Čuješ, gospodine Mirko, svojeglav si i prekomjerno mora biti kako ti zamisliš, no, to možeš na svom blogu, dok bi se na tuđim blogovima trebao u mnogome drukčije, s odgovarajućom pažnjom i s poštovanjem, ponašati. Svi smo osjetljivi i reagiramo svaki na svoj način - ja, najčešće, stihovima, sonetima.
Tako sam ti i danas bio napisao sonet s naslovom ZAŠTO TAKO (tvojim, naravno, iz prvog ti stiha one ti ranije jedne pjesmice. Bio je to sonet s petnaest stihova, dakle, sonet s repom. Bio je jako, jako ubojit!
Međutim, kako vidiš, sve sam poslao u memoriju, i post, i komentar ti, zapravo, onaj ti ponovljeni pjesmuljak. Jer, da je čovjeku i u ovim mojim godinama, kadšto, potrebito nonšalanse, vica, razbibrige, o tome ne treba ni zboriti, ali (ipak!) ne ove i ovakve kakvu mi, inače, prakticiramo.
Dobro bi bilo da od ovih mojih naputaka barem ono osnovno uvažiš i da ne svraćaš na ovaj mi blog ako već nisi za ozbiljnije književne razgovore i vrednovanja. Dođi i pročitaj ako ti se, uopće, čita, pa - kud ti srce hoće, ali uvijek s ogovarajućom, kažem, dozom uvažavanja i poštovanja, i nećete ljudi s onoliko nezadovoljstva tretirati ...
Toliko o ponašanju za sada. A što se pak tiče onog ti soneta (dobro je da kušaš i sonete pisati, naravno, i da u tome ustraješ!), mogu ti reći da sam ga, žureći se, pročitao i da je, s obzirom na temu, domoljubno intoniran. Ali, ovo tvoja ljubav spram domaje i njene sudbine u vremenu, zapravo, u nevremenu kojega živimo, poprilično je upitne naravi, rekao bih.
Ono što bi joj ti uradio, u slučaju da drugi to ne umiju ili neće, nije za čestitanje. Kažeš da bi ju sam uništio da je više nema - samo da nije roblje ničije, tako nešto, koliko sam, u onom preletu, uspio zapaziti. Drugo je pak pitanje kakvo bi to zadovoljstvo bilo tako što uraditi, dakle, poput one mitske čarobnice Medeje, koja je svu svoju djecu poubijala da se, ljubomorna, osveti mužu Jasonu.
No, kome bi se ti osvetio za taj čin kojim, na kraju, poentiraš ovaj svoj sonet? Osim toga, koliko sam mogao primijetiti, nisi dostatno vodio računa o broju slogova a, onda, ni o cezuri (pauzi) u stihovima, pa ti je, stoga, ritam poremećen.
Ali, s obzirom da ti je ono prvi sonet, ako se ne varam, i da je poetskog naboja u većoj mjeri u njemu, a što obećava da bi se mogao i ozbiljnije baviti poezijom, zaslužio za nj, uza svu mu manjkavost, prolaznu ocjenu.
25.11.2013. (16:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Veliki Pjesnik Hrvat Velikom izumitelju, hrvatskih korijena.
17.08.2013. (20:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
don branko
pozdrav
13.11.2013. (16:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Čuješ, gospodine Mirko, svojeglav si i prekomjerno
mora biti kako ti zamisliš, no, to možeš na svom
blogu, dok bi se na tuđim blogovima trebao u
mnogome drukčije, s odgovarajućom pažnjom
i s poštovanjem, ponašati. Svi smo osjetljivi i reagiramo
svaki na svoj način - ja, najčešće, stihovima, sonetima.
Tako sam ti i danas bio napisao sonet s naslovom
ZAŠTO TAKO (tvojim, naravno, iz prvog ti stiha
one ti ranije jedne pjesmice. Bio je to sonet s petnaest
stihova, dakle, sonet s repom. Bio je jako, jako ubojit!
Međutim, kako vidiš, sve sam poslao u memoriju,
i post, i komentar ti, zapravo, onaj ti ponovljeni pjesmuljak.
Jer, da je čovjeku i u ovim mojim godinama, kadšto,
potrebito nonšalanse, vica, razbibrige, o tome ne
treba ni zboriti, ali (ipak!) ne ove i ovakve kakvu mi,
inače, prakticiramo.
Dobro bi bilo da od ovih mojih naputaka barem ono
osnovno uvažiš i da ne svraćaš na ovaj mi blog ako
već nisi za ozbiljnije književne razgovore i vrednovanja.
Dođi i pročitaj ako ti se, uopće, čita, pa - kud ti srce
hoće, ali uvijek s ogovarajućom, kažem, dozom
uvažavanja i poštovanja, i nećete ljudi s onoliko
nezadovoljstva tretirati ...
Toliko o ponašanju za sada. A što se pak tiče onog ti
soneta (dobro je da kušaš i sonete pisati, naravno,
i da u tome ustraješ!), mogu ti reći da sam ga, žureći
se, pročitao i da je, s obzirom na temu, domoljubno
intoniran. Ali, ovo tvoja ljubav spram domaje i njene
sudbine u vremenu, zapravo, u nevremenu kojega živimo,
poprilično je upitne naravi, rekao bih.
Ono što bi joj ti uradio, u slučaju da drugi to ne umiju
ili neće, nije za čestitanje. Kažeš da bi ju sam uništio
da je više nema - samo da nije roblje ničije, tako nešto,
koliko sam, u onom preletu, uspio zapaziti. Drugo je pak
pitanje kakvo bi to zadovoljstvo bilo tako što uraditi, dakle,
poput one mitske čarobnice Medeje, koja je svu svoju
djecu poubijala da se, ljubomorna, osveti mužu Jasonu.
No, kome bi se ti osvetio za taj čin kojim, na kraju,
poentiraš ovaj svoj sonet? Osim toga, koliko sam mogao
primijetiti, nisi dostatno vodio računa o broju slogova
a, onda, ni o cezuri (pauzi) u stihovima, pa ti je, stoga,
ritam poremećen.
Ali, s obzirom da ti je ono prvi sonet, ako se ne varam,
i da je poetskog naboja u većoj mjeri u njemu, a što
obećava da bi se mogao i ozbiljnije baviti poezijom,
zaslužio za nj, uza svu mu manjkavost, prolaznu ocjenu.
25.11.2013. (16:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...