utorak, 25.04.2017.

MOGU KAKO HOĆU



slika: digital artist

U tvrdom tlu vremena
napukla ljuska,
sjeme davno posađeno
i zaboravljeno
sada prve plodove rađa.

Mogu kako hoću,
raširiti njedra,
pustiti iz njih
uspavane ptice
i zvijezde i zarobljeno sunce,
koje nebo u svom magnovenju čeka.

Mogu kako hoću,
tamu sam ćutila u grobu,
dok sam čekala porod
svoje svjesnosti
i sanjala kako križ ne donosi
suze i krv,
ako ga svojim rukama
okitimo ružama,
jer on je mač
koji zemlju i nebo spaja,
a iz kamena će ga jednom
čista ruka izvaditi
za neka nova Elizejska polja
obasjana i začarana ljepotom svijeta
koji tek treba pronaći svoje mjesto,
iz svoje tamnice zarobljeni
poletjet će preporođeni.

Mogu kako hoću, sada,
kada mi je srce pustilo korijenje
i čvrsto se drži Izvora,
dok mu krošnja zelena
oblake miluje.


Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”

- Rumi


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=116101&stat=lgn&kuki=mk

Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


19:07 | Komentari (4) | Print | ^ |

subota, 15.04.2017.

IMA JEDNA DUGA CESTA


Image and video hosting by TinyPic

Danas je Ljubav, koju svatko drugim imenom zove, u grobu, ja bih rekla - u tami, kao svaka naša duša, u toplom oceanu majčine maternice prije, nego li je ugledala svjetlo..

Svaki puta sa novim spoznajama, da će biti ovaj puta drugačije, da će život konačno dobiti dimenziju vječnosti i konačno prestati oblačiti fizičko tijelo, da se sakrije od zime i bešćutnosti..

Nisam nikada prezirala Onoga, kojeg Sinom božjim nazivaju, jer sam Ga uvijek gledala izdvojenog od svih pokušaja, da ga se učini potpunim čovjekom.

Ako se u meni desio klik, kad sam shvatila svu laž hijerarhije, koja je našeg Učitelja i brata uzela za svoj put za vladanje drugima - malenima, kako on kaže, ne znači da sam se odrekla te divne ideje o Ljubavi, koja ne traži žrtve od drugih, jer shvaća da svatko kad-tad sam mora za sebe prolaziti tom dugom cestom i čak i žrtve podnositi, ali uvijek za sebe, da bi na kraju shvatili kako je to jedini način, da se očistimo i oplemenimo.

Da, danas je posljednji dan boravka u tami groba, a sutra će jutro, ma koliko bilo sivo i hladno, zvonima dozvati Ljubav da oživi i ponovo se rodi, uskrsne, ali ovaj puta u tijelu, koje je spremno za nebo..

Tko sam ja da ikome govorim drugačije pa i ne mogu govoriti drugačije?!

Mnogi još uvijek nose to sigurno i toplo odijelo koje su im roditelji ostavili vjerujući, da će ih zauvijek osigurati od hladnih vjetrova, odijelo vjere, koja daje sigurnost, ma koliko ponekad bilo potrebno to odijelo skinuti i prepustiti se, da te mrak i hladnoća probiju do kosti.

Ne osjećam se drugačije, samo novim putem kročim Putem, koji će me odvesti na isti cilj, kao i druge.



Image and video hosting by TinyPic

Ali ne gubim Svjetlo, koje uvijek obasja mrak, kada treba.

Koliko god me netko poistovjećivao sa mrakom, ja ga gledam kao dio sebe, koji nisam, ali ga poštujem, jer bez njega ne bih znala što je radost Svjetlosnih trenutaka.

Isus danas boravi u tami, sutra će zasjati Ljubav i rascjepati zavjese konačnosti.

Želim vam sretan Uskrs, sretno vam bilo današnje novorođenje!

Ljubav uvijek pobjeđuje i ne postoje granice da nam se pokaže u punom sjaju.


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=105968



http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


11:03 | Komentari (5) | Print | ^ |

ponedjeljak, 03.04.2017.

PUT



slika: digital artist

Kojim putem će moja duša danas koračati?

Putem, koji si je odavno zacrtala, a uvijek se nekako putokazi okrenu, da bi ih netko, tko je prolazio prije mene, dobrohotno vratio na svoje mjesto.

Ja koračam, vođena tračkom svjetla koji, iako ponekad neznatno malen, bude dovoljan da obasja tamu, koračam onim konačnim osmjehom, koji kaže: "sretna sam što sam baš tu gdje jesam i sa onim što imam."

Dopuštam da cvijet bude veći od mene, jer mu ne trebaju riječi, da pokaže svoju nježnu bit..

Pokušat ću urazumiti nesuglasja oko mene i neprijateljstva izvan mene zagrliti svojom strpljivošću, jer svi smo stvoreni, da se ljubimo, bez razlike i dozvolit ću, da moja krila dotaknu oganj sunčev, bez straha da ću se rastočiti i nestati, rastočenost je put ka sebi, uvijek i zauvijek.

Svaki djelić naše postojanosti, skup je božjih čestica, koje će se vratiti jednom u njedra odakle smo i krenuli i zato, neću danas hoditi stazom strepnje i briga, niti strahovima dati svoj prostor.

