utorak, 14.04.2009.

Imam svoj mali svijet i oko njega kineski zid..<3

ummm..zapravo i ne znam zašto ne pišem..
Trenutak prije nego sam otvorila stranicu pomislila sam da se pozdravim sa svima jer..ne znam..riječi jednostavno ne dolaze više na vrške mojih jagodica..ipak nešto..

***


Ali moj anđeo je tu..konačno..
Da mi podigne glavu visoko prema suncu kada ona krene tonuti u sjene.
Da mi poljupcima zatvara stare rane.
Da me uhvati za ramena i protrese.
Da me ugrize!
I da, nakon svega, nikada ne odustane od nas...


I opet se događa ono isto.

Sreća.
Zašto mi je tako teško pisati o sreći..
..kao da se ne znam izraziti..
Pružam ruke,želim te doseći.
Nakon svega ostaje samo prazan papir.
Da li uopće želim govoriti o tebi.
Bojim se.
Ne,ne sramim te se.
Naprotiv,ponosim se tobom.
Obožavam te.
Volim te.
Možda...sebičnost..
Da...možda ipak jesam sebična kako si i rekao...



Slagalica je složena..da li koristimo ljepilo? [ono kojim se možeš zalijepiti na strop i to viseći naopačke??]




*Kao što me i zamolila...samo za Saru [osmijeh]


01:22 | Komentari (14) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se