ponedjeljak, 22.01.2007.
voli me, ne voli me
Upravo gledam film Woodya Allena "Hannah i njezine sestre"(ispravite ak je šta krivo) i razmišljam si o kompleksnosti svakog ljudskog bića i na koji ona način sprječava realizaciju ljubavi o kojoj toliko sanjamo. Da parafraziram: zašto poznajem toliko divnih osoba koje su same (a željele bi biti u paru no to im nikako ne polazi za rukom)?
Vjerujem da svi imate barem jednu prijateljicu/jednog prijatelja koji spada u ovu kategoriju i stoga otvaram natječaj za najbolje obrazloženje.
Npr. " Fakat mi nije bitno kak frajer izgleda. To mi uopće nije bitno! Sam da baš ne bude ružan..."
ili " Ja se uvijek zaljubim u nekakve pogrešne..."
ili " ....kad tu uopće nema frajera...."
S tim u vezi željela bih podjeliti s vama jedan razgovor kojem sam prisustvovala prije mjesec dana u društvu mladih, izarazito inteligentnih i rano realiziranih osoba (dakle nisu moje fellow kokoši jer smo mi svi još nerealizirani).
Riječ je vodio jedan mladić kojem to nije područje djelatnosti, ali nam je vrlo uspješno dočarao univerzum biokemije: pričao je, naime, kako kemijski procesi upravljaju našim ponašanjem i kako su često ono što smatramo osjećajima zapravo samo kemijske reakcije u našim tjelima. Pričao je o zaljubljivanju s hormonalnog stajališta (to je dakako zvučalo krajnje neromantično, ali tako bolno logično).
Nažalost, nisam u stanju točno ponoviti stručno nazivlje kojekakvih enzima koji su odgovorni upravo za to da nam se "uvijek sviđaju pogrešni" i sl. ali vjerujem da među vama ima onih koji su i sami konzultirali takvu literaturu pa će znati preporučiti točne naslove.
Pričao je i o alfabetu mužjaka i ženki, ali ono što me se posebno dojmilo bilo je objašnjenje pojave da još više želimo ono što znamo da ne možemo imati. Zašto nam se sviđa netko tko nas ne želi, zašto nam se nakon odbijanja sviđa još i više i kako tj. da li uopće možemo promjeniti stav te osobe. Da li možemo učiniti da se u nas zaljubi netko kome se ne sviđamo?
Istraživanja su pokazala da je to moguće iako je recept u najmanju ruku - pretjeran...
Napravili su deset parova od ljudi koji se nisu jedni drugima sviđali i doveli ih u situaciju u kojoj su njihovi životi bili ugroženi, a njihovo preživljavanje ovisilo o maksimalnoj međusobnoj suradnji. Nakon tog traumatičnog iskustva pokazalo se da je od njih deset, devet parova započelo ljubavnu vezu koja je prerasla u brak.
Pa si vi sad izvucite poantu iz eksperimenta... (samo nemojte kao Senad Bajrić bacit bombu na curu koja vam se sviđa, pa ju onda spašavat iz auta...)
U svakom slučaju, za ostvarivanje bilokojeg ljudskog odnosa potrebno je jaaaaako puno truda i predanosti...
Sara
p.s. Maja, hoću gore lijevo sliku lijepog cvjetića s jednom iščupanom laticom...
