Komentari

salicakave.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • Neverin

    ti si tik do tališta ali letiš i dalje...

    avatar

    26.02.2013. (12:50)    -   -   -   -  

  • crossroadsoflife

    Divno si to napisala. ˝Nisam za beskrajnu sreću. U beskrajnoj sreći ne nalazim utočište.˝ :)

    ususret pridolazećih, neizbježnih visina, uvijek i sama vidim Htijenje. Isto uvijek pronalazi izvor na kojemu će se napajati.

    ˝Nalazim nemir. Htijenje. Želim promjenu.˝
    ono (u obliku htijenja) nas uvijek ˝tjera˝ promjenama ususret, a iz njih, pak, crpimo za dalje, za život.

    avatar

    26.02.2013. (13:02)    -   -   -   -  

  • Ponoćna

    falling's not a problem, when i'm falling i'm at peace, it's only when i hit the ground it causes all the grief;)

    avatar

    26.02.2013. (13:11)    -   -   -   -  

  • Alžbeta Bathory

    prepoznajem se u opisu savršenog marginalca.
    ili marginalke, whatever.
    i prepoznajem mir koncentriran oko te crte razdvajanja.
    ali mi se dešava to da sam uvijek ili previsoko gore, ili prenisko dolje.
    mjesecima na adrenalinu, a onda mjesecima u krevetu poslije crtića.
    i nikako da, s godinama, naučim.

    avatar

    26.02.2013. (13:20)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    ''Da se ne izgubim. Da mi ne nestane dio mene.''

    i nastavljam jednu misao koju je izrekao jedan poseban čovjek:

    "...Riječi mogu biti predivne, ali one nikada ne mogu biti istinite. Njihova divota ima samo estetsku vrijednost. Riječi same po sebi nisu loše, ali ne mogu biti istinite. One takve ne mogu biti, priroda im je takva. Istina može biti izrečena isključivo u tišini....'' - Osho

    avatar

    26.02.2013. (14:44)    -   -   -   -  

  • Lido

    U jednom trenu mi se učini da sam sve shvatio, a već u slijedećem shvatim da mi se to samo učinilo, ali ovakve zime, kao i ovakve veljače, mogu u čovjeku probuditi želju da se naivno zaleti u sunce, privučen tek njegovim prvim zrakama, pa makar se rastalio već pri prvim koracima, baš onako kako se izgara u rumbi...bez granica, na rubu...:)

    avatar

    26.02.2013. (15:35)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Zato kažem da ne letim.
    Ne.
    Lebdim.
    A moja apsolutna ništica je svaka ona iznad ruba
    I svaka ona ispod ruba
    Jer sam crno bijela.
    Jer ili jesam ili nisam.

    ti levitiraš u sfere čvrste postojanosti... uspoređujem tvoje štivo i komentar ispod mojih zrcala... ti ne rašlanjuješ... ti živiš život... cjelinu koja je više od sume njenih djelova... ti ljuiš ljubav... njenu nesavršenu savršenost... ti svakoj tvojoj rečenici daruješ čvrstinu... tišinu odjevaš puninom osjećanja... svako tvoje štivo je potika cjeline... poetika trenutka u kojem si nutrinu odjenula metaforikom predivno čistog jezika... zrnca soli otkinuta iz salina tvog nutarnjeg oceana... mudrost modernog Ikara... to si ti... i divno je pratiti tvoj let... tvoju ništicu u Finonaccievom nizu ka beskraju istine... tvoje istine...

    carpe diem...!

    avatar

    26.02.2013. (15:47)    -   -   -   -  

  • cvita

    http://www.youtube.com/watch?v=L2MMukx_3Fc

    avatar

    26.02.2013. (19:33)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Ne znam, puno je tvog raščlanjenja, uspredbe između i između, pa određenog i neodređenog, onog što misliš da jesi i stvarno jesi. Malo sam se pogubila u svemu tome, no jedno mi ostaje kao čvrsti stav je pitanje hoda po rubu bilo čega i mislim da smo uglavnom uvijek na tom rubu nečega sa strahom da se ne okliznemo. Pozdravljam!

    avatar

    26.02.2013. (19:40)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    Na tvom talištu se ne tale metali nego staklo od kojeg nestaju ovi kristali na blogu.Bez obzira koliko nalazim sebe, koliko je moj rub sličan tvom, koliko je hodanje na njemu slično mom, uvijek je zanimljivo čitati te

    avatar

    26.02.2013. (20:16)    -   -   -   -  

  • picko

    Možda svi šećemo po nekoj svojoj granici, užoj ili široj, a toga nismo svjesni kao ti

    avatar

    27.02.2013. (02:03)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Uporno smo usredotočeni u toj točkastoj točki razjedinjavanja. Kao da je preslika svojevrsnog interregnuma, zapravo neodlučnosti koja ne moće dobiti podsticaj i usmjeriti se u nekamo ili nečemu. Ograničeni vrijednosnim sustavima, to više njihovim intrepretacijama, čini mi se kako smo na Rubikonu i držimo kocku u rukama, a ne usuđujemo se baciti ju. Nedostaje podsticaj, taj suvremeni impetus koji bi mogao na jednostavan način pred očima objasniti lakoću postojanja, a da je istovremeno taj čin jednostavnosti obuhvaćen i u namjeri.

    avatar

    27.02.2013. (11:32)    -   -   -   -  

  • sewen

    Ni ja nisam za beskrajnu sreću. Jebeš život bez suza.....

    avatar

    27.02.2013. (11:37)    -   -   -   -  

  • crossroadsoflife

    ˝Možda je važnije znati brisati ono što je davno ostalo iza nas...˝
    ˝Ništa nije onako kako je bilo, al` će ipak jednom biti.˝

    http://www.youtube.com/watch?v=wOr43EJltmE

    danas slušam u pauzama ovu pjesmu pa sam te se odmah sjetila. dobre riječi, uistinu dobre. poslušaj. :)
    ugodan ti dan želim! :)

    avatar

    27.02.2013. (12:05)    -   -   -   -  

  • Vanda

    Zanimljiv mi je tvoj rub i tvoja granica, gdje si ti svoja. Mnogi tragaju za svojim točkama stalnosti... ali ne vide svi ono što moraju.

    avatar

    27.02.2013. (13:41)    -   -   -   -  

  • tessa k od tesara

    ja uvijek radije izgorim nego se udavim...
    iako su najteže opekotine one od hladne noćne lampice.

    avatar

    28.02.2013. (09:15)    -   -   -   -  

  • Violette

    Sviđa mi se način promišljanja.... Mudar i ženstven i istraživački.

    avatar

    28.02.2013. (12:05)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...