subota, 29.03.2008.

"Hrabrost nije nepostojanje straha nego procjena da postoji nešto važnije od straha."

Ej...
...evo mene, napokon i na brzinu...moram se ići spremat za grad, a ne znam kak da se pokrenem... baš sam fucked up... svi mi fale... Nana i hmmm... najviše... čak mi i Sven fali.. otišao je na skijanje i sad ja nemam koga gnjavit......bzvz...zato Grgu redovito gnjavim... mislim, poruku za Portugal mi naplate 10 lipa... hehe... al zato mislim da Grgi to dobrano naplate...... a nisam ja kriva... kad me ostavi s ovim osvetoljubivim tetama.. joj......prvo ih tu naljuti i onda pobjegne... joj, joj... ...nek se ja borim s njima... hehe...

...life's a bitch... like always... i to je moje trenutno stanje... al dobro... mislim da smo već i ja i vi navikli na to... na tom području se ništa ne mijenja, a mislim da ni ne bude tak skoro... šljokica (čitaj: mozak) i srce se vječito fajtaju... i onda mene fino zbediraju i jbg... valjda uživaju u tome...
...samo se nadam da će jednom proći... da ćemo jednom svi napokon biti sretni... čak i ako ja ne budem, nema veze... bitno da moji prijatelji budu... samo to... ništa mi više u životu ne treba...

...ne znam dal' jedva čekam da škola počne (iako nemam baš izbora) ili ne čekam... u svakom slučaju, napokon će svi doći doma i bit' ćemo svi zajedno... možda mi poprave raspoloženje...jer samoća ubija...još kad ne bi morala vidjet nekoga (šljokica govori), iako jedva čekam da ga vidim (srce govori)... eto, i tak to iz dana u dan... ... uffff!!!...

...e da... sutra je mojoj Ivani rođendan... pa ljubavi, želim ti punooo sreće (čitaj:dečki), ljubavi i para... i sve što si sama poželiš... volim te...

..e, ovaj post je takvo sranje... a nevermind... who cares... podsjeća me na moj život...eh... (Tena, nemaš pravo glasa)...
...najbolje da se ja krenem spremat...



...pusa svima, svima, svima...
...pusa mojim curama- Nani, Teni, Heleni, Ivani, Petri, Anji, Moniki, Antoneli, Marty, Daliji, Vale, Anji P., Jeleni, Ines...
...pusa "mojim" dečkima - Dariu, Grgi, Svenu, Domiju, Zrinku, Hudu, Iliji, Matku, Koziću, Pekiju... i svima...

...kiss by me... 4ever alone...

subota, 22.03.2008.

Hej!

...ulovila me inspiracija...zapravo, ne znam zašto, al je...pa.. da vam napišem što mi je na pameti (?) i duši trenutno...

...pitam se jesmo li krenule prebrzo? ili je sve ovo što se događa samo plod moje mašte? (... a ne bi me čudilo, s obzirom na ovo ludilo koje prolazim zadnjih tjedan dana...)...mislim da nije... mislim da je možda vrijeme da stanemo i da ozbiljno porazgovaramo... jer ovako očito dalje ne ide... mislim da je krajnje vrijeme da djetinjstvo pokopamo i ostavimo tamo gdje bi trebalo biti...i da otvorimo novo poglavlje u životu... da počnemo odrastati i razmišljati... da napokon život počnemo shvaćati ozbiljno...ne, ne znači to da ćemo se prestat zezat, smijat i radit sranja... ne znači da se s vremena na vrijeme nećemo vratit u to djetinjstvo, ali... proživjele smo ga zajedno i sad ga trebamo ostaviti... i krenuti dalje...zajedno... i baš zato što možemo zajedno dalje, trebamo ostaviti djetinjstvo na miru... i graditi nešto novo... velike smo, pametne (?) i lijepe (ovo se odnosi na sve osim mene) cure... i znam da mi to možemo... vrijeme je da shvatimo da život ide dalje i da svaki dan donosi sve više razlika... u nama samima i u našim odnosima... nećemo više biti tolike slične kao prije... i jednom nećemo više pripadati jedna drugoj... ali uvijek ćemo imati svoja ramena za plakanje, svoje uši za slušanje i svu potporu svijeta uzajamno pružanu... i uvijek ćemo biti tu jedna za drugu... i to je sve što nam treba... a sad trebamo krenuti... put je pred nama... a prošlost treba ostaviti na miru... kak bi vi rekle- i da se stvari opet vrate na mjesto, ne bi bilo isto... ništa ne bi bilo kao prije...
...samo bi dobro glumili da je... i zato ja govorim sad vama:
... nekad ste bile djeca i bile ste iste i trudile ste se biti iste... isto ste mislile, isto se oblačile, isto govorile... bile ste identične... a voljele ste se iznad svega...
...a sad... još uvijek ste to iste vi... ali svaki dan se sve više razlikujete... jer više niste djeca... velike ste djevojke... koje trebaju puno više ljubavi i pažnje (muške, of skroz)... i manje ste zajedno i gradite neke nove stilove, neka nova razmišljanja, gradite svoje stavove i svoje vlasitito mišljenje... ali još uvijek imate isto-ljubav jedna prema drugoj... i to ćete uvijek imati... ma koliko god se promijenile... i koliko god različite bile...
...odrastanje je donijelo i ono "najgore"...dečke... i... nekad ste jedna drugoj bile sve... i sad ste još uvijek jedna drugoj sve... ali sa svake strane postoji još ono nešto što je u svakom novom trenutku sve bitnije... i nažalost, jednog dana ("onog dana") morat će postat važnije i bitnije... ali ni tad.... čak ni tad, vaše prijateljstvo i ljubav neće se ugasiti...
...i vi to znate... zato... zatvorimo ovo životno poglavlje i krenimo dalje... i molim vas, u novom dijelu života ukidamo rečenicu- "boli me k...."... zaista vas molim...

