To ti je ko s djecom. Imati ih je veselje ako ima baka, djed i još bar deset bliske rodbine. Inače je naporno da te Bog sačuva. Isto je sa selom. Seoska gospodarstva najčešće imaju i pod obavezno trebaju imati jednu mamu ili baku koja to sve radi. Dakle, tvoja djeca mogu uživati u životu na selu, kad im prestanu bit bitna ofucanost kuće il slično. Tako je bilo kod mene. Moja je stara radila ženske posle, a ja, brat i stari ostalo. Srećom, pa sam ja bila u djetinstvu fizički jaka pa nisam morala bit "žensko". Mi smo sjedali za pun stol, oblačili ispeglano, nosili u šumu već pripremljeno. Meni je život na selu bio lijep. I žalim što moja kćer to ne može. Uz sve prednosti grada, vrijeme djetinstva je najljepše provest na selu. Moja kćer kad izađe iz stana, izađe na cestu, do igrališta imam kilometre, parkova skoro da i nema. ja sam iz svoje kuće izlazila na tri rali livade u komadu. Oko mene kilometri livada, voćnjaka, vinograda, kilometri šuma punih srna koje bi dolazile do kuća, divljih zečeva za kojima sam cijelo djetinstvo trčala a nijednog nisam ulovila, bara puna divljih pataka i žaba koje krekeću cijelo ljeto. Ja sam mogla spavati na svojoj cesti jer kad bih čula auto, njemu je trebalo još uru dok dođe. A tek oni prašnjvi puteljci u kojima propadaju bose noge.. Ali, razumijem i tebe. Riječim mog starog-pola sam života radio da ovo stvorim, drugu polovicu sam rob tome. Ali ima ljepote u tome. Nego, na kraju ovog posta (teško da je komentar, vid ga ima kilometar:)) u šumu se nosi puuuno jesti i gemišti. Uvijek, to ti je po defoltu oprema za šumu :))
23.06.2010. (08:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lisbeth
To ti je ko s djecom. Imati ih je veselje ako ima baka, djed i još bar deset bliske rodbine. Inače je naporno da te Bog sačuva. Isto je sa selom. Seoska gospodarstva najčešće imaju i pod obavezno trebaju imati jednu mamu ili baku koja to sve radi. Dakle, tvoja djeca mogu uživati u životu na selu, kad im prestanu bit bitna ofucanost kuće il slično. Tako je bilo kod mene. Moja je stara radila ženske posle, a ja, brat i stari ostalo. Srećom, pa sam ja bila u djetinstvu fizički jaka pa nisam morala bit "žensko". Mi smo sjedali za pun stol, oblačili ispeglano, nosili u šumu već pripremljeno. Meni je život na selu bio lijep. I žalim što moja kćer to ne može. Uz sve prednosti grada, vrijeme djetinstva je najljepše provest na selu. Moja kćer kad izađe iz stana, izađe na cestu, do igrališta imam kilometre, parkova skoro da i nema. ja sam iz svoje kuće izlazila na tri rali livade u komadu. Oko mene kilometri livada, voćnjaka, vinograda, kilometri šuma punih srna koje bi dolazile do kuća, divljih zečeva za kojima sam cijelo djetinstvo trčala a nijednog nisam ulovila, bara puna divljih pataka i žaba koje krekeću cijelo ljeto. Ja sam mogla spavati na svojoj cesti jer kad bih čula auto, njemu je trebalo još uru dok dođe. A tek oni prašnjvi puteljci u kojima propadaju bose noge..
Ali, razumijem i tebe. Riječim mog starog-pola sam života radio da ovo stvorim, drugu polovicu sam rob tome. Ali ima ljepote u tome. Nego, na kraju ovog posta (teško da je komentar, vid ga ima kilometar:)) u šumu se nosi puuuno jesti i gemišti. Uvijek, to ti je po defoltu oprema za šumu :))
23.06.2010. (08:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...