ponedjeljak, 28.04.2008.

Kako ću živjeti s tim ako ti sreću poželim s njim, a ja te volim više...al' vidim da nemam kud, da na mom' srcu uzalud tvoje ime piše...

Hej svima...
...trudim se već danima napisati novi post, al' mi ne ide... ili nisam bila skurcana ili sam bila preko svake mjere i jednostavno...riječi koje su izlazile iz mene nisu bile za javnost...
...ali eto... sad sam tu... da vas umorim opet svojim dosadnim riječima...ne znam šta ima kod mene...osim tuge, ponekad i bijesa.. ili pak neizmjerne sreće... znate ono kad ste tužni da tužniji i očajniji ne možete biti? ...i onda... samo odjednom ugledate nešto što vam uljepša čitav dan, čitav život...BOŽANSKO UKAZANJE... jedan osmjeh... i to je sve... sve što vam život čini lijepim... i pomislite da više ne trebate.. jer... bez obzira na sve...TA osoba je sretna... i vi to vidite... i to pobije svu tugu u vama...

...eto, to me čini sretnom u ove tužne dane...

21.4.2008.
"Svakim danom sve si mi bliže...a svakom sekundom istječe vrijeme te blizine...svakim trenom sve si više u srcu i mislima...svakim novim danom što dolazi i odlazi sve te više znam, sve te više volim...svakim novim danom..."

...danas sam bila u Zagrebu... seka mi je završila u bolnici i osjećam se užasno... izgleda užasno izmučeno... i onda ju još moram ostaviti samu tamo... bez ikog svog... užas... i onda mi još starci kažu kak ne smijem izostat iz škole u utorak da bih išla opet k njom... ma... poludjela sam... užas... kak oni to misle? pa zaboli me i za školu i za sve... hoću ići!

...ma... nitko ne kuži... vidim ja to... nitko...nema nikoga... tj. ima... ima puno ljudi... svi su tu...al u svakom mi fali dio onog drugoga... i podhitno moram počet' mijenjat razmišljanja... i podhitno moram prestat sve tak primat' k srcu...
...mislim da me zapravo moji prijatelji jedini uistinu poznaju... pred njima sam uvijek otvorena i ne glumim...dok doma... hmmm... ispada da sam ja najjača osoba na ovoj planeti... doma... pred mojima... a zapravo sam najveći slabić na kugli Zemaljskoj...i kad plačem, plačem sama... u svojoj sobi... ili na mobitel curama... ili... kad mi dođe... ali trudim se ne plakat pred drugima.. koliko god mogu... (iako mi ne ide)... ali volim kad svi imaju dojam da sam jaka... volim kad ja imam taj dojam...
...i mrzim samu sebe kad sam slaba... (znači, mrzim se uvijek-što je istina)...
...ma... vrijeme je da završim post... pretvorio se u PREiskrenu ispovijest...


...na ovoj slici su svi ispali debilno... al' namjerno sam ju stavila... pa sad patite... dok prestanete srat bez razloga, prestat ću stavljat debilne slike...a do tad... uživajte!

...i uz sve nedaće, razočarala me jedna "frendica"... pa joj želim ovim putem zahvaliti što je bila "iskrena" i što je savršeno prekršila obećanje koje mi je dala...a ja sam vjerovala u tebe... iss, koja sam ja glupača! ... i to sam već 8742936561984x puta ustvrdila, ne znam zašto se uopće čudim...prekršeno obećanje->prekriženo prijateljstvo... to je sve što ti imam za reći...

...btw, vas dvije na A...kuš! Jel vas tko tražio da komentirate moju pjesmu?...nije... ne zanima me... talk to my hand!

...pusa mojim PRAVIM prijateljima...a imam ih potrebu nabrojit...možda ne sve, al trudit ću se...
...pusa Antoneli, Teni, Nani, Petri, Moniki, Ivani, Anji, Heleni, Grgi, Svenu, Kelavi, Koziću, Pekiju, Dariu...
...pusa mojim frendicama iz B razreda-Marty, Vale, Daliji, Anji, Musti...
...cekavcima... Domiju, Zrinku, Luciji, Lorni...
...pozdrav kolegi iz vlaka... Borna-pozdrav!


P.S. I don't really care what you think...

...cmox by me... just kiky4ever...

ponedjeljak, 14.04.2008.

"I don't want to love you, that's a fact...
No, I don't want to love you... but I do..."

Hej svima...

