...ajme baš lijepi post. Iskreno jako je malo tako mladih nastavnika(učitelja) profesora ili kako vas već zovu koji uspiju stvoriti tako blizak kontakt s djecom. Moji ne idu u srednju već osnovnu školu no njihove nastavnice iz razredne i predmetne nastave mogu reći jedne su od najboljih na školi. Škola baš i nema puno "dobrih" nastavnika. Vaše vrijeme koje odrađujete i sva govorkanja oko toga, za mene padaju u vodu. Iz iskustva u bližoj okolini znam da učiteljica od prvog do četvrtog ako želi dati mnogo učenicima, mora mnogo toga raditi i napraviti i van svojih četri sata nastave. Da li to tko cijeni, njoj nije ni važno, ona drugačije ne može i ne želi raditi. A tvoj razred, eto reći ću iz svog iskustva... imali smo profesoricu iz hrvatskog, strah i trepet na školi, tišina kad ulazi ni muha se nije čula...tada osobito u prvom razredu nitko ju nije volio...s vremenom uvidjeli smo a i ona i ostavrili tako blizak kontakt da smo ju pozvali na maturalnu večeru u dvorac. Bila je fenomenalna, i dan danas mnogo puta je se sjetim, bila je divna žena. Na kraju četvrtog razreda pitali mi nju, zašto je tako oštra na početku, znaš što nam je odgovorila, ma sve ja znam ali pogledajte ove prvašiće kad bi ovako kao s vama razgovaral s njima na početku srednje škole...kako bi izašla na kraj....Mislim da dovoljno govori činjenica da joj još uvijek znam ime ,sjećam se kako je izgledala a masu njih smo zaboravili. Znaš što mi je kod nje jedino išlo na živce, kada smo analizirali neku pjesmu, što god bi mi rekli ona bi dodala...ali ja mislim da je pjesnik htio reći...i onda ona svoje...obožavala je književnost a usto je bila i profesor povijesti...vrhunska kombinacija...ime joj je Ljerka i radila je u ekonomskoj školi....predivna žena... Ono što ti želim reći, pokušaj i dalje nastaviti raditi tako kao s ovim razredom i za dvadesetak godina i tebe će se sjećati kao i mi nje.... PS. a kaj predaješ !!!
27.09.2008. (23:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Baš tako, Malena...ništa ne može platiti to zadovoljstvo koje se dobije na kraju. A ja ista ko i ta tvoja Ljerka :-)) dakle, hrvatski. :-)) I isti princip...prvi razred - strogoća do plafona....a kasnije...pa vidiš i sama. Razred koji sam dobila kad sam prvi put u školu ušla, al ne za razredništvo nego za predavanje - sva nadobudna, mlada, mislivši da ću ja bit nastavnica kakvu ja nisam nikad imala. Biti frendica s njima. I tako sam počela od prvog razreda. Do četvrtog me nisu baš ni doživljavali. :-)) Al sreća, bili su dobri u globalu pa ajde nekako je bilo ok. A to s analizom pjesama...eh, to ti je posebna priča :-)))
27.09.2008. (23:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prekrasno mi je kada čujem da jedna razrednica ima tako divan i topao odnos s učenicima. i čisto mi bude žao - ja sam u srednjoj imala mladu rasku, koja nas je dobila kao "otpadak" nakon polugodišta 1. razreda, s tim da smo se prije toga već nekoliko puta dobrano pokačili - i stvari nikada nisu sjele na svoje mjesto. uvijek je tu bila neka distanca. da, žena je bila glavna kad se trebalo za nas boriti u zbornici. ali isto tako je bila glavna i kad nas je trebalo blatiti pred starcima, ili međusobno zavaditi, tako da mi je drago što postoje i onakvi razrednici kakvi bi trebali biti. (a ja se toplo nadam da ću testiranje svojih razredničkih sposobnosti ostaviti za neki drugi život. :D)
