petak, 25.05.2007.
Tuđe mišljenje
Slijedom nekih elemenata u događajima koji su mi se zaredali u zadnje vrijeme, želim s vama podjeliti neka razmišljanja: gdje je u novom mileniju završio koncept "tuđeg mišljenja"? Znate ono kad vam mama kaže: "Pa šta će susjedi misliti?", a vi dobijete instant slom živaca i poželite se izderati na nju da vas totalno boli k... za susjede i njihovo mišljenje. Jer naravno da nećete živjeti tako da zadovoljite tuđe standarde. Osim ako ste kreten...
E, sad, pretpostavivši da većina vas ipak pripada nekoj mlađoj (ispod 45) i urbanoj generaciji (pa i ako ste se doselili iz nekakve selundre) mislim da više nikoga ne zamara tuđe mišljenje. Barem ne u onom klasičnom obliku (susjedi, rođaci i sl.).To je prvenstveno zato što su se socijalne uloge totalno promjenile: kao, svi smo postali totalni individualci, nismo više dio nametnutog čopora, nego sami odabiremo društvo s kojim provodimo vrijeme. Susjede jedva pozdravljamo s potpuno neiskrenim "dobar dan", a najdalji rođak nam je baka. Kad tebi nevažni ljudi "imaju mišljenje" o tebi i tvojim postupcima ili ih izignoriraš ili ih pošalješ u k...
Tuđe mišljenje jednostavno više ne može utjecati na naše postupke. Nije nas sram niti nas je briga.
Međutim, mjenjanjem društvenih odnosa mi mjenjamo sadržaj "čopora", ali ne i njegove funkcije. Npr. prijatelje možeš odabrati (za razliku od rođaka) pa smatraš da je to automatski jedan vrlo slobodan odnos a ustvari uvijek biraš ljude slične sebi jer se među njima osjećaš prihvaćenim i zaštićenim, što i jesu glavne funkcije čopora. No onda se počnu i javljati odnosi koji vladaju unutar čopora - uvijek će se onaj s jačom prirodom pokušati nametnuti kao vođa. Naravno čovjek nije vuk pa to neće rješiti u jednoj tučnjavi, nego, kako priliči civiliziranom društvu - dugotrajnim prcanjem u mozak.
Čopor od kojeg pak nikada nećete uspjeti pobjeći, ma koliko se trudili, jest vaša obitelj, bez obzira na nivo disfunkcionalnosti.
I ova dva tipa čopora će svakako sadržavati ljude do čijeg vam je mišljenja ipak stalo. A, budimo realni - samo vaše mišljenje nije "tuđe mišljenje", tako da bih zaključila da je u novom mileniju "tuđe mišljenje" bliže nego ikad i da hoda jednom tankom linijom koja razdvaja vaše od tuđeg mišljenja. I zbog toga smo mu možda i podložniji.
S druge strane, "tuđe mišljenje" se totalno globaliziralo pa mi danas možemo imati mišljenje o Madonninoj guzici, a tisuće novinarskih antitalenata mogu zarađivati kruh svoj svagdašnji šireći tuđe mišljenje svijetom.
No, evo, da teoriju objasnim na dva konkretna primjera:
1. prijateljica A koja uporno pokušava nametnuti svoje standarde prijateljici B i stalno ju pokušava ugurati u okvir mišljenja koje A ima o B. B se na to beskrajno nervira i time dozvoljava da tuđe mišljenje utječe na njezine postupke.
2. Mama, koju obožavaš i potpuno poštuješ jer nijedan dan tvoga života nije prestala biti najbolja, naj cool, najmodernija mama na svijetu, odjednom uđe u menopauzu i pretvori se u ogavnu konzerva - rospiju kakva je cijeli život bila mama od tvoje frendice koju si uvijek žalila zbog okrutne sudbine. Hm, da.. odrastao si, živiš svoj život, stara tu više ništa ne može... OSIM - ispiti ti krv na slamku sa svojim mišljenjem o tome što tebi sve trenutno nedostaje u životu i kako je "ona u tvojim godinama već...". Naravno da je čudno i teško odjednom ne reagirati na mišljenje osobe koja te do jučer u svemu podržavala...
Ne znam koliko sam se uspjela izjasniti...
Uglavnom, to je to.
Sara
ponedjeljak, 14.05.2007.
