Komentari

diarydiduino.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • Marija Beljan

    E Vesna moja mila... kako boli ....znam

    avatar

    11.04.2009. (11:41)    -   -   -   -  

  • emocija

    Umjesto isto, boli sve jače i iako vjerujem da čovjek može hodati s boli, sve više se pitam što to još hoda?!

    avatar

    11.04.2009. (12:45)    -   -   -   -  

  • Marija Beljan

    hodati znači živjeti dan po dan, proći još jedanput sve puteve i staze i stazice koje smo nekad prošli skupa, premotati sjećanja i nedati im da isčeznu, voljeti iako nisu snama, jer ako to neradimo mi a tko će onda.... zar će ih se netko drugi sjetiti... neće... neće jer nitko ih nije tako volio kao mi....

    avatar

    11.04.2009. (13:14)    -   -   -   -  

  • emocija

    Jučer je postavljena ploča na njezinom mjestu, a danas kad sam vidjela još jednu do njene, istinski sam osjetila srh sreće., jer mjesto me čeka. Na to sam mislila kad sam se pitala "ŠTO to još hoda", a ne TKO. I ako budem u stanju, zatražit ću da se na mome mjestu napiše: Konačno zajedno. Ovdje to nismo, barem ja to ne osjećam, strašno mi nedostaje i čežnja me satire.

    avatar

    11.04.2009. (13:32)    -   -   -   -  

  • pavloska

    of, of, dusho machna... koja je to bol, srce se meni kida kada citam tvoje misli... ta bol je nenormalna, zestoka, nezamisliva... drzi se draga moja, molim te...

    avatar

    11.04.2009. (14:37)    -   -   -   -  

  • Majka D.

    Drage moje sestre po boli...
    Stalno mislim na vas i i voljela bih da sam makar u svemu ovome pametnija i da postoji neka riječ na čitavom svijetu u bilo kojem jeziku, znaku, zapisu, igdje, da olakša, vrati smisao i smanji bol, ma ne treba smanjit bol ali da našu snagu i izdržljivost pojača...
    Ali teško je jer sada je ovo puko vegetiranje, ide se dalje jer neznamo kako gušeći se u silini boli mi se iznova i iznova ustajemo i patimo...
    Neznamo ni kako ni zašto ali idemo, guramo... Pa dokle ide...
    Ali istina je, Marija, ISTINA, tko će ih se sjetit osim nas kada ih nitko poput nas nije volio...
    Majčinska ljubav je nešto prekrasno i snažno, najsnažnija sila univerzuma, a mi smo za to zakinute tuđim nemarom...
    A kod mene i mojim bijesom u kojem je on izjurio van...
    Pomisao na smrt me nekad plašila, sada mi pomisao na taj dan da takav osjećaj ispunjenosti da nemogu opisat...
    Potpuna sreća u sjedinjenu sa djetetom i mužem, bilo to u kraju, bilo na nekom drugom svijetu, drugim dimenzijama... Ako ih više nikad ne vidim a makar da sam mrtva uz njih...

    avatar

    11.04.2009. (15:22)    -   -   -   -  

  • Leptir

    drage moje teško li je jutros u zoru čujem korake
    vrata se otvaraju govorim sebi ovo mog robija a nema ga
    ma neznam.............

    avatar

    12.04.2009. (07:47)    -   -   -   -  

  • emocija

    " Tišina u mome domu, osluškujem kao da netko dolazi.
    Koraci su mi poznati. Ti si! A onda muk, jer nisi ti.
    A bio je to prelijep trenutak sreće"

    avatar

    12.04.2009. (11:30)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Za tebe danas stihovi umjesto tišine...zagrljaj ti ionako u mislima šaljem....

    ODMOR U NESREĆI

    Nesrećo, moj veliki oraču,
    Nesrećo, prisjedni,
    Odmori se,
    Odmorimo se malo, ti i ja,
    Odmori se.
    Ti me nalaziš, ti me iskušavaš, ti me kušaš,
    Ja sam tvoja ruševina.
    Moje veliko kazalište, moja luka, moje ognjište,
    Moj zlatni rudnik,
    Moja budućnost, moja prava mati, moje obzorje,
    U svjetlosti, u tvom prostranstvu, u tvom užasu,
    Ja se gubim.

    H. Michaux

    avatar

    12.04.2009. (20:50)    -   -   -   -  

  • emocija

    Tu sam. U toj budućnosti i obzoru. Ne daje mi ni trenutak predaha već mi je stalna pratiteljica. Kao i tebi. Hvala ti na ruci Sandra, hvala na mislima. Jedne smo uz druge.

    avatar

    12.04.2009. (22:15)    -   -   -   -  

  • milicza

    svaki put kad čitam tvoje riječi moje oči potamne. danas pada kiša drugi dan i samo još pojačava moju tugu... bože koja muka, bilo koja od vas proživljava svoje vlastite muke, a opet svi mate jednu veliku zajedničku muku. osjećam se dijelom toga, ne doslovno, no ne može se biti roditelj i da te ne strese svaka nova tragedija drugih roditelja. uz vas sam, u mislima i molitvi.

    avatar

    21.04.2009. (13:28)    -   -   -   -  

  • emocija

    Strese da, ali samo strese. Na sreću svih onih koji još imaju svoj život, smisao, cilj...nismo u istoj situaciji. Kad govorim u svoje ime, kažem da više nemam ništa, pa niti svoj život. Kao primjer neka posluži ovo subotnje okupljanje u Koprivnici. Iako mi neke (neki) zamjeravaju da se ne bih trebala kažnjavati time što neću doći, osobno to ne smatram samokažnjavanjem. Moja je kazna odmjerena. Doživotna. Bez prava i mogućnosti na aboliciju bilo koje vrste. Vodila sam se samo time da nemam što raditi niti na mjestu, a niti među ljudima koji nisu opterećeni ovakvim teretom i koji imaju sva prava na radost. Ja je više jednostavno ne raspoznajem. Zato je i ne trebam tražiti.

    avatar

    21.04.2009. (20:14)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...