27.09.2008. (23:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tičerice, to čemu se nadaš za razredništvo i da ga nećeš dobiti (ako sam dobro shvatila), griješiš. Vjeruj mi! Ja sam prve dvije godine imala 2 problema u razredu (mislim na učenike) i to cure. Uzele su sve moje razredničko vrijeme. A s druge strane, obožavala sam ih. A razred mi je prigovorio na kraju kako njih zanemarujem zbog njih dvije. Mislila sam da će mi srce puknut kad sam to čula. Jer to je zaista bilo tako, a ja nisam toga ni bila svjesna. Tim sam djevojkama, iako mlada, bila kao druga mama. Znala za više njihovih tajni nego njihovi roditelji. Nažalost, ni ja, ni kolektiv, nismo im usojeli pomoći da se usmjere na pravi put. Što je najgore u razred su unosile silan razdor. Nakon što su otišle, dobila sam predivan razred. Koji je to vjerujem bio od početka, al ja to zbog njih dvije nisam stigla primijetiti. :-( Al, svi smo samo ljudi i griješimo. Ali znam da nastavništvo bez razredništva jednostavno nije TO. Nije TO TO. Jednog dana kad probaš, vidjet ćeš. Isto tako, prva moja godina i prvo razredništvo bili su maturanti (da se osvrnem na ovo o tvojoj raski). Dakle, ja nakon tri godine njihove "prekrasne, omiljene, obožavane raske". Ja stroga, sva po pravilima. Oni - najgori razred na školi. Klali smo se do polugodišta. A onda kao da je nešto se okrenulo. Ili oni ili ja ili svi zajedno. Do kraja godine bliskost kao da mso sve četiri godine zajedno. Zadnji njihov tjedan ja sam bila na bolovanju, nema dana kad me nisu zvali kad su ludovali. Na maturalnoj večeri su me rasplakali. Cijelu smo noć plesali. Od toga je sad pet godina, ali kad god kojeg učenika sretnem od te generacije opet sa svima na kavu idem. Ispričamo se. Ma predivno...
28.09.2008. (00:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jon
Podsjetila si me na kraj četvrtog osnovne i rastanak razreda od učiteljice. Baš je te godine Neda Ukraden pjevala onu pjesmu "Došlo doba da se rastajemo". Zadnji dan škole smo se sa njom svi uhvatili u krug za ruke i pjevali. Spomenutu pjesmu od Nede Ukraden smo pjevali barem jedno 6-7 puta. To je valjda tak u životu, trebamo prihvatiti to da dođe doba da se rastane.
28.09.2008. (00:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čestitam na lijepom postu i pozitivnom stavu o djeci o kojoj se tako lijepo brinete. Vidim, napravit ćete od njih dobre ljude, a oni od Vas sretnu profesoricu. Bravo!
28.09.2008. (01:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ jone - ništa u životu nije vječno, pa tako ni to. Djeca odrastaju, ljudi se mijenjaju, a s njima i život. I život nas sve nekud odvede...Rastanci su, kao i sastanci, sastavni dio života.
@e-sabor - hvala...trudim se najbolje što mogu i znam. A djeca mene već sad čine sretnom profesoricom. :-))
28.09.2008. (15:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja se nekih svojih profesora jako rado sjećam. Bilo je divnih među njima , neke sam vidjela puno godina nakon završetka školovanja i javila sam im se, prepoznali su me, sjetili se i bila sam jako sretna. Zbog njih sam voljela neke predmete , koje možda ne bih sa zanimanjem pratila. Vjerujem da će se i tebe tvoji sjećati s osmjehom na usnama. Pusa !
