Kintsukoroi

utorak, 25.07.2017.

*******

Moji muškarci mi leže u krilu i plaču.
Moji se muškarci ubijaju.
Moji muškarci se razbolijevaju i umiru.
Pa ti sad reci da je to slučajno, reci da nema veze sa mnom,
ajde, reci mi da sam u svemu tome tek sporedna uloga,
jedna uzgredna djeva,
i da je moje krilo tek jedno obično random krilo.
Ili ne, još bolje, probaj mi prodati priču
da smo ionako svi ovdje u prolazu.
To mi je najbolje, onako.
Cetinićki.
Trebalo bi biti utješno, kao, a zapravo je njuejđevski
površno i glupo.
Moji muškarci odlaze, čovječe.
Svi koji su me zavoljeli.

Ne, ne krivim se, daleko od toga.
Što je, tu je. Prihvaćam. Al ne stoički.
Žalim se.
Ulažem prigovore.
Psujem onom predivnom zaigranom svecu
koji mi drži leđa.
A on se i dalje smiješi visoko sa svog
prašnjavog oltara
i kaže mi da sam to mogla biti ja.

- 15:40 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se