...evo mene malo do vas... s nekim novim mislima i osjećajima koji se vrte po mojoj "umišljenoj" šljokici... ... prošla tri dana su jedna od najljepših u mom životu... no bez obzira na to, koliko lijepo mi je bilo, ima par, ajmo reći, loših stvari o kojima bi htjela pisati...

...prvo ONA... osoba br. 1 o kojoj želim pisati... ne, nije bitno tko je ona... ona će se u ovome naći...ali imam toliku potrebu svijetu reći koliko joj se divim i koliko se ponosim njom...koliko ju volim... koliko ju malo poznam, a opet koliko ju zaista znam...kao da nikad ni nisam živjela bez nje... i sad sjedim i u ruci držim onu mirišljavu sitnicu koju si mi dala prije par sati...i u njoj vidim toliko ljubavi, dobrote, sreće i zahvalnosti da ti ne mogu opisati... da! to je samo cvijet... ali meni je i puno više od toga... puno više od beznačajne sitnice...u njemu vidim tebe... svu ljepotu, dobrotu... svu hrabrost i ljubav koju mi pružaš...obećala sam ti... bit' ću ti i mama i tata i seka i najbolji prijatelj... sve ću ti biti... u pol noći, u sred dana... kad god ti to trebaš.... i NIKAD, slušaj, NIKAD te neću ostaviti samu... NIKAD... uvijek ću biti tu... ja ću odsad biti taj netko tko će te razumijeti, slušati, voljeti, čuvati i štititi... jer ti to zaslužuješ...VOLIM TE, ljubavi moja...

...nevjerojatno je kako netko, bez obzira na sve što mu je život priredio, bez obzira na sve "nedostatke" koju mu je život dao, izraste u potpunu osobu...divnu osobu...sretnu osobu...osobu vrijednu pažnje i ljubavi... nevjerojatno je kolika je snaga u takvoj osobi... divim ti se, divim...



...a sad ONA... osoba br.2 o kojoj zapravo ne želim pisat jer posljednjih dana to nije zaslužila... ali opet- moram... nešto me kopka i jednostavno moram...
...ne znam ni kako započeti ovo... zaista ne znam... šta još reći, a da već nisam rekla? ...mislim da u zadnje vrijeme nemam prave riječi kojima bi izbila te ludosti iz njene glave... ili se možda ni ne trudim imati ih? ...jednostavno, nešto me potaklo na drukčiji pogled na život i na probleme... jednostavno više ne razumijem tu razinu...ne znam kako je to plakati zbog dečka i nemam potrebu saznati... oni nisu sve na ovom svijetu... meni nisu... a jednog dana neće biti ni njoj... samo će dotad već milijun puta požalit... i milijun stvari izgubiti... ali neću više reći ni riječi... jer očito sve što kažem postigne drukčiji efekt... da, naravno.. shvatili smo... svi smo sebični i svi mi ne valjamo... nismo zaslužili ni BOK više... ali nema veze... jednom ćeš i ti shvatiti... i onda ćeš se vratiti... ja se nadam, ne prekasno......

...da sad skočim na vesele teme... ONA je na redu... osoba br. 3... tele moje ...koje će me ubit sad zbog ovoga... al' who cares? ... neće mi biti prvi put... evo tele moje, samo za tebe, stavit ću jednu sliku....


...Grga sa curama...a s kim bi se drugim on slikao? dajte, molim vas...

...pogađate šta moje tele sad radi? umire od ljubomore... možda je čak i komp ubila... ... (jaoooo, kak ću batine pokupit')...
...ako se ne javim u roku 2 tjedna, znate da sam dead... zapravo, i nisam...NETKO mi je jednom obećao da će me branit......hehe... blago meni s takvim frendovima......



...i tak...ovaj tjedan je super... sutra je dan škole... idemo na "tetu ćelavu"... moglo bi biti zanimljivo... al koga briga, bitno da nemamo biologiju, njemački, tjelesni...jao... milina...mislim, mogli smo mi ići i na nešto drugo, da bude još zanimljivije, al jbg... nismo znali...
...poslije "tete" u IV, naravno... i na neki rock koncert (wtf?)...
...onda u petak u Zagreb na predstavu-Brak iz računa (podsjeća me na naš najslavnije (najsretnije, jel tak Tena?) završen brak.. hehe... Grga i Anja u glavnim ulogama... ... i vidi, koje li slučajnosti, opet iste predmete nemamo........
...a i danas smo samo 4 sata imali... ma tjedan je bolji od očekivanog!

...a sad idem...