Also sprach Zaratustra
15:47. Počeo sam pisati. Ajde pa da vidim koliko će mi trebati ovaj put. Već u drugoj rečenici ispravljam ajd u ajde i kolko u koliko, jer sam u trenutku izgubio volju da mi to bude tako (zanemarite cijelu misao iza riječi volju – jer sam tu ionako napravio pauzu i stao razmišljati što sam uopće time htio napisati). Kako se prošla bljuvotina gotovo skorila na blogu (kome je upitnik nad glavom, neka si lijepo skrola dolje i malo pogleda jedan komentar pri kraju prošlog posta, hvala) vrijeme je za novu! Hihi. Događa se gro stvari, ali nije ovo moje igralište pa da samo kopam rupe i radim blato, već treba kanticu i lopaticu podijeliti s ostalim kokošima. Koje, istina, isto nisu dugo kljucale, ali to je izvan mojih ovlasti. Dosta sad.
Ne znam što da prije opisujem. Subotu navečer i KIČ-PARTY na kojem su se ove kokoši okupile ili nedjelju koju sam jedva izdržao i proveo se izvan svakog očekivanja! Hehe. Na vaše razočaranje, o kiču neću, već ću o Roču. Hahaahaha – a sad tri puta brzo ponovi: o kiču neću, već ću o Roču, o kiču neću, već ću o Roču, o kiču neću, već ću o Roču!! Jer je to trebalo doživjeti i vidjeti (oooo, da) i tu riječi ne pomažu! Ali Roč! Pa to je famozno! Nemaš ga što vidjeti. Preslatko mjesto s ispod 200 duša koje je organiziralo harmonikaški festival i napravilo dernek i pol! Totalni šušur s tisućama posjetitelja i apsolutni kaos na uličicama! Na svakom punktu neki happening – harmonika tu, pa iza ugla, pa iza drugog ugla, pa na trgiću, pa u kavani – ma dosta više harmonika! Pa folklor – na trgiću i na ljetnoj pozornici - a to je bilo mrak! Kako ti mladi ljudi divno plešu i pjevaju! A još su i svjetski prvaci! Hihi (bravo za nas). Nego, dočekali su nas s hranom i cugom, ispratili s hranom i cugom. Sunce piči, a sve samo dobra zajebancija, a što drugo! Uputili se mi i za Hum na izlet. Je, kako da ne. Iz Roča samo izlazili ko iz Pariza. Satima! Ma dobro ajde, ne baš kao iz Pariza i ne baš satima, ali jedno 45 minuta! Svuda parkirani auti i toliko ljudi da sam ja siguran da su oni nešto tamo dijelili! Hum – nula bodova! Čekaju nas u Višnjanu! Kadli, dobar dan, dobar dan – Slovenija!? Da pripremimo kakve putovnice!? Tukaj e Dežela!? Ajmo okret za PI i laganica što dalje od kepeca. I gle, opet prolazimo kroz Buzet. Hm… Škicnuli tako mi i Motovun i one divne vinograde i polja (neki ozbiljni radnici ovi Istrijani). Ko prizna pola mu se prašta: bijah tu prvi puta i ludilo brale!!
Prva destinacija: Tičan. Šuma. Crkvica. Opservatorij! Vau! Sretan se lupam nogama u guzicu i ko prokleti turist fotkam zvjezdarnicu u svim položajima. (dakle, zvjezdarnica se zapraf ne miče, ne - ona je u jednom položaju – ja sam taj koji skače okolo i kleči i fućka joj i slika en face, profil, daj sad malo drugi, izvrsno, bravo, tako raspusti kosu, ooodlično, daj sad malo leđa, to, sagni se - tako, samo prirodno…) Malo čudo! Nije to samo srebrna kupola, već je napravljena da odgovara lokalnoj arhitekturi i da se prirodno uklopi. Kraj nje rekonstrukcija obližnjeg najistočnijeg keltskog kamenog kružoka – ili naš Stonehenge. Fali mu kamenje sa sjeverne strane, jer koji bi k* naš svit podiza tu te tonske stine, kad Sunce ionako nikad ne dolazi sa sjevera! (pa ti reci: pametni il lijeni). I ja mislim! I sasvim logično, tamo se jednom godišnje održava new age/mjuza/buka/neki shit/trans/palimo krijesove/ima nas gro/čeka se zora/Also sprach Zaratustra (tum-tum, tum-tum) event! Naravno! Kad to krene s radom bit ćemo još veće face u astronomskim krugovima!