29.09.2008. (16:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rekao sam ti nedavno da se prvi pamti, a? Pa i razred! Bio sam prije nekog vremena po službenoj dužnosti na jednoj 50. obljetnici gimnazije i baš je tako bilo. Razrednica im je još živa, oni su joj prva generacija...doduše i brzo je otišla iz prosvjete, ali još čuva neke njihove školske zadaće, pisma, fotografije. Čudesno se sjeća nekih detalja! Baš je bilo dirljivo.... Vjerovatno neće biti tako s desetom generacijom, ali neka povezanost ostane i to je lijepo, taj dio posla. I ja sam po struci tvoj kolega, ali eto, sticajem okolnosti, sada sam među onima koji ponešto odlučuju o vama, o kojima loše pišeš u uvodu.... Ako te to može utješiti nije tako crno, mnogi "gore" cijene vaš rad, žrtvu, predanost, razumiju značenje posla koji radite! E sada, da je lijepo imati tri mjeseca praznika, raditi 4-6 sati dnevno, intenzitetom koji si manje, više, sam odrediš...pa i je! Hoću reći i zavist je donekle razumljiva.... Plaće, ha, pa živimo gdje živimo, niti da vam sutra poraste za 2.000, ne bi bilo dovoljno, zar ne....taj se posao naprosto ne radi radi novaca, nekima je to što vi imate puno, nekima OK, nekima smiješno malo.....tako to ide! Pravda? Pa veliki smo već, je li?!?
29.09.2008. (17:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@malena - obećajem da ću ti objasniti "foru" s analizom pjesama...al ne sad...ne ovdje...u nekoj drugoj priči...ali obećajem... :-) @Loby - i ja se nekih svojih sjećam..nažalost malobrojnih...možda su u najboljem sjećanju oni iz osnovne...u srednjoj smo ih stalno mijenjali pa nije bilo šanse ostvariti neku povezanost s tim ljudima...to su mi bila "bića s dnevnikom u ruci koji jedva čekaju baš meni sprašit komad" :-)) Naravno, danas na sve gledam drukčije...Uistinu se nadam da će me se sjećati po osmijehu jer mi ionako govore da se stalno smijem :-)))) Čak i kad im jedinice dajem pa ih navodno ne doživljavaju tako stresno :-)))
@ Svašta - ooooo, čekala sam doći do tebe...do tebe "odozgo" ;-) Ti pričaš i potvrđuješ 3 mjeseca praznika...E, moj Svašta...ja sam bila ironična...moj g.o. tj. praznici ne traju 3 mjeseca...samo za primjer: ove sam godine iz škole izašla 13.7., a došla opet 18.8. E ako su to tri mjeseca, onda super.... Drugo, plaća...nisam se na nju nikada žalila..a i da ode gore ne samo 2000 nego i 5000 nekima zaista NIKAD neće biti dosta. E, takvima nikad nije dosta! Radili u školi ili na nekom boljem mjestu...jer uvijek grabe još i još i još...Ali što se porasta tiče, mislim da bi ipak bilo primjereno za očekivati jednu pristojnu plaću na kojoj te ne bi svakog u mjesecu zabolila glava od računa... Jer ja to ovako gledam - svi oni koji imaju bolja radna mjesta, posao (i neka imaju!!!) kako su došli do toga??? Ajmo od normalne pretpostavke - ŠKOLOVANJEM! Tko ih je podučavao da budu to što su postali???? NASTAVNICI - osnovnoškolski, srednjoškolski, a onda i oni na faksu! Bi li to postali bez njih??? AKO BI, ZAISTA NE ZNAM KAKO! A ti isti nastavnici rade svoj posao za čak i više od pola manju plaću nego što radi onaj kojeg je on poučavao! Pa sad nek mi netko priča o pravdi!!!!!!!! Ali opet se vraćam: ovo ionako nije posao za one koji se žele obogatiti..a bojim se reći čak ni za one koji misle relativno ok živjeti... Ali...veliki smo ljudi :-))))
@ognjenka - nikad nisi samo broj u imeniku, koliko god se tebi možda činilo tako ponekad...svaki učenik ima nama svoje ime i svoje lice...a nije nikada broj... :-))
