat na žici
ili prosjak na ulici,
gladnome korica kruha
ili umirući car debelog trbuha.

Ja odabirem pravac srca
probodenog, ogoljenog, ismijanog,
koji za neke ne vrijedi,
koji više nije in
i koji polako blijedi.

Odabirem Boga sa velikim B
i sve male beštije neka čuju:
mogu me povući
za neku stvar,
ja se svoga pravca držim,
jer ovoj kuglici šarenoj,
kojom svijet se zove
treba sjaj čiste duše
smjestiti je u ručice djeteta onoga
koji u štalici spava
i posljednje dane zla
na svijetu odbrojava.


13:56 | Komentari (2) | Print | ^ |

srijeda, 18.10.2017.

NE ČEKAJ DA TI SAM PRIĐE TVOJ TRENUTAK


Image and video hosting by TinyPic

Ne čekaj da ti sam priđe tvoj trenutak
satkan od tvojih zlatnih niti snova,
obrubljen čipkom od pjene
sakupljene sa rubova valova tvoje čežnje
iznjedren iz dubina oceana tvoje duše
čijoj dubini se dno ne nazire.

Budi nježnost i otvori svoje srce
poput latica ruže,
iako se mraz sprema
da joj hladnoćom prekrije lice.

Budi tanan poput breze
u gustišu ljudskih jadikovki
i pusti, da vjetar prolazi kroz tvoju kosu
makar se zamrsila do beskraja.

Ispod tvojih nogu
ljiljani će mirisima
pjevati pjesmu obnovljenog raja,
a ptice će zastati
i svoja krila odmarati
u krošnji tvoga srca.

Nemoj čekati svoj željeni trenutak radosti...

Pogledaj, on čeka da ga stvoriš
nevinošću prvog dječjeg osmjeha
rođenog od krila anđela
negdje u praskozorju prapočetka
kada sve bijaše u svemu
nerazdvojeno razlikama
spojeno jednakostima.

Ne čekaj svoj tračak sunca,
gledajući maglene velove
u mokrim tužnim jutrima,
Sunce je u tvojim očima
kada pogledaš nekoga
toplim pogledom ljubavi.

I ne plaši se
kada ti netko kaže,
da će ta ljubav proći,
iako je držiš na dlanu
satkanu od pijeska.

Od pijeska se grade kule,
a kule se grade u bajci,
bajka je stvorena od riječi,
a riječ bijaše prva
poslije uzdaha Stvoritelja.

Ne čekaj da ti priđu željeni trenuci,
jer oni su odavno
u odaji tvoga života
i čekaju da im širom otvoriš svoja vrata,
samo za tebe su se rodili
i samo sa tobom
mogu odživjeti život do kraja.



20:07 | Komentari (6) | Print | ^ |

četvrtak, 28.09.2017.

Znate li put, do negdje?



Image and video hosting by TinyPic

Znate li put, do negdje,
pitam vas,
jer sam upravo sišla sa vlaka vremena
zastao je u snijegu
zaustavio kazaljke
do nekog čarobnog trenutka vječnosti
kada će ga neka ruka pokrenuti
tek da sjećanja ne uminu
bremenita plodovima odživljenih koraka..

Znate li, put do negdje,

jer ja u kaputu duše
mapu do tamo čuvam
požutjelu od nošenja
pomalo iskidanu od korištenja..

Ja znam, gdje negdje počinje
i nikad se ne završava:
u nekim čarobnim alejama proljetnim
gdje misli stvaraju cvijet
i svjetlo mu pjeva
glazbom svojom čudesnom
dok raste iz srca anđela
pretapajući se u vrtove
zaljubljenika u Ljubav...

Ja znam, gdje je negdje
i nije tako daleko..

Tamo je,
gdje se rastaču sve stvorene ljepote
i zaboravljaju se riječi,
koje umaraju svojom dokazivošću,
da za sve postoji razlog,
a razlog je samo privid i mreža,
koja lovi bestežinsko sutra,
koje nas čeka
bez tereta prošlosti..

Zašto siđoh,
umjesto da nastavim,
put za negdje,
gdje će me zarobiti mirisi sna
bjelilo margareta
baršun ruža
i bokor frezija
koje ću ubrati
čekajući dolazak Onoga
koji me voli
iznad svakog postojanog voljenja..

Zašto sam tu
i gužvam u ruci
kartu za negdje?