Okružena mirijadama anđela, vila i divnih prijatelja, mogu samo zahvaliti na novom danu, i novoj mogućnosti, da iza sebe u nekome ostavim djelić darovane ljubavi.




http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


10:55 | Komentari (5) | Print | ^ |

utorak, 28.03.2017.

KORAK PO KORAK




Netko treba podići prvi kamenčić
odmaknuti ga u stranu,
poslije drugi i treći.,
utabati put pred sobom
kojim nitko kročio nije,
stvarati neku novu cestu
koja će odzvanjati tuđim koracima,
dok će naši
sunce na zalazu grliti
i Lunu da svijetli u tami,
dok plovimo novom rijekom
tiho dozivati.

Netko će uz cestu ostaviti tragove,
netko suzom zalijevati cvjetove,
koji ne poznaju zime
samo proljeća,
noseći u mirisu
nečije ime..

Taj netko
mogla bih biti i ja,
koja u procjepu između kamenja
stavljam sjemenke nade,
da probiju ljepotom
tvrdo tlo i okite nas
kao znamenja
jednom kada se u drugom odijelu
u drugom tijelu
kao mrav ili leptir,
ptica ili gusjenica
nasmiješim nebu,
nasmiješim široko
čekajući na to
više, nego vijek,
jer najviše ću biti
ono što drugi ne vide
i ne nazivaju
čovjek...


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=116303


18:05 | Komentari (4) | Print | ^ |

petak, 24.03.2017.

NE GASI SVOJU SVJETILJKU, ANĐELE!


Image and video hosting by TinyPic

Ne gasi svoju svjetiljku, anđele,
iako se čini uzaludno
ponekad držati je upaljenom,
jer sve manje te traže,
sve manje te vide,
sve više tama grli duše
i opija ih svojom bojom.

Ne gasi svjetlo, ljubljeni moj,
iako ti šapću,
da horizont ima svoje sunce.

Tvoje svjetlo obasjava tuge,
dotiče suzne rubove srca,
rastače sva nemogućja
i sve utamničene nade oslobađa.

Podigni svjetiljku, anđele.
ovo sivo nebo
treba tvoju vjeru
i nas, malene,
da ti svoje ulje
za svjetiljku darujemo
kada žižak
pri kraju svome se približi.




http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


18:35 | Komentari (3) | Print | ^ |

petak, 17.03.2017.

OD ZVIJEZDA I LJUBAVI



slika: digital artist

Od zvijezda i ljubavi
satkano moje tijelo duše diše
i gubim se u prašini nježnoj, zvjezdanoj
sve više i više
i postadoh spoznata
u nepoznatoj Ja
u dimenziji snova,
gdje nema lutanja
sva sam krilo, sva sam svemir
i glava mi splet zvijezda
ali ne osjećam nemir.

Svjetlonoša iskričavi
plamen neugasivi
kao zvijezda živim
kao zvijezda padam,
ali ne u konačnost
gdje zagrljaj traje samo tren.

Ponirem kao komet
na ovaj planet,
ali se ne gubim
i ne lomim tlo dodirnuto
i nisam kraj nečijega svijeta.

Ja kuglu ljubavi rađam,
ja kuglu ljubavi držim,
Majka sam zvijezda svih
u meni i oko mene
i moj je svemir
i zato zvjezdano dišem
i ne osjećam nemir...


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=25513



11:13 | Komentari (1) | Print | ^ |

četvrtak, 16.03.2017.

A ONDA SAM SHVATILA...


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

pruženu ljubav
vezanih ruku

srce ruže
koje tek sa trnjem
ostaje srce

pero, dotaknuto riječima
bez tinte oblaka
i maske koje padaju
tek kad anđeo izgubi krila

iza bodljikave žice
nikad dijete
neće odrasti
jednako kao da je zatvoreno
u zlatnom dvorcu

a onda sam shvatila
da ništa nisam shvatila
jer sam mislila
da to i drugi shvaćaju
pa krećem ispočetka
ovaj puta
krećući od sebe
u tišini
ka sebi




http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.



17:09 | Komentari (2) | Print | ^ |

srijeda, 08.03.2017.

SVAKI ČOVJEK I SVAKA ŽENA..JE ZVIJEZDA...



slika: digital artist

Rečeno je jednom:"Svaki čovjek i svaka žena je zvijezda.."

Neka nam ovo jutro donese rastočenost do samog uzdrhtalog srca Kreatora, koji nikad nije želio da nas stvori manjim od njega, jer od praha zvjezdanog smo rođeni, da blistamo u nečijoj tami i nismo samo zemlja, da se zemlji vratimo i prekrijemo radost našeg plesa blatom i kišom.

Kada zaustavimo korak poletni i uvjeravaju nas, da je čvrst korak jedini korak, pokažimo svima kako znamo zaplesati plesom razigranog djeteta, koji je jednak plesu derviša.

Neka breme koje trebamo možda danas na leđima, bilo vlastito ili nečije podijelimo, bude lako, jer punoga srca duše svako breme postaje lako, neka naš pogled bude širok, jasan, dubok i nježan, poput vira rascvjetane ruže, da se u njemu smjesti nečija zebnja, nečija tuga i strah od sudbine bez spoznaje, da mi njom upravljamo, a ne ona nama.

