Često, prečesto, čujem bezdušne rečenice poput: "Toliko ljudi pati, a vi se brinete za životinje" (u pravilu iz usta onih koji bi i pored gladnog djeteta prošli i ne osvrnuvši se i koji nikad za nikog ništa ni nisu učinili), a pri tom zaboravljamo da smo mi, kao samozvana "osviještena vrsta", ustvari odgovorni ne samo za one koje smo otrgli iz njihovog prirodnog okružja i iz sebičnih razloga pretvorili u ovisnike o našem milosrđu, već za cijelu floru i faunu na ovom Svijetu koju sistematski uništavamo u ime kvazi-napretka iza kojeg se krije ništa drugo nego duboki egoizam. To prokletstvo ali i arogancija kad su u pitanju živa bića koja dvolično nazivamo "najboljim čovjekovim prijateljem" da bi ga, kad nam dosadi, oboli, ostari ili se popiša na tepih, odbacili bez imalo grižnje savjesti, idu ruku pod ruku...i svi ti stvorovi nemaju nikakve šanse... A da ne govorim o načinima na koja se ta jadna bića odstranjuju.
Organizacija u kojoj sam aktivna dovija se na razne načine kako bi došla do novca za spašavanje i udomljenje pasa, pa tako nekoliko puta godišnje sakupljamo stvari od poznanika, prijatelja ali i preko novina, stvari koje bi se bacile, koje nikome ne trebaju pa ih prodajemo na flohmarktu (buvlljaku) ili šijemo, štrikamo, slikamo -sve se to da prodati preko interneta i tako sakupiti novac. Memorirala sam stranicu Spirita, a tebi draga Zdenka, hvala na ovom postu.
02.04.2010. (18:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@draga studena, dobri ljudi su dobri prema svima, a naročito dobri prema slabijima i bespomoćnijima. Kad mi netko kaže kako bi bilo hitnije pomoći nekom čovjeku nego životinji, odgovorim mu: - Pa, što čekaš!? Živimo u vremenu kad je na planetu dobrota luksuz kojeg si samo jaki mogu priuštiti. Možda bi čak bilo bolje reći - dobrota je mjera naše snage. Još uvijek nisam jaka koliko bih htjela biti, nisam dovoljno angažirana, barem ne poput tebe, ili poput ove gđe Monike, ali svaki me put zadive ljudi koji se ne osvrću nego idu svojim putem dobrote skupljajući najbolesnije, najjadnije i vodeći ih sobom u neko buduće ozdravljenje. A da vidiš ovog psa o kojem pišem: od prvih slika na koje sam naišla prije nekoliko mjeseci dok je još bio u Karlovcu - izranjavan, mršav, oštećene dlake bez sjaja, do razigranog i dobroćudnog diva koji je paradirao s igračkom koju sam mu donijela (hrana je bila za azil, ali igračku sam ponijela samo za njega, vjerojatno prvu i jedinu igračku koja je kupljena baš za njega). Skakutao je boksom s tim psećim kolutom u zubima, poput sretnog konjića! To je nadvladalo moju tugu zbog prašine i improviziranih bokseva, koliko nam malo treba za radost!
02.04.2010. (22:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jutrić Zdenkice pročitala sam još neki dan priču i znaš ti mene dirnulo me ... Nadam se da će ga udomiti, zaslužio je palžju i ljubav. Tebi ugodan vikend pusa od nas .-)))
10.04.2010. (07:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
monikaspirit
Suze mi teku dok čitam ovo,prekrasno ste napisali, HVALA, Monika,Spirit
02.04.2010. (00:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zdenkaandrijic
@draga monika, meni suze teku kad se sjetim što sve radite za napuštene životinje. Hvala vam!
02.04.2010. (07:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
studena
Često, prečesto, čujem bezdušne rečenice poput: "Toliko ljudi pati, a vi se brinete za životinje" (u pravilu iz usta onih koji bi i pored gladnog djeteta prošli i ne osvrnuvši se i koji nikad za nikog ništa ni nisu učinili), a pri tom zaboravljamo da smo mi, kao samozvana "osviještena vrsta", ustvari odgovorni ne samo za one koje smo otrgli iz njihovog prirodnog okružja i iz sebičnih razloga pretvorili u ovisnike o našem milosrđu, već za cijelu floru i faunu na ovom Svijetu koju sistematski uništavamo u ime kvazi-napretka iza kojeg se krije ništa drugo nego duboki egoizam.
To prokletstvo ali i arogancija kad su u pitanju živa bića koja dvolično nazivamo "najboljim čovjekovim prijateljem" da bi ga, kad nam dosadi, oboli, ostari ili se popiša na tepih, odbacili bez imalo grižnje savjesti, idu ruku pod ruku...i svi ti stvorovi nemaju nikakve šanse...
A da ne govorim o načinima na koja se ta jadna bića odstranjuju.
Organizacija u kojoj sam aktivna dovija se na razne načine kako bi došla do novca za spašavanje i udomljenje pasa, pa tako nekoliko puta godišnje sakupljamo stvari od poznanika, prijatelja ali i preko novina, stvari koje bi se bacile, koje nikome ne trebaju pa ih prodajemo na flohmarktu (buvlljaku) ili šijemo, štrikamo, slikamo -sve se to da prodati preko interneta i tako sakupiti novac.
Memorirala sam stranicu Spirita, a tebi draga Zdenka, hvala na ovom postu.
02.04.2010. (18:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zdenkaandrijic
@draga studena, dobri ljudi su dobri prema svima, a naročito dobri prema slabijima i bespomoćnijima. Kad mi netko kaže kako bi bilo hitnije pomoći nekom čovjeku nego životinji, odgovorim mu: - Pa, što čekaš!? Živimo u vremenu kad je na planetu dobrota luksuz kojeg si samo jaki mogu priuštiti. Možda bi čak bilo bolje reći - dobrota je mjera naše snage. Još uvijek nisam jaka koliko bih htjela biti, nisam dovoljno angažirana, barem ne poput tebe, ili poput ove gđe Monike, ali svaki me put zadive ljudi koji se ne osvrću nego idu svojim putem dobrote skupljajući najbolesnije, najjadnije i vodeći ih sobom u neko buduće ozdravljenje. A da vidiš ovog psa o kojem pišem: od prvih slika na koje sam naišla prije nekoliko mjeseci dok je još bio u Karlovcu - izranjavan, mršav, oštećene dlake bez sjaja, do razigranog i dobroćudnog diva koji je paradirao s igračkom koju sam mu donijela (hrana je bila za azil, ali igračku sam ponijela samo za njega, vjerojatno prvu i jedinu igračku koja je kupljena baš za njega). Skakutao je boksom s tim psećim kolutom u zubima, poput sretnog konjića! To je nadvladalo moju tugu zbog prašine i improviziranih bokseva, koliko nam malo treba za radost!
02.04.2010. (22:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
studena
Vjerujem ti draga Zdenka. Takvi prizori mi slamaju srce...
03.04.2010. (11:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
boco san
Jutrić Zdenkice
pročitala sam još neki dan priču
i znaš ti mene dirnulo me ...
Nadam se da će ga udomiti, zaslužio je palžju i ljubav.
Tebi ugodan vikend pusa od nas .-)))
10.04.2010. (07:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...