Zato, jer vjerujem
da će i drugi poslušati eho
iza velova mog trošnog tijela
i pogledati me okom
koji sve što poželjeh reći
proniče do kraja
bez početka..

Vjerujem,
da će duše krenuti nekim svojim putem,
ali ćemo se sastati na istom mjestu
tamo negdje,
gdje granice nikad nisu postojale
niti će postojati...


10:09 | Komentari (6) | Print | ^ |

ponedjeljak, 18.09.2017.

ROMANTIKA IN VITRO



slika: digital artist

Zatvorit ću oči
i rastaviti sklop
bešćutne romantike,
koji mi kucka
negdje posred grudi
nazivajući se
srcem ili tako nekako,
ne znam.

Time machine
i fina struktura,
trebalo je vremena,
da se učini
takvo remek djelo vjerovanja
u saten i ruže
u bjelinu iskrenosti
sakupljenu vrijednom rukom
zaigranog djeteta.

Trebalo je da sati i sati prođu,
dok se to kuckavo malo čudo u meni
nije pretvorilo u nešto
čemu i anđeli zavide,
a ja sam tek u tišini
zvala to svim imenima,
osim svojim.

Totalan fijasko za neke,
koji s urarima veze nemaju
i pomiču kazaljke
tražeći u mehanizmu iskru Stvoritelja.

Odavno je On napustio moju radnju,
ostavio mi svoje znanje majstora,
da srce obnavljam, prepravljam,
ako zakaže za trenutak
i prestane biti sve što nije.

Ja sam još uvijek samo šegrt,
a majstor čeka
da shvatim i prihvatim:
svijet nikada neće znati
koliko duše treba,
da se vrijeme sna
zauvijek pretvori u nešto
što se zove
ljubav....


18:51 | Komentari (3) | Print | ^ |

subota, 16.09.2017.

LJEPOTA RUŽE



Ovo jutro, ovaj cijeli dan,
prislonit ću uz srce,
da se smiri uz mirise duše,
jer svačija duša je ruža,
koja će se otvoriti
kada je obasja toplina sunca,
zamirisati kada je dotaknemo
nježnije od krila leptira
pa čak i preživjeti sušu,
ako jedna jedina kap iz oka
zalije njen korijen
najviše iz oka onoga,
koji je svojom patnjom dotakne,
pokušat ću se povesti
za mirisom i ljepotom ruže.




Image and video hosting by TinyPic


12:37 | Komentari (2) | Print | ^ |

utorak, 12.09.2017.

ZAŠTO NEBO SVE VIŠE PLAČE??



Image and video hosting by TinyPic

Pokidali mu haljinu plavetnu
brazdama šaraju njegovu dušu
izveli mu iz odaja anđele
i zaposjeli mu dom
čudnim nekim bogovima
nijedan nalik istinskom Njegovom liku
šepure se u tuđoj koži
na zemlju šalju
spasenje
sa skrivenim lancima iza leđa
dok ljubav
kao jedini vlasnik raja
traži sa anđelima srca
da se sakrije u njima
dok se kući
ne vrati..


Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


Image and video hosting by TinyPic


17:45 | Komentari (3) | Print | ^ |

subota, 09.09.2017.

NE POSTOJI ZAUVIJEK I KONTEKST OVOG SVIJETA


slika: digital artist

Ne postoji zauvijek
i kontekst ovoga svijeta
kakav jest
niti ja
kakva jesam
niti ti
kakva jesi.

Svijet je na dlanu
probodenom
raspet,
ali još nije pokopan
niti ne znamo kad će treći dan
niti kad će uskrsnuti
i mi sa njim u njemu.

Sve se mora izvlačiti iz konteksta
nad glavama ljudi
i zapjenjenih bezglavih jahača
(svaki bi svoj dio kolača
natopljenog smrdljivim mirisom
otrovanih nedužnih civila
sve je namještena igra
kontekst koji traži preinaku
dok drugi vjeruju i ginu).

Zarotirala se Majka Zemlja
vrtoglavica, oganj iz njenih bedara
mimo njene volje će suknuti
recimo, da će je bezbožnici
do kraja dotući, zauvijek.

U svemu tome
životarimo mi,
ja više,
ti manje
i držiš svoj princip
a ja ga ne želim držati
jer principi vladaju
ovim područjem sna
u kojem ne postoji za mene
riječ zauvijek.