Neka nas ponese malo razigranost bezbrižnosti, kap božanske ludosti, tek da sve što nas u bezvjerje ponese, nestane, odakle je i došlo, neka bijelo poljubi crno i svaki dodir tame, zagrlimo tračkom svjetla, koje u svima postoji, dovoljno za svaku stazu, na kojoj smo možda zalutali.

I neka bude tako, jer zaista, svaki čovjek i žena jest zvijezda ...ni manje, ni više...




http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.








13:15 | Komentari (2) | Print | ^ |

subota, 04.03.2017.

MOJA LUDOST I JA





grli me moja ludost
raskajana od predrasuda,
osušena od vlažnih suza ponornica
ogoljela do kostiju duše
(da, dobro rekoh,
zna bol duše
do kostiju boljeti)
grli me moja ludost, kažem,
a zapravo svjesna,
da samo zagrljaj iscjeljuje,
vraćam se polako
u toplu kolibu svoje neznatnosti,
i upijam mir
uz ognjište sveprisutnosti onoga
koji me podsjeća
na dom kojem se uvijek mogu vratiti
bez obzira koliko daleko putujem
bez obzira
koliko duboko i teško
samujem…


Looe, 4.3. 2017.


09:58 | Komentari (1) | Print | ^ |

utorak, 28.02.2017.

OBLUTAK NA VODI



slika: digital artist

Netko je vidio
tragove na vodi.

Pitaju me
kako naučih hodati
po površini?



A ja rekoh:

"ne znam to,
ja sam samo oblutak,
bačen zaigranom rukom
vječnog djeteta Boga,
koji je želio
što više krugova iza mene
prije nego dno dotaknem
i valovi me prekriju.

Svakim krugom,
dotaknut ću nešto i raspršiti se
kroz moje dotaknuće
u bezbroj novih krugova,
zaboravivši odakle sam počela
i gdje mi je kraj.

Dotaknut ću zvijezde padalice
koje nikad želje neće ispuniti,
podići ih sa zemlje,
smjestiti negdje usred Srca koje voli
i pretvoriti ih u zvijezde radosnice,
zvijezde željilice, zvijezde nebesnice.





Dotaknut ću i usne
svojim krugom od morske pjene
one usne koje nikad izgovoriti neće
istinske riječi oprosta,
a ja sam ga bezbroj puta
na krilima golubice
kroz utvrdu moga srca
u nebo slala.

Raširit ću se
plavim valovima malim
do obale tišine
gdje će samo nijemi pogledi
govoriti umjesto svih
neizrečenih riječi ljubavi.





Onda ću prošetati sanjivim plavim ulicama
čekajući neke susrete
koji trebaju biti,
a čini se da nikad neće.

I nakon svega,
iako ne bude ono što treba biti
otići ću smirajem ispraćena.





Moju knjigu duše
vjetar će pod otvorenim prozorom čitati,
a onda je visoko podići
i u ocean vratiti,
onom oblutku
koji na dnu u pijesku spava
ne znajući
kako je tamo došao
i gdje će njegovi tragovi završiti...”





http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

978-953-8100-60-4

Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


14:05 | Komentari (3) | Print | ^ |

subota, 25.02.2017.

ZAROBI TRENUTAK


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

Zarobi trenutak
kada ljepota raskine bodljikavu žicu
logora trivijalnosti.

Zaobiđi utabane meke puteve
i zarobi svoje korake
tišinom planinskih vrhunaca
gdje Bog oblacima
miluje tvoja stopala.

Uhvati zaustavljeni dječji dah
kad sunce zarobi
glavicu maslačka
osuđenu na umiranje,
(ali i novo rađanje).

Sačuvaj sebe
kada te glasovi žele uvjeriti,
da si samo prah.

Ti si više od praha,
ti si budući život
koji će dlanovima oblikovati galaksije
i svijati spirale
kiteći ih zvijezdama.

Zarobi te divne trenutke
prije, nego ih dohvati
čarobnica sna
koja ih želi raspršiti
širinom nebogleda.

Poslušaj šapat iluzije
i predoči joj stvarnost
koju čuvaš
za bezvremene odaje
tvoga budućega doma
kojeg vječnošću
nazivamo.




http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

978-953-8100-60-4

Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.



17:08 | Komentari (1) | Print | ^ |

petak, 24.02.2017.

ČISTA LJUBAV - TABULA RASA



slika: digital artist

Kakva je čista ljubav?

Koliko god je uronjena u močvaru ovog svijeta,
ona je jednako opojna i čista,
obasjana svjetlom u srcu lotosa blista.

Ne voli publiku i govor glasan,
dubinu njene tajne
samo duše koje se vole
žele za sebe čuvati,
kada je raširiš sebe da pokažeš
ona se poput bisera u sedefu školjke
u pijesku tuge skrije
živeći život za sebe
bez početne čarolije.

Čista ljubav je sjajna,
poput sunca obasjava
planinske vrhunce,
visoko njeno svjetlo seže,
a opet ni uz što zemaljsko se ne veže.

