27.05.2018., nedjelja

Pitanja za vile

Pitam se
Kada smo to točno postali umorni za ljubav
Za želju, za bljesak prepoznavanja
Kada smo to točno, i u kojem trenutku
uvukli krila
Da se ni zadnjim percima ne taknemo
Nego žmireći, stisnutih pesnica
U grču
Čekamo poznatije predjele

Kada mi je ono postalo blaženo djetinje svejedno
I to što si me sanjao i to što si mi to rekao
Točno u haljini kakvu sam zbilja imala taj dan
Kako te lepršavo ljubim
A nisi me vidio godinama
Kada sam se prestala ježiti na tvoj glas
Milujući u njemu zatočenu grlicu
Komad kolača, škakljivu košticu trešnje.

Danas su me sa žice promatrale dvije grlice
Mogli su biti mužjak i ženka
Ili dvije frendice
Gledali smo se ne trepčući
A onda su odletjele ravnodušno jesti murvu
A ja sam se zapitala
Što je s tim vilama koje se bude u proljeće
A u rano ljeto umivaju u našim očima
Grabeći iz njih punim rukama
Misle li doista da sam već proživjela sve
Pa sada punoga trbuha tražim repete

Jer ja nikada nisam bila umorna
Ni za život, ni za san, ni za ljubav
I nikada nisam ravnodušno letjela
I u gomili beskorisna korova
uvijek sam znala
Pronaći gavez, kiselicu, djetelinu i mak.


- 23:49 - Komentari (11) - Isprintaj - #

20.05.2018., nedjelja

17° Vedro

Kosim voćnjak
Pilim onu suhu granu jabuke
Danima
Mišići mi se zatežu na suncu
Oblaci uzmiču ostavljajući mi
Par kapi na licu, za osvježenje
Kosim travu
Pilim granu
i fućkam

Imam snažne, mišićave ruke
Jer nisam imala sreće
Uvijek pomalo muškarac
Imam ispupčen trbuh
Od nošenja djece
Trbuh zbog kojeg mi se
Dižu u autobusu starije žene
Misleći da sam trudnica
Uvijek mama, uvijek djeca
Gledam proturiječnosti na sebi
Tako krhka i tako jaka
Tako slaba, tako nesalomljiva
Smiješeći se tom očitom neskladu

Pozvat ću ga u kino, da
Poljubiti ga prva u mraku
Primiti za ruku jer očito se boji
Al ne bude li stisak imao
Snažniji od mog, da mi poplave prsti
Bljesak želje u mraku
Naježenu kožu
Munje u prstima
Bude li htio mlako i bez obaveza
Bude li izazivao mog muškarca
Napet ću mišiće desnice
Bude li ostavljao moju ženu da čeka
Ovu ženu koja je naučila
slane gubitke okačiti o bridove vremena
Plakati i uspavljivati djecu
Troje ih nositi na svom ispupčenom trbuhu
Bude li

Požalit će što me sreo
I
Pisat ću mu pjesme
I
Pljunut ću mu u lice
I
Istrošit ću sva opravdanja
Teško djetinjstvo, posesivna majka,
Strah od bliskosti ili napuštanja

Namazat ću nokte
Na rukama i nogama
Pokositi drugu stranu livade
Napraviti štrudl od trešanja






- 23:32 - Komentari (20) - Isprintaj - #

19.05.2018., subota

Kad nekome kažeš

Kad nekome kažeš
ti si moja kuća
k u ć a
moje ognjište i moj dom
i sve što ide s njom:
neoprana prozorska stakla,
zavjese koje vijore pred kišu,
tu je onda valjda
i njena okućnica
kojom se ona ljuljuška u zlatnom sutonu
pred san ispričanih priča djedovih,
na mekanoj kolijevci krošanja koje je dodiruju
slično kao što se dodiruje nebo;
tu je onda valjda gnijezdo lastavica iznad štale,
tu su čvorci koji zoblju mladu trešnju
i ružičnjak i koprive,
prljave krpe
i batunke bakine,
i preoran vrt i tek iznikla mrkva
i stara ljuljačka, zahrđala kanta,
i blato na čizmama,
klimavi tronožac pored vrata,
i vijenac češnjaka protiv uroka.

Kad nekome kažeš
kuća,
kuća si moja
kada mu kažeš,
kućo stara,
to je kao da si ga smjestio usred svoje ruke,
ubrazdio ga u liniju života
u brazdu budućeg kruha posadio
ko u blistavu zjenu djeteta.

Kada odu neke kuće, kada odu dragi ljudi,
otplove i nestanu

ti dođi da spavamo mili na livadi uz zviždukanje ptica i vlakova
bit ću tvoja kukuruzovina
tvoja postelja meka pšenična
žilava travčica u ustima
kuća tvoja
i tvoj dom.




