nikada nisam podnosio rastanke
stoga bih otišao prvi bez riječi;nestao
dajući samoći priliku da prodre
trazeci opravdanje pred samim sobom
sjeo bih i narucio ono najslicnije trenutnom stanju
bila bi to gorka kava koja svakim gutljajem vraca gorcinu
usni puna okusa topline i oštrine koja razdire tijelo
rastužujući dijete u meni...
kao da ostavljam dio sebe svaki puta sve veći
ironija se krila u mraku što ne vidi
glasnoća misli u glavi bila je prejaka
na inicijativu ustao sam
kao poljubljen ispod vode
zaboravio da trebam držati dah
izveden u šetnju kao japansko dijete
sjećam se tebe i sjećam se svega.
Post je objavljen 02.12.2007. u 14:15 sati.