Ona je kao žižak u svjetioniku
nasred bure i oluje
ne gori do kraja,
do izgora čuva svoj plamen
za nepoznatog brodolomca,
umornog od nemirnog mora.

Ona je nježna,
nevidljiva poput daha,
meka kao svila
nastala od leptirovog praha.

Kada je čvrsto držiš u ruci
želeći čuvati njeno sjeme
kao mali ljupki maslačak,
raširi dlan, ona neće umrijeti,
već kroz tisuću cvjetića
ponovo oživjeti.

I uvijek će te čekati
onako nevina i lijepa
poput djeteta koje trči ispod duge,
jer čista ljubav nije obična,
nije kao druge.



10:11 | Komentari (3) | Print | ^ |

srijeda, 22.02.2017.

MOJOJ DUŠI


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

Ti bješe ja,
ja bijah ti.

U ovumu svemira
tvoje taknuće,
moje svanuće.

O, jedina dušo,
koja vječno jesi,
pepeo zmaja
vrelina bez kraja
meka kao svila
vjerna poput suze
ptice suđenice,
one koja krila
za korak zemaljski daruje,
da uz mene korača,
uz mene mojim kraljevstvom caruje.

Mjesečeva sestro,
Sunčeva nevjesto,
u sutonu moj dah,
u zori svjetllosnoj
moj zlatni prah.

Ti uz mene
daljine ublažavaš,
širine prekoračuješ,
dubine dotičeš,
visine pokrećeš.




http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

978-953-8100-60-4

Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


17:07 | Komentari (4) | Print | ^ |

ponedjeljak, 20.02.2017.

DAR



slika: digital artist

Čekam taj prvi čarobni snijeg na usnama, da se zavrtim sa pahuljama i vratim se na trenutak u doba bezazlenosti kada sam snivala snom djeteta, čekajući da svijet gledam očima probuđenim.

I sad jesam budna, minula proljeća, minula su i ljeta, kroz okno sadašnjosti, gledam svoju svrhu dolaska.

Glasovi sa zvijezda mi govore, da Ja jesam svjetlo i da druge podsjetim i probudim, tek da se sjete tko su, ova divna planeta nije zatvor niti mjesto gdje su ljudi prepušteni na milost i nemilost tamnim silama, ova planeta je stvorena za sijanje i klijanje ljubavi i, ma koliko se nemoćnima osjećali, da to drugima potvrđujemo, to jest jedina istina.

Neki možda ne žele otvoriti oči, a takvima ću nečujno staviti u džep njihove duše komadić ljubavi, koja će im ipak jednom zatrebati, Ja je nemam u zalihama, uvijek kad je dobijem, razdijelim, siromašna i bogata u isto vrijeme, takva živim i postojim, takva ću jednom i otići u dimenziju svjetlosnu, odakle i dođoh.




http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

978-953-8100-60-4

Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


14:31 | Komentari (6) | Print | ^ |

nedjelja, 19.02.2017.

ISPRAĆAJ



slika: T.R.

Ispraćamo se nježno,
moj divni proljetni dan
i sunce, i cvjetovi dodirnuti suncem,
i zemlja cjelivana suncem,
i nebo, nasmiješeno suncem..

Noć mi želi darovati uspavanku,
posuti moj ležaj zvjezdanim prahom,
sjene oko mene pripitomiti
u tami dok snivam
samo odjeke neke bajke
davno sročene da slušam,
a ja ne mogu noćni dar prihvatiti,
jer čudnim nekim spletom životnim
opet ne smijem zaspati,
nego budna novi sunčani smiraj
jutrom dočekati.

Looe, 18.2.2017.



slika: T.R.


09:33 | Komentari (1) | Print | ^ |

subota, 18.02.2017.

DOLAZI SUNCE


Image and video hosting by TinyPic

Dolazi sunce,
provjetrimo naša ustajala shvaćanja
i prebrišimo sakupljene svjetonazore,
razmotajmo uredno posložene
požutjele novine arhive neke stare
koje čuvamo za dokaze
prvo svojih proživljenosti
pa onda tu i tamo drugih.

Dolazi sunce,
svjetlo koje prolazi kroz hramske zidove
i rastače ikone,
vlažne od lažnih poljubaca
i suvisle nade.

Dolazi sunce,
nikad istim sjajem
uvijek istim žarom,
da razgrne zastor
u sobi mračnih dokazivanja
tko-sam-ja, vi niste ni za što
u sobi gdje samo neon
blijedo obasjava uspavano tijelo
i usne koje mrmolje samodopadnost
vlastite pameti.

Dolazi sunce,
bez obzira na sjene koje prijete
umotane u crne mantije
otkrivenih očiju
(a oči najviše pokazuju).

Dolazi sunce,
da poput perača ulica
očisti smeće nataloženo brižnim,
a praznim sakupljačima otpada.

Sve će biti obasjano
armagedon ništavila
Bog koji se smiješi,
Bog koji voli
i čuda i malene neprobuđene
pripitomljene lisice.

Sve će nestati u bljesku,
trenutak kao treptaj oka
bezbolan za vječnost,
bolan samo onima
koji se od sebe nisu pomakli.

Dolazi sunce,
dolazi sunce, dolazi,
a ja ga bez straha dočekujem
i srce mu otvaram.