@Missy - eto, sad si barem na blog, jedne od takvih kakve si htjela, svratila ;-))
29.09.2008. (23:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja se samo sjećam dviju profesorica, jedne iz O.Š. i jedne iz srednje, a ta mi nije ni predavala :))) kakvi komadi, pogotovo ova iz srednje, uvijek u nekim kompletićima, uh :)) ova iz O.Š. me često gladila po kosi, nisam se prao danima tada, da mirišem po njoj hehehe
30.09.2008. (07:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se....donekle. Malko si dodoše zaboravila pribrojiti zimske i uskrsne praznike, pa i one dane poslije, kada đaci, odu i prije nego opet dođu, kada se rad svede na pokoju sjednicu sat-dva i kavicu...ali dobro, zbilja mislim da ste potplaćeni, pa je i u redu da imate neke druge beneficije.... Analogija o važnosti....stoji, ali isto tako stoji i da bi, sasvim sigurno, još bar desetak profesija moglo smisliti sličnu....o svojoj sudbinskoj važnosti...! Svoga šefa, koji misli da škola ne bi niti bilo da vam on ne osigurava sredstva, da niti ne spominjem! Hoću reći, da, sve je relativno osim osjećaja zadovoljstva dok radiš to što radiš....to je neprocjenjivo....živjeti od nečega što voliš raditi! Malo ljudi ima tu privilegiju, uživaj stoga sa svojim učenicima...i oni s tobom! A lova? Slažem se, posve diskutabilna tema....što je više imaš i želje su veće, drugačiji ciljevi postaju dostupni, otvaraju se novi vidici....
01.10.2008. (20:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam zasto se toliko uzrujavas? Sjeti se samo svojih srednjoskolskih dana. A i onih prije i poslije. KOliko puta su ocjene uistinu bile mjerilo znanja? Iz iskustva znam da nisu a i ti to znas. Netko je zainteresiran za ocjene a netko nije. Opet, na temelju osobnog iskustva najboljim se na dulje staze pokazu oni koji su bili prosjecni. Lijencine koje su se na temelju svega drugog, samo ne ucenja provlacile (a nisu bili neznalice). Sinoc sam ovdje na TV po tko zna koji puta gledao film Genijalan um (Beautiful Mind) i kako je John Nesh, upravo iz lijenosti (trebao napisati seminarski rad o povijesti ekonomije) postavio ono sto neki kasnije nazvase Teorijom igara.
Sto se tice ostalog, sto da ti velim. Jeste, potplaceni ste.
02.10.2008. (10:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@pošteni, šta si mi se zabrinuo? :-) ma evo, vidiš da sam živa...pa ni tebe nešto nema na mom blogiću :) a ako misliš na moje pisanje, pa nemam inspiracije momentalno..što je zapravo i dobro...znači da sam happy i zadovoljna :-))))) i malo u trku...jedva stignem komp upalit, pogledat što ima i gibam dalje...al vrlo skoro opet ću ja bit ona "stara" ;-))
07.10.2008. (22:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.malenimoj
...ajme baš lijepi post. Iskreno jako je malo tako mladih nastavnika(učitelja) profesora ili kako vas već zovu koji uspiju stvoriti tako blizak kontakt s djecom. Moji ne idu u srednju već osnovnu školu no njihove nastavnice iz razredne i predmetne nastave mogu reći jedne su od najboljih na školi. Škola baš i nema puno "dobrih" nastavnika. Vaše vrijeme koje odrađujete i sva govorkanja oko toga, za mene padaju u vodu. Iz iskustva u bližoj okolini znam da učiteljica od prvog do četvrtog ako želi dati mnogo učenicima, mora mnogo toga raditi i napraviti i van svojih četri sata nastave. Da li to tko cijeni, njoj nije ni važno, ona drugačije ne može i ne želi raditi.
