ummm..zapravo i ne znam zašto ne pišem..
Trenutak prije nego sam otvorila stranicu pomislila sam da se pozdravim sa svima jer..ne znam..riječi jednostavno ne dolaze više na vrške mojih jagodica..ipak nešto..
***
Ali moj anđeo je tu..konačno..
Da mi podigne glavu visoko prema suncu kada ona krene tonuti u sjene.
Da mi poljupcima zatvara stare rane.
Da me uhvati za ramena i protrese.
Da me ugrize!
I da, nakon svega, nikada ne odustane od nas...
I opet se događa ono isto.
Sreća.
Zašto mi je tako teško pisati o sreći..
..kao da se ne znam izraziti..
Pružam ruke,želim te doseći.
Nakon svega ostaje samo prazan papir.
Da li uopće želim govoriti o tebi.
Bojim se.
Ne,ne sramim te se.
Naprotiv,ponosim se tobom.
Obožavam te.
Volim te.
Možda...sebičnost..
Da...možda ipak jesam sebična kako si i rekao...
Slagalica je složena..da li koristimo ljepilo? [ono kojim se možeš zalijepiti na strop i to viseći naopačke??]
*Kao što me i zamolila...samo za Saru [osmijeh]
Post je objavljen 14.04.2009. u 01:22 sati.