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=113751




http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

978-953-8100-60-4

Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.



10:45 | Komentari (3) | Print | ^ |

četvrtak, 16.02.2017.

POZVANA NA BAL


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

Odavno čuvam pozivnicu
požutjelu od čekanja
i nikako da se pojavim
i zaplešem.

Možda živi plesači više nisu živi,
a mrtvi žive
njihovim ukradenim životom.

Neka mi bude oproštena
patetika neodlučnosti
moj Gospod Pluton
čeka na vratima
kočije crne i crvene boje
i meki nemirni topot konja bijelih,
kako da odolim?

Obnevidjela od pogleda kraljeva
svi bi vladali mojom dušom,
a samo jedan,
onaj istinski
maske nema.

Ja dođoh na bal,
da ga pronađem,
neodjevena, potpuno naga
uslijed teških krinolina
purpurnih bradatih plesača
i lica žena, bijelih od pudera,
očiju mutnih od previše vina,
svjesno naga,
svjesno i savršeno,
da otkrijem i spoznam:
tko se u zrcalu odražava
a tko svoju lažnu sliku
prividno održava?

Bal vampira
ili bal netopira
koji krila sakriše
i u ljude se odjenuše,
strahu mjesta nema,
tek žar otkrića
moju dušu održava.

Plamen sam
koji rastapa vosak laži,
toplina
koja usred zime
iskreno srce traži.





http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

978-953-8100-60-4

Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.



16:11 | Komentari (5) | Print | ^ |

utorak, 14.02.2017.

ROSE OF MY SOUL


Image and video hosting by TinyPic

Ruža moje duše,
propupala na dlanu srca,
gle, korijenje pustila,
i drži se tanano,
a tako čvrsto
za mahovinu vremena
i više sanja,
nego živi,
bez trnja,
sazdana da se daje
bez kapi krvi
kroz prste, koja bi trebala teći
začuđenom beraču..

Sanja dotaknuta vjetrom vječnosti
svoga slavuja,
koji bez trna
pjesme ne zna pjevati,
a on negdje daleko,
svoje gnijezdo
u ružičnjaku stvara,
zlatnom nekom ružičnjaku
prepunom anđela-ptica,
koje pjesme bez bola
neke nove pjevaju
i radosno
život neki novi žive
i družice svoje
u gnijezda dozivaju...


10:13 | Komentari (7) | Print | ^ |

petak, 10.02.2017.

na vjetrometini pogleda


Image and video hosting by TinyPic

Na vjetrometini pogleda,
gorući trn ruže
sanja jednu jedinu kap spasenja,
dok tisuće kapljica šibaju srce,
a niti jedna na stijeni gdje sjedim
ne utažuje žeđ spoznaje istine,
jer more ispod mene slano je
kao i suze u meni.


Image and video hosting by TinyPic

Nedodirljivi izvor vode
koja samo maske rastače,
a lice ljepote ne dodiruje,
dok se snovi,
urasli u školjku bisernicu
gomilaju na obali stvarnosti
bez nade da će itko
biserje sakupiti
i nisku od moje čežnje
oko vrata nositi…


09:29 | Komentari (5) | Print | ^ |

ponedjeljak, 06.02.2017.

NE ČINE SVIJET VELIKI LJUDI...


Image and video hosting by TinyPic

Ne čine svijet veliki ljudi,
moćnici, koji kule i gradove obećavaju...
sutra će kule valovi potopiti,
jer od pijeska laži su sazdane,
da nas sa njima do dna života povuku,
da nam zadnji tračak svjetla dotuku..

Ne čine svijet glasnogovornici,
koji buče na trotoarima
o nekoj novoj viziji bogatstva
niti oni,
koji crveni tepih pod noge zvijezda prostiru,
a već sutra će ih, osamljene,
u nekom kutku zaboraviti,
kad sjaj im umine,
a slava nestane..

Ne čine svijet oni, koji bi htjeli,
da im vjerujemo,
jer obećavaju slobodu svakome,
dok u tišini spremaju kavez,
da zatvore pticu naše duše,
dok se oko njih svjetovi ruše..

Ne,
ne čine svijet veliki ljudi,
nego oni mali,
samozatajni,
koji zagrljaje dijele umjesto obećanja
i uvijek se pojave
gdje najviše treba
kada crnilo osvoji neba,
oni ga rastoče
i opet nestanu
tek da im za ime ne pitamo,
jer ga ne žele imati
tek srcem se nazivati..

Ne čine svijet oni,
koji nas privuku svojom veličinom,
nego oni,
koji se skrivaju negdje
u predgrađima nepoznatim
zaustavljeni u svojim malim misijama svjetlosti,
obasjani iskricama radosti..

Ništa se ne čini onako
kao što se čini
pa ni veličina,
koja je praznina..

Veliki ljudi često milost zaboravljaju,
a malenima samo to
na kraju svega ostavljaju..




http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

978-953-8100-60-4

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.



09:45 | Komentari (2) | Print | ^ |

nedjelja, 05.02.2017.

