Krepat, ma ne molat!

Molat je izvedenica iz talijanskog glagola "mollare" što znači odustati.
Štokavce - koji nisu u bliskom dodiru s čakavskim, niti su povijesno i geografski neposredno izloženi utjecajima talijanskog jezika - ovaj slogan na prvu možda može navesti na pogrešan trag u pokušaju da ga razumiju i shvate. Mogli bismo, recimo, prvoloptaški pomisliti da molat znači moliti, preklinjati. To bi naravno bilo pogrešno, jer se očito radi o izvedenici iz talijanskog glagola "mollare" što znači odustati. "Krepati/umrijeti, ali ne odustati" borbeni je dakle poklič koji upućuje na stanje revolta, prkosa i otpora po svaku cijenu, pa i po cijenu krajnje smrti.

(Hajridin Hromadžić: Fragmenti grada)

Sve sličnosti sa stvarnim osobama slučajno su namjerne.
Dežurnim blogobudalama, šizofrenim starim prdonjama, stoki koja tudje mrtve naziva krepanima i svim njihovim prijateljima i poznanicima komentiranje zabranjeno.
U vezi s nuspojavama i neželjenim učincima nemogućnosti komentiranja obratite se svom psihijatru ili apotekaru ili na nuspojaveinezeljeni
ucincibloga@bolimekuki.odjeb.net



Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice

četvrtak, 07.12.2017.

Spomenar

Puno toga meni ide na jetra i na kuki.
Posebno ne volim kojekakve kopipejstane mudre izreke.
Na primjer one od Nikole Tesle.
Pa taj je čovjek, barem ako je suditi po njegovim nebrojenim mislima na fejsbuku blebetao i filozofirao više i od majke Dela i Rodneya Trottera na samrti.
Tko zna što bi sve izmislio da nije toliko pričao.

Ali ima ta jedna kopipejstana izmišljena priča.
Koja možda i nije toliko izmišljena kao što se čini.
Meni su je ispričali nekad davno na početku bloganja.
A i ja sam je već vama pričala.
A opet, neka je još jednom.

Dakle, neki je čovjek došao liječniku.
Žalostan je, kaže.

Ništa ga ne može oraspoložiti.

I kaže mu liječnik : pa u gradu je poznati cirkus, svi kažu da ima dobrog klauna. On će vas sigurno nasmijati.

Čovjek će na to : Ja sam taj klaun.




Dan već se budi
Polako kući krećem
Glumac masku svoju skida
Predstavi je kraj

To je vrijeme
Kada klaun tužan može biti
To je vrijeme
Kada nakon svijetla pada tama
Pjevač pjeva tada nama
Mi smo ljudi s druge strane
Mi smo ljudi s druge- s druge strane

Ujutro vec sviće
Kostimi se svlače
Život uloge takve daje
Zavjese su pale

To je vrijeme
Kada klaun tužan može biti
To je vrijeme
Kada nakon svijetla padne tama
Pjevač pjeva tada nama
Mi smo ljudi s druge strane...


P.S. Jebale vas liste.

A sad malo vremeplova...

07.12.2012

O prvom tjednu na poslu, u firmi u kojoj sam već radila 1995 i o tome kako stare svi osim mene
gužvast tjedan, čudnovat, i novi i stari ujedno. onako ko kad se robert de niro probudi u budjenjima, pa se čudi kako je ostario. tako meni čudno gledat kolege s kojima sam radila prije 17 godina, koji su sad stari i nemoćni i sijedi i prosijedi. samo ja mislim da nisam uopće ostarila. tko zna, možda sam vampirica. ionako mi muž kaže da mu pijem krv :)))

kaže žena na centrali, koja je još i onda tu radila da me prepoznala nakon toliko godina po očima :))) a ja mislim cijelo vrijeme da mi seru kad kažu da imam lijepe oči :PPP u biti, bit će da imam šarene oči, zato nemam para :)))


07.12.2010

kako sam ubila Djeda Mraza


- 21:59 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< prosinac, 2017 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31



Književne anegdote Daniila Harmsa:

Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao:
- Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!"


Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja:
- Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?!
Tu se sve i završilo.