A tvoj razred, eto reći ću iz svog iskustva... imali smo profesoricu iz hrvatskog, strah i trepet na školi, tišina kad ulazi ni muha se nije čula...tada osobito u prvom razredu nitko ju nije volio...s vremenom uvidjeli smo a i ona i ostavrili tako blizak kontakt da smo ju pozvali na maturalnu večeru u dvorac. Bila je fenomenalna, i dan danas mnogo puta je se sjetim, bila je divna žena. Na kraju četvrtog razreda pitali mi nju, zašto je tako oštra na početku, znaš što nam je odgovorila, ma sve ja znam ali pogledajte ove prvašiće kad bi ovako kao s vama razgovaral s njima na početku srednje škole...kako bi izašla na kraj....Mislim da dovoljno govori činjenica da joj još uvijek znam ime ,sjećam se kako je izgledala a masu njih smo zaboravili. Znaš što mi je kod nje jedino išlo na živce, kada smo analizirali neku pjesmu, što god bi mi rekli ona bi dodala...ali ja mislim da je pjesnik htio reći...i onda ona svoje...obožavala je književnost a usto je bila i profesor povijesti...vrhunska kombinacija...ime joj je Ljerka i radila je u ekonomskoj školi....predivna žena...
Ono što ti želim reći, pokušaj i dalje nastaviti raditi tako kao s ovim razredom i za dvadesetak godina i tebe će se sjećati kao i mi nje....
PS. a kaj predaješ !!!
27.09.2008. (23:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
palchy
Baš tako, Malena...ništa ne može platiti to zadovoljstvo koje se dobije na kraju.
A ja ista ko i ta tvoja Ljerka :-)) dakle, hrvatski. :-)) I isti princip...prvi razred - strogoća do plafona....a kasnije...pa vidiš i sama. Razred koji sam dobila kad sam prvi put u školu ušla, al ne za razredništvo nego za predavanje - sva nadobudna, mlada, mislivši da ću ja bit nastavnica kakvu ja nisam nikad imala. Biti frendica s njima. I tako sam počela od prvog razreda. Do četvrtog me nisu baš ni doživljavali. :-)) Al sreća, bili su dobri u globalu pa ajde nekako je bilo ok.
A to s analizom pjesama...eh, to ti je posebna priča :-)))
27.09.2008. (23:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tičerica
prekrasno mi je kada čujem da jedna razrednica ima tako divan i topao odnos s učenicima. i čisto mi bude žao - ja sam u srednjoj imala mladu rasku, koja nas je dobila kao "otpadak" nakon polugodišta 1. razreda, s tim da smo se prije toga već nekoliko puta dobrano pokačili - i stvari nikada nisu sjele na svoje mjesto. uvijek je tu bila neka distanca. da, žena je bila glavna kad se trebalo za nas boriti u zbornici. ali isto tako je bila glavna i kad nas je trebalo blatiti pred starcima, ili međusobno zavaditi, tako da mi je drago što postoje i onakvi razrednici kakvi bi trebali biti. (a ja se toplo nadam da ću testiranje svojih razredničkih sposobnosti ostaviti za neki drugi život. :D)
27.09.2008. (23:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
palchy
Tičerice, to čemu se nadaš za razredništvo i da ga nećeš dobiti (ako sam dobro shvatila), griješiš. Vjeruj mi! Ja sam prve dvije godine imala 2 problema u razredu (mislim na učenike) i to cure. Uzele su sve moje razredničko vrijeme. A s druge strane, obožavala sam ih. A razred mi je prigovorio na kraju kako njih zanemarujem zbog njih dvije. Mislila sam da će mi srce puknut kad sam to čula. Jer to je zaista bilo tako, a ja nisam toga ni bila svjesna. Tim sam djevojkama, iako mlada, bila kao druga mama. Znala za više njihovih tajni nego njihovi roditelji. Nažalost, ni ja, ni kolektiv, nismo im usojeli pomoći da se usmjere na pravi put. Što je najgore u razred su unosile silan razdor. Nakon što su otišle, dobila sam predivan razred. Koji je to vjerujem bio od početka, al ja to zbog njih dvije nisam stigla primijetiti. :-(
Al, svi smo samo ljudi i griješimo. Ali znam da nastavništvo bez razredništva jednostavno nije TO. Nije TO TO. Jednog dana kad probaš, vidjet ćeš.