AUREOLA BOJE ZEMLJE



slika: digital artist


Nemam svilenu odoru

niti ogrtač protkan zlatom

haljina od grubog lana

majka bez divinacije nebesnika

žena koja voli

aureolom

boje zemlje

rukama

nježnijim od oblaka

koji se smiješi

ispred sunca

u njenom oku.





http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

978-953-8100-60-4

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


10:01 | Komentari (4) | Print | ^ |

petak, 03.02.2017.

RAZGOVOR CVJETOVA




slika: digital artist


Kažu, da mi ne znamo pričati,
draga moja cvjetna prijateljice,
a mi se stalno dovikujemo
i smijemo se svakim pokretom listića
onima koji ne razumiju
našu nijemost,
imamo dušu, kažu,
cvijet je sav pretvoren u dušu.

Ti si divlji dražesni mak
i govoriš mi crveno.
ja sam divlja ruža na ogradi
i govorim bodljikavo.

Pokušavaju nas stalno
smjestiti u vazu,
ali čim nas otkinu,
latice otpadnu.

Mi smo cvijeće na kojem piše
“NEUBERLJIVO”

Gledaj i ne diraj,
tvoja čaška osušena
san daje ljudima,
a moj šipak - kako se uzme,
ali cvijet samo pogledom
možeš sačuvati.




http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

978-953-8100-60-4

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.



17:55 | Komentari (6) | Print | ^ |

utorak, 31.01.2017.

NEBOM TVOJE DUŠE


Image and video hosting by TinyPic

U trenutku, kada ne mogoh saprati sa sebe boje života, u svoj svojoj ljepoti stvaranja, shvatih ipak, da trebam poletjeti malo, nebom tvoje duše..

Osjećam te, nama ne treba ni susret, ni riječi..

Dodirnemo se kroz tisuću velova etera, i čudesno se zagrlimo, svakim najmanjim fotonom naših iskrica u srcima..

Kada god je zavjesa života pred publikom bila spuštena, poželjela sam tišinu sa tobom, a ti si bila uvijek tu, baš iza te teške zavjese, kao i sad..

Posebna, iznad svih posebnosti, bez velikih životnih mudrovanja, čekala si me uvijek u trenutku, kada se umorim od svih tih nagomilanih fraza i parafraza, da mi kažeš jednostavnost i ljepotu dvije riječi....''tu sam.. dođi k meni'', bez ijedne riječi, jer, riječi zamaraju istinsku ljubav..

I tada cvijet tvoga srca postaje mandala svemira, jer, koliko god bila krhka,i rasuta po zemaljskom tlu, svako tvoje otkinuće, ostat će posijano u nekome i rodit će se dio tebe, svakim tvojim darivanjem iskrenosti..

Ti znaš..

I ja znam..

Koliko god daleko jedna od druge bile, opet čujemo jedna drugu, unatoč bučanju glasova šumskih, unatoč svim pokušajima, da nam zatru tragove, koji će nas opet sastati na nekoj raskrsnici, gdje ćemo se dotaći, nevinošću i bezazlenošću prvih naših početaka, prvih naših letova, kad smo tek učili što je istinska mudrost..

I zato, maleno svjetlo na oknima moje duše, uvijek će za tebe gorjeti.

Kada te pokušaju uvjeriti, da će zvijezde uništiti živote na tlu zemaljskom, ne vjeruj..

To su zvijezde, koje su mi ipak ispunile želju i rastopile se nježno na tlu mojih nadanja.

Ti si tu i ja sam tu.

To i jest bila moja želja.

Niti manje, niti više.

Samo da si tu, kada se zavjesa života spusti pred publikom, željnom novih izričaja.

Da si tu, kada poželim sa tobom podijeliti blagoslovnu tišinu, koja je umorna od riječi..

A iz te tišine, poklanjam ti dio sebe, koji ne traži ništa, tek tvoj osmjeh,i toplinu tvoga neba, na kojem će nastaviti rasti.


Image and video hosting by TinyPic


10:09 | Komentari (3) | Print | ^ |

nedjelja, 29.01.2017.

ŽIVOT IZMEĐU RAPSODIJE I PARODIJE



Kako se vrti,
tako ga hvatamo
zvrk na ravnom
kamenčić ga baca
na početak okretaja,
a mi glačamo površinu
nemoćni ponekad,
da idealu za vrtnju postignemo
pa smjestimo sve u parodiju
smijući se onima
koji kažu da se treba smijati,
a zapravo nije smiješno
ne slušamo one iz orkestra smislenosti
koji rapsodiju ljubavnu uzalud sviraju,
gledamo one koji seciraju
savršene trenutke neponovljive
i fokusiramo se,
fokusiramo na mrtvačnicu
gdje se odlažu dijelovi ljepote,
zamrzavaju nježnosti
i gdje se svrha traži u određivanju
onoga što trebamo biti,
a ne onoga što jesmo.

A što to jesmo?

Ona ptica koja je prhnula
sa rešetke na prozoru uma
koja nam je pjevala pjesmu istine
i dotakla ona krila duše u nama
kojima sa njom možemo poletjeti,
a mi i dalje parodije
na ekranu gledamo,
dok orkestar ljubavnu pjesmu
negdje izvan zidova svira.


10:18 | Komentari (1) | Print | ^ |

utorak, 24.01.2017.

ono, kad se mom sinu ispuni san!



Srce mi je na mjestu, ali idemo dalje ...nastavak čekam...

