ponedjeljak, 13.11.2006.
the almighty PLK
Prvo da lijepo pozdravim ekipu koja je uvela sigurnosne mjere na blogu: Odite u guzicu!
Pazi da nam netko ne bi provalio na blog i onda pisao neke svinjarije! Nezamislivo....
Drugo: sram vas bilo, pogotovo Oporbu, jer od svih tih glasova u vašim glavama nijedan nije našao vremena da pridonese našem stvaralaštvu od početka studenog.
Zbog toga se moj (specijalno za Maju
) MALOGRAĐANSKI glas odlučio javiti i podjeliti s vama svoju opsesiju s redom (u smislu Ordnung und Disziplin), tj. duboku grižnju savjesti što se tog istog reda moja dominantna ličnost ne može držati ni pod prijetnjom smrću. Barem je tako bilo sve do jednog lijepog jutra u listopadu...
....kada sam odlučila stati na kraj svojoj neorganiziranosti i lijenosti. Nakon 25 godina ipak sam bila prisiljena kapitulirati. Onda smo se g. Hedonist (moja dominantna ličnost,da, u muškom rodu) i ostatak mene dogovorili da to tak dalje ne može jer riskiramo da ostanemo gladni i bez krova nad glavom u životu. Odluka je pala nedugo prije stravične eksplozije u obliku ogromnog računa na kreditnoj kartici i osvještavanja činjenice da će moj 4 g. mlađi brat možda ipak diplomirati prije mene. Nabijanje na nos svih tih činjenica od strane moje majke (o kojoj još uvijek ovisim, jer od svoje plaće mogu živjeti 20 dana u mjesecu bez besmislenih troškova poput odjeće i obuće) me podsjetilo na moj osnovni cilj: maknuti se od mamice. Daleko. Vrlo daleko. U drugu državu daleko.
I sad, budući da su se moji roditelji u nekom trenutku mog života ipak trudili usaditi mi taj germanski osjećaj reda (a ja sam jedna sirota slavenska duša...) rekoh sama sebi: "a možda da probaš drugom metodom?"
I onda sam smislila nešto što će se kasnije reklamirati kao "nova, revolucionarna dijeta za slabosti". Ja sam ju nazvala Program Liječenih Kasniša, po prvoj fazi, iako podrazumijeva još mnogo toga. To je program osmišljen posebno za rekordere u lijenosti i sastoji se od mnoštva sitnih koraka(veliki su prenaporni) koje poduzimate sve dok neki od tih koraka ne pokrene cijelu lavinu novih, pozitivnih navika.
Prije svega treba napomenuti da se lijenim ljudima teško pokrenuti kao što je debelim ljudima teško prestati jesti.To je kao promjena prehrane: isprva se čini nepodnošljivo a tek kasnije vidite pozitivne rezultate. i, naravno, na tom režimu morate ostati do kraja života...
Prvi korak: smanjite unos slatkoga.(ako ga u potpunosti izbacite past ćete u nesvjest i biti živčani ostatak dana)
Takav je i moj prvi korak: prestanite kasniti, barem na važne stvari, npr. na posao...
Ja zapravo ne bih kasnila nego bih došla u sekundu točno, ali samo s Božjom pomoći i onda bi mi trebalo 5-10 min da se skoncentriram di su mi stvari i šta ono danas radimo (op.a. profesor!!!)Dakle isto kao i da zakasnim.
Svjesna sam da je cijela ova dizertacija besmislena jer normalni ljudi NE kasne na posao, ali ovdje se ipak radi o višestruko nagrađivanom prvaku lijenosti.
Kasnila bih jer sam jela, gledala televiziju, ostala predugo na kavi, prekasno se probudila ujutro pa sam kasnila i sa svime što sam taj dan trebala napraviti...itd.itd.
Naravno, još uvijek zakasnim prijateljima na dogovore, ali to su sve pametni ljudi pa me A) ne čekaju, B) ni sami ne dođu na vrijeme.
Magične rezultate dolaženja na vrijeme ostvarila sam pomaknuvši svaki sat nešto malo unaprijed. Onaj na ruci 10 min, onaj na zidu iznad radnog stola i budilicu 7 min, onaj u kuhinji 5 min. Poslagani su po učestalosti gledanja. Naravno, nuspojava je da nemam pojma koliko je zapravo sati, ali to i nije toliko bitno. Ja sad tako živim već mjesec dana i život mi se baš promijenio na bolje!
OK, sad ćete reći kako taj stari štos sa satom ne funkcionira jer znate da vam je sat pomaknut pa uvijek računate da imate još vremena. Međutim, svaki pravi ljenjivac ima dovoljno ukiseljen mozak da se toga ne sjeti, pa nemate problema. Osim toga ako vam mozak i vid nisu otišli kvragu od studiranja, televizije i kompjutera, onda očito pijete previše vitamina!
Nevjerojatno je da otkad više ne kasnim stignem sve obaviti na vrijeme i ustvari se uopće ne moram posebno organizirati ( mnogi očajnički pokušaji iz proteklih godina, pokoj im duši!). Sve funkcionira samo od sebe! Dakle samo treba pronaći tu čarobnu tipku koja će pokrenuti cijelu melodiju.
Naravno da na tome treba stalno raditi, jer čim se opustite lijenost vas opet zaskoči, ali evo npr.: nekidan sam imala sat koji ispravno pokazuje vrijeme i nisam kasnila!
Ok, ne mogu više... Do slušanja!
Sara