Isto tako, prva moja godina i prvo razredništvo bili su maturanti (da se osvrnem na ovo o tvojoj raski). Dakle, ja nakon tri godine njihove "prekrasne, omiljene, obožavane raske". Ja stroga, sva po pravilima. Oni - najgori razred na školi. Klali smo se do polugodišta. A onda kao da je nešto se okrenulo. Ili oni ili ja ili svi zajedno. Do kraja godine bliskost kao da mso sve četiri godine zajedno. Zadnji njihov tjedan ja sam bila na bolovanju, nema dana kad me nisu zvali kad su ludovali. Na maturalnoj večeri su me rasplakali. Cijelu smo noć plesali. Od toga je sad pet godina, ali kad god kojeg učenika sretnem od te generacije opet sa svima na kavu idem. Ispričamo se. Ma predivno...
28.09.2008. (00:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jon
Podsjetila si me na kraj četvrtog osnovne i rastanak razreda od učiteljice. Baš je te godine Neda Ukraden pjevala onu pjesmu "Došlo doba da se rastajemo". Zadnji dan škole smo se sa njom svi uhvatili u krug za ruke i pjevali. Spomenutu pjesmu od Nede Ukraden smo pjevali barem jedno 6-7 puta.
To je valjda tak u životu, trebamo prihvatiti to da dođe doba da se rastane.
28.09.2008. (00:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
E-SABOR
Čestitam na lijepom postu i pozitivnom stavu o djeci o kojoj se tako lijepo brinete. Vidim, napravit ćete od njih dobre ljude, a oni od Vas sretnu profesoricu. Bravo!
28.09.2008. (01:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
palchy
@ jone - ništa u životu nije vječno, pa tako ni to. Djeca odrastaju, ljudi se mijenjaju, a s njima i život. I život nas sve nekud odvede...Rastanci su, kao i sastanci, sastavni dio života.
@e-sabor - hvala...trudim se najbolje što mogu i znam. A djeca mene već sad čine sretnom profesoricom. :-))
28.09.2008. (15:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.malenimoj
obećaj da ćeš objasniti tu priču s analizom pjesama...nikada mi to nije bilo jasno...znaš i zašto)))
29.09.2008. (10:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lobotomya
Ja se nekih svojih profesora jako rado sjećam. Bilo je divnih među njima , neke sam vidjela puno godina nakon završetka školovanja i javila sam im se, prepoznali su me, sjetili se i bila sam jako sretna. Zbog njih sam voljela neke predmete , koje možda ne bih sa zanimanjem pratila. Vjerujem da će se i tebe tvoji sjećati s osmjehom na usnama. Pusa !
29.09.2008. (16:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Rekao sam ti nedavno da se prvi pamti, a? Pa i razred! Bio sam prije nekog vremena po službenoj dužnosti na jednoj 50. obljetnici gimnazije i baš je tako bilo. Razrednica im je još živa, oni su joj prva generacija...doduše i brzo je otišla iz prosvjete, ali još čuva neke njihove školske zadaće, pisma, fotografije. Čudesno se sjeća nekih detalja! Baš je bilo dirljivo....
Vjerovatno neće biti tako s desetom generacijom, ali neka povezanost ostane i to je lijepo, taj dio posla. I ja sam po struci tvoj kolega, ali eto, sticajem okolnosti, sada sam među onima koji ponešto odlučuju o vama, o kojima loše pišeš u uvodu.... Ako te to može utješiti nije tako crno, mnogi "gore" cijene vaš rad, žrtvu, predanost, razumiju značenje posla koji radite! E sada, da je lijepo imati tri mjeseca praznika, raditi 4-6 sati dnevno, intenzitetom koji si manje, više, sam odrediš...pa i je! Hoću reći i zavist je donekle razumljiva.... Plaće, ha, pa živimo gdje živimo, niti da vam sutra poraste za 2.000, ne bi bilo dovoljno, zar ne....taj se posao naprosto ne radi radi novaca, nekima je to što vi imate puno, nekima OK, nekima smiješno malo.....tako to ide! Pravda? Pa veliki smo već, je li?!?