...pusa mom cijelom 1.a...al ipak... najveća Petri, Ivani, Anji, Moniki, Grgi, Svenu, Koziću i Pekiju...
...pusa mojim "malim curama" i uljezu među njima...mojoj najdraži Antoneli...
...pusa mom najsavršenijem prijatelju-Kelavi, i Heleni i Nani...
...pusa mojoj Teni...be selfish... don't worry, be happy... remember?
...pusa Ines, Mateji... Jeji i Matku...

...sve vas voli ona vaša luda kiky4ever...

nedjelja, 06.04.2008.

"Osjećam se kao nekada...onako puna nade, ali opet toliko daleko od svih svojih snova u koje ti i prečesto zalutaš..."

Hej...
...evo mene... mislila sam vam pisat' 5.4. ili 9.4., al ispalo je da zaista nema potrebe... svi oni koji me čitaju već dvije godine znaju zašto su 5.4. i 9.4. posebni datumi u mom životu... tj. zašto su bili...
...pa... jučer je bez obzira na datum, bio jedan od najboljih dana u mom životu... zašto? ... pa... ONI su bili sretni... svi osim Nane... čak i Anja, iako neće priznat......
...mislim da nema potrebe pisat zašto su svi bili sretni... samo ću ih sve redom pozdravit... pa šaljem vejike puse Petri, Ivani, Teni, Grgi, Luciji, Svenu, Moniki, Anji, Kelavi, Lorni, Koziću, Pekiju (koji je slavio roćkas) i mom šećeru na kraju-Nani...


...ova je slika od jučer koja je toliko dobra da sam vam ju morala pokazat..."ljubavni trokut"... nije njemu ni loše... ...


...hmmm... ta još da vam napišem? ...da sam napokon sretna i smijem se od petka i ne mogu se zaustavit? sretni? ...hehehe... pa preživjela sam 5.4. bez ijedne suze u oku, bez knedli u grlu, bez tuge... zaista sam bila sretnija nego ikad... i sad vam s ponosom mogu reći- PREBOLJELA SAM JU! ......
...i ne mogu vam opisati koliko se ponosim sama sobom...u četvrtak(?) sam shvatila jednu bitnu stvar... sjedale smo u IVu dosta dugo i pričale onak ozbiljno o svemu... btw, cure hvala vam na tome... i shvatila sam da nisam fer prema svom životu... on mi pruža sve što želim-prijatelje, obitelj, sigurnost, ljubav, dom, utjehu... SVE! ...a ja mu vraćam samo suzama... u srijedu sam čitala pismo moje najdraže (bivše) razrednice koje je ona zadnji dan čitala mom razredu i nisam se mogla zaustavit... jastuk mi je bio mokar, plakala sam kao što već dugo nisam... i jedva sam zaspala... ali ujutro kad sam se ustala, osjetila sam nekakvo olakšanje... i znala sam da ja to mogu... i moje cure su mi pomogle... i vjerujem da više ništa nije vrijedno moje potraćene mladosti...ok, mogu se zbedirat ponekad... ali neću dano vrijeme bacat u vjetar... uživat ću najviše što mogu... i pomoći svima koliko mogu... ali neću patiti i za druge... neću!... počinjem život kojeg ću se sjećati sa osmijehom na licu...obećavam to i vama i sebi...



...i da... sretan rođendan svima koji su ga imali ovih dana (a puno ih je)...sretan rođendan Pekiju, Pisi, Ivi i Žmariću......

...e da... nešto bih vas zamolila..... nemojte 9.4. zaboravit čestitat rođendan mom jednom, jedinom i najdražem blogu... ljubavi moja najveća ......sretan ti tvoj 2. rođendan!... (malo unaprijed)...




...i tak... sad idem dok me Tena nije ubila... jer mi već pola sata "skače" po msn-u da prestanem pisat jer ona ne može toliko čitat... al meni post nije post ak' ga ne napišem kak treba... sorry Tena... znaš da sam ja budući psiholog tvojoj i Ivaninoj djeci... (a jadna djeca)......

...btw, posjetite ovo i regajte se... a onda se javite Kelavi da vas aktivira... FORUM ZA GIMNAZIJALCE

...pusa svima... mom 1.a...
...curama iz 1.b-mojoj Antoneli posebna...
...ljudovima iz 1.c....i onima iz 1.d...
...pusa Ines, Jeleni, Matku...
...mom davežu... tele pusa...

....sve vas voli vaša kiky4ever...the happy one......

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.