Svijet će nestati
kakav jest
i mi u njemu
svaka na svojoj strani bande,
ali ne...još malo
pa će me netko probuditi
i sve će biti novo
ne vrijedi brisati napisano
niti se vraćati
niti tražiti nešto
prije buđenja,
ionako ovo sve nije,
mi jesmo,
Svijet jest,
ti jesi,
ali samo
kad nas netko
izvuče iz konteksta.


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=98933

Image and video hosting by TinyPic


11:19 | Komentari (2) | Print | ^ |

srijeda, 06.09.2017.

KAPI ROSE - zajednička zbirka




slika: Nenad Grbac

ISBN kod NSK 978-953-354-062-7

http://www.digitalne-knjige.com/kapirose.php


TANJA REPINAC


http://blog.dnevnik.hr/lanterna-duse/

...Čudesna je ta avanutura duše, koja bez straha oblači najtananije odijelo, satkano od sedefa leptira, vilinskih niti kao vezivne potke, bez obzira na jačinu oluja, kroz koje će prolaziti, na dubine ljudske bešćutnosti, na praznine i pustinje ljudske hirovitosti. No, popudbina prije rođenja bijaše samo jedna mala iskra Ljubavi, koja se nikad ugasila nije i bila dovoljna, da se život nastavlja obasjanim putevima.

Da, moja duša govori ponekad mimo mene, kad ja zanijemim od bola ili ushita, kako god, ali uvijek sam kanal kroz kojeg teku rime, odnekud iz nekog drugog paralelnog svijeta gdje sam rođena I stvorena da stvaram, stvorena da prenosim moje slike, impresije, vizije, najviše kroz stihove, ali često i kroz slike koje naslikam.

Moji stihovi govore sve, ali ponekad su za neke čitatelje poput apstrakcije u likovnim djelima, no, oni koji osjećaju srcem, dobro će razumjeti o čemu pišem.

Moja potraga za savršenom ljubavi i dalje traje pa često kroz stihove pokazujem sama sebi, a i drugima, gdje me treba potražiti i kako me treba gledati, shvaćati i voljeti.

...dlanom kroz moj dlan,
prisloni svoju dušu
uz tkivo moga bića.

Nemoj me tražiti
među cvjetovima
koji nisu okusili dodir divlje kiše
i bili povijeni do zemlje
od vjetrova nesnosnih,
čije latice nisu bile okrznute
ledom i snjegovima...


Veoma sam sretna i zahvalna prijateljici Jadranki Varga, poetessi i divnoj duši, koja mi je opet omogućila da mogu svoju poeziju, svoje male iskrice svjetla, prenositi dalje. Uz sve divne pjesnike i prijatelje, osjećam se blagoslovljeno i ispunjeno. Željka Košarić-Safiris, Anđa Jotanović, Zlatan Gavrilović-Kovač, divni pjesnici i mudre stare duše, koje su se inkarnirale baš ovdje, u ovim teškim vremenima, punim nemilosti i bešćutnosti, sa divnom i plemenitom svrhom potaknuti ljude na ono najbolje i najplemenitije u njima -plamen dobrote i ljubavi, kojeg su vremenom skoro izgubili, ali nisu, jer Svjetlonoše nikad ne posustaju, dok se ne razgori zadnja iskra pod pepelom.

Zahvaljujem od srca na poznanstvu i susretu sa tim dušama, idemo hrabro dalje.

Tanja Repinac, Celbridge (Ireland), 12.08.2017.



09:57 | Komentari (2) | Print | ^ |

četvrtak, 24.08.2017.

ZAROBI TRENUTAK


Image and video hosting by TinyPic

Zarobi trenutak
kada ljepota raskine bodljikavu žicu
logora trivijalnosti.

Zaobiđi utabane meke puteve
i zarobi svoje korake
tišinom planinskih vrhunaca
gdje Bog oblacima
miluje tvoja stopala.

Uhvati zaustavljeni dječji dah
kad sunce zarobi
glavicu maslačka
osuđenu na umiranje,
ali i novo rađanje.

Sačuvaj sebe
kada te glasovi žele uvjeriti,
da si samo prah.

Ti si više od praha,
ti si budući život
koji će dlanovima oblikovati galaksije
i svijati spirale
kiteći ih zvijezdama.

Zarobi te divne trenutke prije,
nego ih dohvati čarobnica sna
koja ih želi raspršiti
širinom nebogleda.

Poslušaj šapat iluzije
i predoči joj stvarnost
koju čuvaš za bezvremene odaje
tvoga budućega doma
kojeg vječnošću
nazivamo.




10:27 | Komentari (1) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.