29.09.2008. (17:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ognjenka
ajme prelijepo. takva je i moja raska pomalo. super mi je čitat perspektivu profesora i saznat da nisam samo brojka u imeniku.
29.09.2008. (21:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
missillusion
Lijepo je vidjeti da ima dobrih profa poput tebe, e da sam ja takvu imala;)
29.09.2008. (22:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
palchy
I opet "ona" kreće redom :-))
@malena - obećajem da ću ti objasniti "foru" s analizom pjesama...al ne sad...ne ovdje...u nekoj drugoj priči...ali obećajem... :-)
@Loby - i ja se nekih svojih sjećam..nažalost malobrojnih...možda su u najboljem sjećanju oni iz osnovne...u srednjoj smo ih stalno mijenjali pa nije bilo šanse ostvariti neku povezanost s tim ljudima...to su mi bila "bića s dnevnikom u ruci koji jedva čekaju baš meni sprašit komad"
:-)) Naravno, danas na sve gledam drukčije...Uistinu se nadam da će me se sjećati po osmijehu jer mi ionako govore da se stalno smijem :-)))) Čak i kad im jedinice dajem pa ih navodno ne doživljavaju tako stresno :-)))
@ Svašta - ooooo, čekala sam doći do tebe...do tebe "odozgo" ;-)
Ti pričaš i potvrđuješ 3 mjeseca praznika...E, moj Svašta...ja sam bila ironična...moj g.o. tj. praznici ne traju 3 mjeseca...samo za primjer: ove sam godine iz škole izašla 13.7., a došla opet 18.8. E ako su to tri mjeseca, onda super....
Drugo, plaća...nisam se na nju nikada žalila..a i da ode gore ne samo 2000 nego i 5000 nekima zaista NIKAD neće biti dosta. E, takvima nikad nije dosta! Radili u školi ili na nekom boljem mjestu...jer uvijek grabe još i još i još...Ali što se porasta tiče, mislim da bi ipak bilo primjereno za očekivati jednu pristojnu plaću na kojoj te ne bi svakog u mjesecu zabolila glava od računa...
Jer ja to ovako gledam - svi oni koji imaju bolja radna mjesta, posao (i neka imaju!!!) kako su došli do toga??? Ajmo od normalne pretpostavke - ŠKOLOVANJEM! Tko ih je podučavao da budu to što su postali???? NASTAVNICI - osnovnoškolski, srednjoškolski, a onda i oni na faksu! Bi li to postali bez njih??? AKO BI, ZAISTA NE ZNAM KAKO! A ti isti nastavnici rade svoj posao za čak i više od pola manju plaću nego što radi onaj kojeg je on poučavao! Pa sad nek mi netko priča o pravdi!!!!!!!!
Ali opet se vraćam: ovo ionako nije posao za one koji se žele obogatiti..a bojim se reći čak ni za one koji misle relativno ok živjeti...
Ali...veliki smo ljudi :-))))
@ognjenka - nikad nisi samo broj u imeniku, koliko god se tebi možda činilo tako ponekad...svaki učenik ima nama svoje ime i svoje lice...a nije nikada broj... :-))
@Missy - eto, sad si barem na blog, jedne od takvih kakve si htjela, svratila ;-))
29.09.2008. (23:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pošteni
ja se samo sjećam dviju profesorica, jedne iz O.Š. i jedne iz srednje, a ta mi nije ni predavala :))) kakvi komadi, pogotovo ova iz srednje, uvijek u nekim kompletićima, uh :)) ova iz O.Š. me često gladila po kosi, nisam se prao danima tada, da mirišem po njoj hehehe
30.09.2008. (07:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.malenimoj
pošteni bilo bi bolje da te gladila ova iz srednje...sorry palči, otelo mi se....
