Japansko Dijete

nikada nisam podnosio rastanke
stoga bih otišao prvi bez riječi;nestao
dajući samoći priliku da prodre
trazeci opravdanje pred samim sobom
sjeo bih i narucio ono najslicnije trenutnom stanju
bila bi to gorka kava koja svakim gutljajem vraca gorcinu
usni puna okusa topline i oštrine koja razdire tijelo
rastužujući dijete u meni...
kao da ostavljam dio sebe svaki puta sve veći
ironija se krila u mraku što ne vidi
glasnoća misli u glavi bila je prejaka
na inicijativu ustao sam
kao poljubljen ispod vode
zaboravio da trebam držati dah
izveden u šetnju kao japansko dijete
sjećam se tebe i sjećam se svega.

Komentari (13) - Isprintaj - #


Stargazer

pustoš prostorije pune ljudi
nijedan čovjek za tebe
nijedan među milijun

volim gledati redove kako se sužuju
znam da biti ću prvi iako sam sada zadnji
svi ostali htjeti će krenut mojim stopama
bez potrebe vođenja jer cilj svi jasno vide

kao sirene oglasit će se pregurači
proći će viši jer nižeg strah je
ruralna sredina ...
u navici je vaditi nož prije mraka.

mjesec pun kratera i sjenki
privržen Zemlji bez izbora
pod svim osvijetljenjem usamljen
kroz prozor uprt par čednih očiju
i najtužnije u njemu vide osmijeh.

Komentari (3) - Isprintaj - #


Kao i Jučer

glas u studeni
poznaje samo okolicu
a već teži umiranju
obraćam mu se visoka stasa
"moze li se to desiti sada?"
šutke gleda i pregledava đžepove
kao da odgovor leži pod manšetom

a tada kaže promukla glasa
ostavi me jer dobro sam
cijenjen što još sam na svom

prepusti me studeni i hrapavom lišću
zar ne vidiš da mi se obračaju ogoljele grane
bolujem bez potrebe da se liječim
biramo samo između manjeg zla
nijedan izlaz ... ne ... takva strategija može samo zakazati.

da bi se svi spasili potrebno je čekati
i pod uvjetom da zaspimo u studeni
tlo će nas obilježiti i nikada nećemo nestati

izvukavši ruku iz đžepa
ostarjelu i providnu blijedu
primaknuvši je svijetlu
neprepoznatljiva oblika
kao da je bila u pijesku vremena.

Komentari (10) - Isprintaj - #


Indigo

sanjao sam o prošlosti
svijetu tisuću zrcalnih očiju
misleći da se tamo želiš sakriti

nosim srce u ruci
u raspadajućem tijelu i kostima
kroz suzbitu stvarnost;san
dovoljno stvaran da oživim
osjećajuči protok krvi tijelom
proživjevši život,strah i smrt
uzdignut iznad svake dogme.

lijepi stvore ... besmrtni grofe ...
indigo gori na tvojim rukama
i to je zadnje s čime će tvoj život započeti.

Komentari (1) - Isprintaj - #


Post mortem

vršci prstiju dodiruju hladnu površinu tijela
glatku poput suštine uglancana stola
krutih rezotina vlastite bezvolje

izmješani osjećaji naviru
bude se čula
dok cilj;dalje je no prije

Komentari (4) - Isprintaj - #


Frapantna Jesen

miris posoljenog zraka
uvlači se duboko u sve pore
stidi se - ogoljelo drveće

rapsodija boju u svijetla jutra
u rano podne već mrak.
dok vrijeme poima se suženo

dugih rukava od zore do mraka
ljudi obgrljeni hladnoćom,
djeca tog doba;umor i san

Komentari (3) - Isprintaj - #


Sinovi slobode

nedoživljeni sinovi
stranci su vlastitog doma
protjerani i razbaštinjeni

sinovi slobode i liberala
u konzervativnom svijetu
crnih su krvnih veza

ispranih boju
svijetlosti pokrivene tamom
zadaju bol koju je nemoguće zaboraviti

dajući svima time na znanje
da gospodari su života i smrti.

Komentari (2) - Isprintaj - #


Pola osobe

između četiri zida
zvijeri plitke čežnje
igra bijesa i samoće

jedini materijalni izlaz
zaškrinuta su vrata
vidljiva jedino zdravom oku

u čeliji bez rešetaka
tekstura kože boje sunca
um podijeljen u jedinstvu

u sebi biti ću sretan što idem...
postoji drugačiji svijet
neka ti ne bude žao
postoji bolji svijet

mora biti.

Komentari (2) - Isprintaj - #


Reanimacija

zamagljen pogled
obavijen hladnim rukama vjetra
ugušeno sunce podneblja

poljuljane ljuljačke;prazne
park ispunjen jesenjim lišćem
izrezbarene klupe pune sjećanja

čežnja prirode da iznova umire
nejasna je živućem biću
tomu čežnja da bude jedno s njom
no bez uspjeha u povratku.

Komentari (5) - Isprintaj - #


Suton

kasno u večer
gase se svijetla
otvaraju se prozori svijesti

vjetar blagi jugo
zrak svjež i osvijetljen
ulice puste i hladne

grane se opijeno njišu
kroz sjene neživih predmeta
upijajući i prožimajući nebo

sablasno svjetlo
obližnjeg nogostupa
daje privid nekog drugoga

u noći prije ponoći
jedna duša ne miruje
opire se životu i smrti

kada zaspi umorna
postaje silueta
slika i prilika sutona

Komentari (3) - Isprintaj - #


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se