četvrtak, 12.10.2006.
III. dio:
Štrikam, heklam, kukičam. Balzamiram mrtvace.
U prvih godinu dana Magdalena je žonglirala sa šestoricom vražićaka, poslom koji je naslijedila i svojim nastavkom školovanja. Odlučila je završiti večernju školu, kako bi pokojni Miodrag bio ponosan na nju i upisati tečajeve za domaćice kako bi lakše savladala novu situaciju u svome domu. Na svoj osamnaesti rođendan uspjela je završiti dopisnu večernju školu i postala tajnica. Odlučila je da će posao u poduzeću prepustiti fra Dragi kako bi se posvetila više svojoj djeci, ali će zadržati poziciju tajnice sada kada se za nju i školovala. Tako je fra Drago dobio monopol nad životom u smrti u svom malom mjestu, zahvaljujući ljupkoj susedi Magdaleni. Bilo mu je divno gledati dvanaest nožica kako trčkara oko sanduka i ploča jer mališani su nevjerojatnom brzinom rasli i napredovali.
U tijeku je bila velika proslava njihovog prvog rođendana. Cijelo mjesto je pomagalo Magdaleni oko Festivala djece, kako su proglasili dan njihova dolaska na svijet. Uz njezinu tortu od celera, bilo je tu raznih delicija od biljaka s gomoljem, cvjetnih aranžmana, balona, lutaka od kartona, plišanih igračaka, novih krevetića od najboljeg mahagonija koje je fra Drago izradio za svoju kumčad. Jedino je nedostajao poštar Joško koji je u depresiji popio kutijicu tableta kako bi si oduzeo život, ali se poskliznuo, upao u kadu, povratio sadržaj želuca – ostao živ, ali slomio desnu ruku i donju čeljust. Zato ga je mijenjao poštar Paško koji je povodom Festivala donio deset vreća pisama Magdaleni i šestorici popišanaca. Bili su tu razni pozivi za reklame, ponude za posuđe i masažne stolce, za testiranje kozmetičkih proizvoda i medicinske pokuse te za učlanjenje u scientologe i anarhiste. Ali Magdalena nije bila impresionirana pozivima u veliki grad i uvijek će ostati vjerna lokalnoj zajednici i cirkusu u kojem su pokazivali šestorke. Ili možda neće…
Kroz duge razgovore s fra Dragom odlučila je poslušati njegove savjete i djeci omogućiti pravu budućnost. Pred upis u prvi razred osnovne škole teška srca se rastala od svojih sumještana i dragog suseda Drage te preselila u veliki grad. Djeci je otvorila mnogobrojne mogućnosti dok je ona prvo vrijeme isključivo bila u kući brinući se za njih. Fra Drago joj je mjesečno slao dio zarade poduzeća, sjemenke celera i novosti o mjesnim zbivanjima. Tako je saznala da si je Joško još devet puta neuspješno pokušao oduzeti život dok konačno tragično nije skončao nakon trećeg udara groma. Magdaleni bijaše žao, ali nikome nije imala poslati telegram sućuti jer cijela obitelj sada obitava na raskošnoj parceli J-IX-5.
Kako su djeca rasla, a njihove potrebe bijahu sve veće, Magdalena je povremeno pristajala na reklame i slikanja. Tako je uspijevala pokriti rastuće troškove života u velikom gradu. Odrastajući, momci su sve više nalikovali na Miodraga, no kako nisu naslijedili nevjerojatno lijepe desni, prestale su dolaziti ponude za snimanja. Magdalena je odlučila potražiti posao. Jedino je znala biti tajnica, a upravo takav oglas u novinama nije nalazila. No Magdalena je uvijek bila optimistična duha i radosna te nije očajavala u novonastaloj situaciji. Odlučila je iskoristiti i unovčiti svoja znanja prikupljena na tečajevima još prije puno godina. Dala je oglas u novine i otvorila novu stranicu svoga života:
"Štrikam, heklam, kukičam. Balzamiram mrtvace."
Tko zna što budućnost nosi…
FIN
Bleki