Druga destinacija: Višnjan. Nije šuma. Nije crkvica. Opservatorij je! Vau! Sretan se lupam nogama u guzicu i ko prokleti turist fot – a ne, to sam već napisao! Ulazimo u Općinu (gdje se na tavanu nalazi teleskop-logično!) i čeka nas predavanje o radu zvjezdarnice i osnove zbivanja u Sunčevom sustavu! Kao što vic treba dobro znati ispričati, tako treba i dobro ispredavati nešto profilu ljudi koji za to baš i nisu (ajde ne svi i izuzev moi, bien sur!). A frajer je genijalac! Osim što je Višnjan drugi na svijetu po astronomskim otkrićima (iza Amera, a ispred Čeha i Japanaca) to pravo malo čudo od zvjezdarnice je proglašeno i NAJmalom zvjezdarnicom u svijetu! Doznali smo pravu istinu o nedavnim napisima o skorom udaru meteora u Westin! A ta glasi, mojim riječima: urednik je senzacionalističko smeće koji iskorištava uspjeh hrvatskih srednjoškolaca-astronoma i priču o izgaranju par-sto grama leda kroz atmosferu koristi kao reklamu za hotel (jer očito Rudarsko geološko naftni faks s njim nema deal – jer je to mjesto udara, ako već želimo ekstrapolirati putanju), umjesto da na naslovnicu stavi otkriće tih ljudi. A samo predavanje je bilo užasno zanimljivo. Ukratko: jednostavno i znanstveno-popularno, transparentno i bez senzacija, saznali smo da smo i ti i mi i vi i ja, skupa sa mnom – najebali! Kabum! I ode Zemlja u sudaru s asteroidom! Al ne moramo se brinuti – još – to će se dogoditi između 2029 i 2036. Pa tko živ, tko mrtav. A tko umirući u vrisku! (btw., ovo nije bila zajebancija… ali kao utjehu nam je rekao da ovo tek 15 po redu problem za Zemlju… al me utješio!)
Nakon kataklizmičkog predavanja svi u znoju javljamo roditeljima da napuštamo škole i faks jer je sve to ionako za k* i odlazimo u obližnju tavernu krkat i cugat! (Zaratustra nas je pratio do dugo u noć, tum-tum, tum-tum, tum-tum, tuuuum…)
I bi krkanje i cuganje!
Also sprach Bleki!
srijeda, 02.05.2007.
Sretan vam Prvi maj uz: Rehidromiks® - Prašak za pripremu oralne rehidracijske otopine
"Dobar dan, dobar dan! Ja bih rado da vi meni prodate jedan, ovaj, kako li se kaže, Rehidromiks, ili kako već!"
"Imamo (hehe, uz podli osmjeh). Tko je to nagrabusio?"
"mmm, ja eto, ha, cijelu noć sam grlio školjku, jel…"
"Izvolte, ugodan dan vam želim" – ma majku ti, mislim si ja…
No… da vratim ja koji dan ranije… Petak? Jok - cuga s frendom, parkić, šetnja, smrzavica – al to je dobro prošlo. Subota? Nije garant – navečer kazalište, after kod mene, cuga laganica, zezancija – bolje nije moglo proći. Nedjelja? E to je već za ispričati: ranije ustajanje s ciljem nalaženja ispred The Katedrale poradi polaska na misu i hodočašće. Yeah right! Ide se na Mrežnicu na roštilj-dadu! Woohooo! Lulu, Svetlana i Maja uljudno su čekale dok se ja nisam dovukao, ali Agent 0812 je još više kasnio i time izgubismo prednost ranog starta! Otmičarski raspoložen Agent nas je na izlaz Lučko odlučio prevesti cijelom podsljemenskom zonom (?!) kako bismo završili u Španskom i tamo, naravno, popili kavu! Looogičnooo! Napokon smo krenuli prema originalnom planu – prema hrani! No, kad se vozite kraj Duge Rese i Mrzlog polja – ne možete nego hitno potražiti neku lokalnu birtiju i popiti još jednu kavu, ugođaja radi! Tako je i bilo – uz masivno trpanje šoko-bananen! ŠEST BANANA!?! hihihi. U šoku jer smo kavu platili 5,5 kn nastavili smo put prema Gornjem Zvečaju i skretanju na desno na Mrežnicu.