PREDSTAVLJENA “OSJEČKA SIRENA”

Student knjižničarstva Juraj Repinac napisao roman


"...“Osječka sirena” naslov je romana Jurja Repinca, studenta knjižničarstva u Osijeku, koji je svoje djelo predstavio čitateljstvu proteklog vikenda u American Corneru Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek. U predstavljanju je sudjelovao i Jurjev profesor s fakulteta Hrvoje Mesić istaknuvši njegovu talentiranost, poznavanje mitologije te povijesti Osijeka i okolice.

Glavna je tema romana pronalaženje osobnog mira te želja običnog čovjeka za normalnim životom. Glavni likovi romana, Anabela i Karlo, upravo to nastoje postići, a činjenica da je Anabela zapravo duh partizanskog špijuna poginulog u Drugom svjetskom ratu čini ovaj roman još zanimljivijim.

Kako autor sam navodi, roman je napisao u hipu kreativne inspiracije potaknute pjesmom Anabell Lee svojega omiljenog autora Edgara Allana Poea. Dodatnu dimenziju priči daju razmišljanja i doživljaji osječkog 23-godišnjaka – samog autora - koji je, koristeći se osječkim žargonizima i vulgarizmima, približio svoj roman i širim čitateljskim krugovima." ..."

H. Sorić






http://www.glas-slavonije.hr/323238/3/Student-knjiznicarstva-Juraj-Repinac-napisao-roman


15:30 | Komentari (3) | Print | ^ |

ponedjeljak, 23.01.2017.

PREDAJA RATNICE


Image and video hosting by TinyPic

Nije to krv,
kojima su samonikli cvjetovi moje duše
krasili nečije vješto uređene parkove
gdje se nemilice satiralo
sve što je oku milo i ljupko…

Nisu to ožiljci,
koji još ponekad zabole,
u nekom zaboravljenom trenutku se probude
baš kad se slave pobjede
i ruke umorne
odlože oružje…

Ne, to je srce
koje ispod kože, mesa i kostiju
sanja nebohvate
i čeka svoj uzlet,
svoj zagrljaj
i utonuće
svoj nestanak
i otkinuće
od svega što se ljubavlju ne zove,
do punine,
koja je sve
uronjeno u ništa..

Nije to mačem dobivena bitka
niti jurišem osvojena utvrda života,
ja sam ratnica bez ikoga na mojoj strani,
bez vojske, vojskovođe
i zacrtanih strategija…

Samo zastavu čudnu neku iskidanu
u ruci gužvam,
naga od svega
što nema okus voljenja do kraja,
od svake zadrške oslobođena
spremna da za ljubav
bez svega ostanem,
jer samo tako
mogu da živim,
mogu da trajem…

5.5. 2015.



11:51 | Komentari (7) | Print | ^ |

petak, 20.01.2017.

PROMOCIJA PRVOG ROMANA MOG SINA: JURAJ REPINAC "OSJEČKA SIRENA"






dana 20.1.2017. sa početkom u 18:00h u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek Osijek, prostorrija American Cornera Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek bit će održana promocija knjige mog sina, njegov prvijenac:


JURAJ REPINAC


OSJEČKA SIRENA



ISBN 978-953-59334-0-3




Juraj Repinac, ''uistinu običan dječak“, kako piše na njegovom Facebook-profilu, rođen je 10. prosinca 1991., sin pjesnikinje Tanje Repinac i tate Darka, brat Mislava, Leonore i Ivane.

Svoj prvi roman, „Osječka sirena“, napisao je 2015. godine u hiru kreativne inspiracije.


"RIJEČ AUTORA

Ova je priča fikcija. Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima potpuno je slučajna.

Tako počinje svaka priča, ne? Svako od napisanih djela koje se bavi stvarnim mjestima s upitnim razvojem događaja mora napisati nekoliko tih dosadnih, dugih linija. A čemu to?

Mislim, tko bi uopće vjerovao da je nešto što je napisano u jednoj priči, u jednoj bajci, istina? Lega, mislim... stvarno? Ali hajde, sve je to nekako za ljude. Ja ću vam, onda, ispričati priču koja nema ovog navoda.

Ako imate knjigu, prekrižite. Ako čitate na kompjuteru, slobodno iskoristite backspace i obrišite tu liniju. Neću vam zamjeriti. Ako vam tete u knjižnici kažu da ste uništili knjigu, recite im kako je autor rekao da se smije. Toliko od mene.

Lijep pozdrav. Uništilo me pisanje službenih mailova.

Autor"




https://www.facebook.com/Osje%C4%8Dka-Sirena-1696526433991282/


16:14 | Komentari (8) | Print | ^ |

srijeda, 18.01.2017.

DUŠOLOZI SVIH ZEMALJA!


Image and video hosting by TinyPic

Dušolozi svih zemalja,
odložite knjige na police
dignite se i odlijepite od stolice,
zaboravite papire, olovke, transakcije
divinacije i naučene zanimacije
padnite na zemlju,
makar bili bilijune svjetlosnih godina daleko
padnite sa Mjeseca, sa Venere, Marsa,
vjerujte, sve što ste pohvatali
samo je obična farsa
do čovjeka dirigirane koordinate
vode vas dalje od njega,
tek da znate,
smještaju vam titulu,
ime, značaj i mjesto u naređenom sistemu
gdje jači kači,
dok se manji za svoje mjesto pod suncem bori
i guši u blaženom neznanju
kojeg vi prezirete,
a zapravo ste dio svega stvorenoga
da se Jedno zasvagda osjeća kao jedno,
ali vama se to čini smiješno,
i bijedno...