30.09.2008. (23:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
palchy
ma pošteni i ja imamo deal, malena...da ako baš jako želi, nema frke...srednjoškolska profa pogladi ga po glavi, ako mu je to baš ono furka :-)))
01.10.2008. (13:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Slažem se....donekle. Malko si dodoše zaboravila pribrojiti zimske i uskrsne praznike, pa i one dane poslije, kada đaci, odu i prije nego opet dođu, kada se rad svede na pokoju sjednicu sat-dva i kavicu...ali dobro, zbilja mislim da ste potplaćeni, pa je i u redu da imate neke druge beneficije.... Analogija o važnosti....stoji, ali isto tako stoji i da bi, sasvim sigurno, još bar desetak profesija moglo smisliti sličnu....o svojoj sudbinskoj važnosti...! Svoga šefa, koji misli da škola ne bi niti bilo da vam on ne osigurava sredstva, da niti ne spominjem!
Hoću reći, da, sve je relativno osim osjećaja zadovoljstva dok radiš to što radiš....to je neprocjenjivo....živjeti od nečega što voliš raditi! Malo ljudi ima tu privilegiju, uživaj stoga sa svojim učenicima...i oni s tobom!
A lova? Slažem se, posve diskutabilna tema....što je više imaš i želje su veće, drugačiji ciljevi postaju dostupni, otvaraju se novi vidici....
01.10.2008. (20:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bocaccio
Ne znam zasto se toliko uzrujavas? Sjeti se samo svojih srednjoskolskih dana. A i onih prije i poslije. KOliko puta su ocjene uistinu bile mjerilo znanja? Iz iskustva znam da nisu a i ti to znas. Netko je zainteresiran za ocjene a netko nije. Opet, na temelju osobnog iskustva najboljim se na dulje staze pokazu oni koji su bili prosjecni. Lijencine koje su se na temelju svega drugog, samo ne ucenja provlacile (a nisu bili neznalice). Sinoc sam ovdje na TV po tko zna koji puta gledao film Genijalan um (Beautiful Mind) i kako je John Nesh, upravo iz lijenosti (trebao napisati seminarski rad o povijesti ekonomije) postavio ono sto neki kasnije nazvase Teorijom igara.
Sto se tice ostalog, sto da ti velim. Jeste, potplaceni ste.
02.10.2008. (10:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.malenimoj
ugodan vikend palči....
03.10.2008. (15:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
palchy
@boccaccio - ma ne uzrujavam se ja...možda samo tako zvučim ;-))
A Genijalan um - savršen film, slažem se ;-)
@malena - hvala, ugodan vikend i tebi :-)
04.10.2008. (11:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospon profesor
Kolegice, pozdrav! Svratite :)
05.10.2008. (13:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospon profesor
Hvala na komentaru! Moja analiza hrvatske prosvjetne laži bit će dublja no što mislite. Nastojat ću svakih dan-dva dodati novi nastavak. Do čitanja :)
05.10.2008. (19:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pošteni
šta je tebi maca papala jezik ? :))))
07.10.2008. (11:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
palchy
@pošteni, šta si mi se zabrinuo? :-)
ma evo, vidiš da sam živa...pa ni tebe nešto nema na mom blogiću :)
a ako misliš na moje pisanje, pa nemam inspiracije momentalno..što je zapravo i dobro...znači da sam happy i zadovoljna :-))))) i malo u trku...jedva stignem komp upalit, pogledat što ima i gibam dalje...al vrlo skoro opet ću ja bit ona "stara" ;-))
07.10.2008. (22:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mrvicak
Pozdrave ti ostavljamo...
09.10.2008. (20:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...