Banda nas je već tamo čekala (neki kampirali, neki došli to jutro) i tu je krenula vrhunska zabava… natrpali se roštiljem, napili se – sunca, bacali bumerang – izgubili bumerang, kartali Uno do bola (jebala vas crvena!), pišali u šikaru. Kad je sunce palo, kad smo se počeli vlažiti (hihi) uz rijeku, bok,bok, i natrag prema ZG-u. Ali nama nije dosta i ugledavši tablu coctail bar odlučili smo tulumariti u Dugoj Resi! To nažalost još nije otvoreno pa smo žalosni morali ludi provod tražiti u Karlovcu. Ko zadnji turisti (Maja i foootiić i fontana u svim bojama) zasjeli smo u pivnicu i ruknuli rundicu laganog svijetlog i porciju njami pomfrita! Sad već lagano iscrpljeni odlučili smo izlazak u noćni bar ipak ostaviti za drugi put i vratiti se za Zagreb. Home sweet home!
Ponedjeljak? Pa ono, otišao kod sestre na ručak, ubio se ko stoka u super hrani, poigrao s nećakinjom (slagali smo lagice- hihi), cijelu rutu obavio na biciklu (2 u 1: zabava + rekreacija!), cijeli dan me nije bilo doma + navečer 2 sata skakanja na generalnoj probi jer se za Prvi maj ima važan veliki nastup…
Utorak? A ne, ne… ne još… Ponedjeljak navečer: joj, malo me boli trbuh, morat ću pojesti doma nešto, ali nisam ni gladan, a boli me, možda od gladi, al mi se ne da. Ma znate takvu glupu bol? Jeo bih, a ne mogu… i ja kompromisno, pojedem čokolino (njami!) jer je to lagano, ne sjeda teško i taman oko ponoć već padnem u krevet. I taman već oko 00:30 se dižem i ZBULJUUUUUV! What the fuck!? Ma bolje da se ja malo legnem… 1:30 BLJUUUUUU !?!? Koji k*!? Dušu ispustio… 2:30 i još jednom! Tresem se, žut, zelen, bolje da se nisam pogledao u ogledalo. Ajmo, kamilica da me pročisti i da do kraja to izbacim iz sebe… nije dugo trebalo! Dva gutljaja i odmah na pod!! Grlim školju, najfrendovi smo! He, al voli kamilica bome i potjerati na drugu stranu! I, radije da onomatopeja ovdje izostane, dobio ja tako i trčkalicu – jao mene i pišanje na dupe! I neko vrijeme odležao ja tako uz školju, donio si ručnik na pod, stolac odmah uz vrata, no, čim se ustanem - nije dobro… nekako se vratio u krevet, dok ležim, još je i dobro… kljucao po dvadesetak minuta, ostalo se previjao… ujutro se javljam i otkazujem nastup! Ova ne vjeruje što joj govorim, čupa kosu, žile reže, al ko nek probam doći do 17h bar na kratko…
Utorak: tako ja ležim i ležim i pijem čaj od šipka, ne jedem ništa, ležim i pijuckam – i tako cijeeeliiii dan. Pa ipak je praznik rada! Doslovno ništa ne radim!! Ludim više, dosta, ako boga znate! Propustio krkanje i tulum s ekipom, dobar nastup, zezanciju…ah… još ja bio spreman organizirati prijevoz, jer ko malo mi je bolje… ali čim se ustanem – (po)vrati se želja za frendicom školjkom. Navečer probam pojesti koji keks i super! Uspio sam da ne povr… i zbljuuuv!! I tako ja cijeli dan i noć ležao i spavuckao i u pauzama na veceju gubio tekućinu kroz – jel…
Srijeda iliti danas: živ sam! 8:00 keks i čaj. Brzo leći i još spavati. 9:00 keks, čaj i brzo leći i spavati! I? Nema posljedica! Jeees!! Živ sam!! Otišao si po dvopek – to mi je hrana za danas! I poslalo me po taj famozni Rehidromiks: primjenjuje se kod rehidracije, u prevenciji dehidracije i održavanju hidracije! Sastojci: glukoza, natrijev citrat, natrijev klorid i kalijev klorid. I upravo sam sadržaj vrećice otopio u 500ml prokuhane i na sobnu temperaturu ohlađene vode – i popio! A što da vam kažem? Još mi se ne riga – to je dobro!
I sad ja vas pitam – ova predivna prvomajska anegdota mi se dogodila zbog:
a) trovanja hranom na roštilju (ipak je to bila otmica…)
b) trovanja u Karlovcu (s obzirom na nedavne događaje…hihi)
c) trovanja hranom kod sestre (znao sam!)
d) neke viroze koju sam pokupio (u kazalištu, uz rijeku, …)
e) woodoo, naravno!
Bleki