Dušolozi, bacite svoje inate
i poderite vaše doktorate,
poslušajte pjesmu sedefa u školjci
kamena koji diše,
sunca koje miriše,
sjednite bez straha
uz lava i dijete,
koji zajedno sa zmijom postanka
tajnu ljubavi blaguju,
u nekom zlatno zelenom edenu
grleno se raduju...

Dušolozi,
ne budite brigolozi
sumanuti od vizije kraja
svih nedaća koje nas čekaju
svih kaznionica koje nam spremaju,
vaše zvanje ne može biti znanje,
koje će se u redove i slova ograničiti
i tamo se zaustaviti..



Vaš poziv je dodir,
osjećaj nježnost blagodarja,
koja sa svijetom dugo već ratuje,
a u vašem srcu stoluje,
čekajući rušenje onoga što nije,
da bi se čarolija istine pojavila,
a laž podvila rep
i sebe zauvijek od vas odjavila...


posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”

- Rumi


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-8100-60-4

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


11:15 | Komentari (6) | Print | ^ |

ponedjeljak, 16.01.2017.

NEBO SE OTVARA


Image and video hosting by TinyPic

Kažu da se nebo otvara ponekad,
bez obzira jesmo li živi ili nismo
i tada trebamo otvoriti oči,
raširiti ruke, pustiti da kapi čovječnosti
bubnjaju po oknima naše duše
i izaći van, zaplesati,
ispod neba sivog
koji dugu krije,
i ispire naše olovne oklope
naše na brzinu prebojane slike
neuspjelih pokušaja radosti..

Nebo se otvara, često,
i samo djeca znaju pronaći ta mjesta
gdje će svoju pjesmu otpjevati
kapima i blatu,
kada se sretni i prljavi
ne osvrću na prezrive poglede
onih čistih,
onih bolesnih od čistoće,
koji su zaboravili
gdje počinje dan
i kad završava noć..

Nebo se otvara
praveći portale za susrete
sa našim izgubljenim sjenama
koje lutaju
odbačene jer smo previše gordi
previše dobri,
previše bijeli
previše zlatni
da bi zagrlili svoje crno čedo
bez straha..

Zaboravljamo
u početku bijaše tama nad bezdanom
ona blagotvorna,
meka tama
kao maternica topla
puna budućih iskri
koje su se rodile sve u jednom trenutku
za budući svijet bez suza i zidova...


Image and video hosting by TinyPic

Nebo se stalno otvara
i mi samo trebamo stati i prestati
biti nekom stvorena slika
biti svoji, bez vlastitoga lika..

Nebo se otvara
i ja se igram
ispod sivog
ispod crnog
praveći neke smiješne piruete
na granici ushita
i razigrane čudne sjete...


Image and video hosting by TinyPic

posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”

- Rumi


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-8100-60-4

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


10:07 | Komentari (5) | Print | ^ |

utorak, 10.01.2017.

TREBA PREŽIVJETI


Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”

- Rumi


Image and video hosting by TinyPic

Treba preživjeti…
rekla je mala, pripitomljena lisica,
čekajući povratak svog Malog princa,
koji joj je obećao
da će se vratiti…

Treba proživjeti svoju pitomost,
jer ona u svom svijetu divljine
čezne za svojom oazom
i ružičnjakom
gdje jedna jedina ruža,
obasuta nježnošću, raste…

Treba preživjeti
sve ljudske cirkuse i šarade,
sve maske i parade…

Treba proživjeti valove moždane
koji srž vedrog srca
vuku u dubine…

Treba preživjeti strahove
i možebitne nepovrate
ka obali samog sebe…

Treba preživjeti sjaj velegrada
i blještavilo neona,
iako je meka zemlja pod nogama
ponekad tvrda i okrutna,
dok se žuljevitim krvavim dlanovima
podsmjehuju
uredno uglačani gradski šetači
i voajeri koji se dosađuju
u svojim kockastim stanovima
sa naređenom klimom duše,
niti hladno niti vruće…

Treba preživjeti
hladan pogled gušterovog oka
i u zjenama bez života
pronaći ipak negdje
skrivenu kap nade,
kaplju, kao suzu
koja se rastače
i postaje slap
koja pere prljavštinu laži…

Treba preživjeti vlastitu želju za bijegom…
hramovi žude za istinskim prosvjetljenjem…
pitomost pokloniti džungli na asfaltu…

Treba preživjeti čak i smrt
od doživljene ljepote
spoznaje pitomosti,
a to je najteže…

Kada ne znaš više,
gledaš li umiranje cvijeta
ili pahuljice snježne,
dok vjetar raznosi latice trešnje
i rasipa ih po zemlji…

Treba sve to preživjeti,
i svoju ružu
za Maloga princa
sačuvati….



Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-8100-60-4

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


09:39 | Komentari (4) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se