- 21:56 - Komentari (7) - Isprintaj - #

14.05.2018., ponedjeljak

Bez cenzure s puno začina

Sve ovo dalje što ću pokušati zapisati
Ne preporučam za čitati
Ćudorednim i finim osobama,
Bićima s osjetljivim želucem,
Kojima je sve po planu,
Onima kojima zanoktice još
Zarasle nisu, kao ni srce,
Onima kojima sjevernjak nije okrznuo lice
Ne preporučam, ne preporučam
Zabraniti ne mogu
Al znam da oguliti trebam
i
zapisati moram
Da me na to tjera

Ono vruće ljeto kada sam ti dolazila svakodnevno
U Institut s punom vrećicom gluposti
Treći kat
I s termosicom punom čaja od mente
Termosica ljubičasta s bijelim točkama
Evo je duboko u kutijama
Ne koristim je više

Pio si čaj pobožno i meni za ljubav
Držali smo se za ruke
Obično na drvenoj klupi ispred lifta
A triput smo sjeli i u dnevni boravak
Tamo su svi mislili da sam ti žena
Objašnjavanje bi samo stvorilo dodatne probleme
Stalno sam te dirala i ljubila
A mentu smo otkrili slučajno
Kad su ti oni bonboni od mente
Zaustavili poriv na povraćanje

Jednom sam doduše čula
kako povraćaš i od čaja
Kad sam odlazila
Grmjelo je ko potres i derala mi se utroba

A jednom smo i vodili ljubav
U tvojoj bolesničkoj sobi sa svetačkim slikama
Namigivala sam Bogorodici
Kako smo to samo izveli
Majstorski
Ko spašavanje svijeta
Skinuo si cjevčice
i ševili smo bolest
Strastveno, gladno, s puno života
Tako si došao u remisiju
Mislili smo
to je to

Iduće ljeto nisam više mogla do tebe
A trebala sam, četveronoški
Samo poruke, poruke, poruke
Pa i one bez odgovora
Bilo je puno povrća na mom vrtu tog ljeta
Radila sam juhe, variva, sjeckala i gulila
Zamišljala da skidam sa tebe
Sve zloćudne stanice
Sloj po sloj pomlađujem, liječim, ozdravljujem
Ruke su mi bile pune lišća i zemlje i blata
Lice mi je bilo
puno tvoga sunca

Kuhala sam bogovski,
polugola grlila suncokrete u sumrak
Bosim tabanima tjerala zloduhe i sjene
Mekim pupkom molila
za još jedno ljeto
Za još jednu plažu i rijeku
Za još pet kremšnita u Samoboru

Danas isto nekad kad gulim povrće
Odstranjujem nevaljale dijelove
Kirurški i precizno
Ostaje onaj sasvim zdrav dio
Ostaje ono zdravo meso
u našoj strastvenoj ljubavi
Ostaje tvoj osmijeh i tvoje ruke
Pogled

Pa sve začinim mažuranom
Majčinom dušicom
S dva lista lovora
I sasvim malo, malo kurkume







- 20:57 - Komentari (13) - Isprintaj - #

13.05.2018., nedjelja

Vrijeme unaprijed

« Un homme est façonné par ses expériences. Il est inutile d'espérer voir une pivoine pousser dans un désert »
Lao-She, Le Pousse-pousse



Čini se kao da je već lipanj.
I travanj je bio svibanj:
Izgleda pomakla se zemlja
naglim trzajem i bez puno buke.
Ljudi su nastavili hodati
Kao da se nije dogodilo ništa
Kao da je sve isto ko i jučer
Ne sluteći da su ostarili

Pljusak je opojan, gust i mirisan:
božuri neštićeni trnjem pružaju svoju glazbu
kojoj se pridružuju akordno
starinske ruže,
ludi jasmin kupljen prije puno godina
ko mala šiba na Branimircu od neke
krezube staričice kojoj sam morala vjerovati,
i visokotonska bazga
s arijom djetinjstva..

Čini se kao da vrijeme zastajkuje
Ponaša se poput vjetra
ogleda se oko sebe prije nego li pojuri
A zapravo tko zna koliko već imamo godina
i koliko smo nježniji iznad struka
Sve dok se plašljivo dodirujemo preko dimenzija
Zelenih očiju ko srne
Meljemo ustima naše dane

A ja sam već tri života mogla spasiti
Ko od šale
( jesam li)
Samo da sam znala
Proizvesti gorušičino zrno umjesto suza
Da sam znala ko u filmu
Nagovoriti Vas onako snažnim riječima
Na život
Vi niste bili djeca da biste mi vjerovali
A ja slabo vična tragedijama
Nošenju megafona i filmovima
Znala sam samo voljeti pa sam se stoga
Doimala naivnom
Neuvjerljivom

Čovjeku koji nije znao
Razgovarati
Čovjeku koji me mirisao
Ko Sunčev sjaj
Djetetu koje nije znalo
Voljeti se

Aštobibilodasam
Azaštonisam

Čovjek je sačinjen od svojih iskustava
I nema šanse izrasti u pustinji
Tako sam i ja sačinjena od gubitaka
Ko od ponajboljih haljina
Ko od mirisnih pljuskova
Najstrmijih obala
Neobuzdanih suza i osmijeha
Najgušćih latica
Nećeš me naći u pustinji
Na najprometnijem sam raskršću


Jedino što treba paziti
Neka budu latice pa i svilene
Samo ne trnje
( i proljeće biti će ljeto
I ljeto jesenski sivo
I jesen će kažu, donijeti snijegove)





- 19:08 - Komentari (12) - Isprintaj - #

< svibanj, 2018  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

vidrinsmijeh@gmail.com