... i želim vam reći da... vas volim... seka moja i moj buraz.... (sorkač)... volim vas... i nikoga ne volim više od vas... (osim možda... hmm...)......

...Let's go on... move it!

SRETAN USKRS!

...pusa svima koliko vas ima... al imam strašnu želju nabrojat sva imena, pa krenimo...

...pusa Nani, Teni, Heleni, Antoneli, Dariu, Grgi, Svenu, Kelavi, Domiju, Hudu, Ivani, Petri, Anji, Moniki, Koziću, Pekiju, Jurini, Sabi, Sebi, Tony-u, Ivi Š., Ivani Ž., Dijani, Marijani, Ivani P., Ines, Jeleni, Matku, Marty, Daliji, Vale, Musti, Anji P., Dorotei, Drmiću, Iliji, Marku Ž., Juriću, Lorni, Matei, Dori, Niki, Petri P., Zrinku, Mateji... i svima koje sam slučajno zaboravila...

...sve vas voli vaša JA... kiky4ever...

nedjelja, 16.03.2008.

Ej!
...glava boli... al ne od alkohola... od suza i razmišljanja... ljuta sam na samu sebe jer sam si obećala da neću, a napravila sam upravo to što sam rekla da neću... i mrzim se zbog toga... ne mogu održat obećanje koje sam dala sama sebi... kak' da onda održim obećanje koje sam sinoć dala Nani? kak'? jednostavno, ne mogu... i zaista više ništa neću obećavat'... ni sebi ni drugima... jer očito ne mogu održat' obećanje...preslaba sam za to...

...a zapravo bi trebala biti jaka... trebala bi biti tu za svoje frendove kao što su oni za mene uvijek tu... i Nana, Anja, Monika- hvala vam za najluđi shebitis tulum koji sam u životu doživjela... i Ivana i Petra-hvala na brizi... a tebi, Tena, hvala što si bila sretna-to je najviše što si mogla za mene učinit'......

...kao što i zvuči, moja subota je bila katastrofalno dobra... prvo je bila super... poslije je postala užasna, al cure su bile toliko komične da je bilo čak i ok... al nema veze... bitno da... ma nije važno.....
...coprari moji-vi ste legende...... šta bi dala da mogu ponovo vidjet (i snimit') Svenov pljesak... LOL... izgledao je ko u filmu kad označavaju početak snimanja-> AKCIJA!!!... LOL... jadan Grga s nama......

...malo fotkica...
















...htjela bi reći nešto dubokoumno, ali riječi nekako ne izlaze iz mene... ne znam zapravo ni što mislim ni kako se osjećam... užasno sam, a opet... postoji nešto što me čini sretnom... ne znam... možda... možda zbilja nisam zaslužila biti sretna... al' nije mi jasno zašto to moji prijatelji nisu zaslužili? ...tak' divne osobe poput njih zbilja zaslužuju sve što požele... kad bi imala moć, ne bi tražila ništa za sebe... ali ništa... samo njihovu sreću... jer to mi je sve na svijetu...oni su moj život... svi oni... koliko god ih bilo...volim vas...
N&T&H&A&P&A&I&M&S&G&K&D&P&D&Z&K&T&J&S&D&S&M&J&M&V&A&M&D&L&I

"Have you ever had a dream that seemed so real, when you woke up you didn't know what to believe? What would you do if what you thought was true wasn't? And what you thought wasn't true was? Would you retreat into your dreams with the hope of finding a more perfect reality? Sometimes life is stranger than a dream. And the only way to wake up is to face what lies hidden in your soul. And you can only hope that in those moments of dark reflection, that you are not alone."

....pusa svima... mom najdražem 1.a i svim ljudima u njemu koje obožavam...ljudi-legende ste...
...pusa Nani, Teni, Heleni, Kelavi, Antoneli, Ines, Dariu... "malim" curama...Jeleni i Matku...

...cmox by born to be budala na kubik-kiky4ever...

ponedjeljak, 03.03.2008.

HUD, SRETAN TI ROĐENDAN S MALIM ZAKAŠNJENJEM (a čestitala sam ti SMS-om i na vrijeme)... ŽELIM TI PUNO SREĆE, LJUBAVI, CURA, GOLOVA I PAZI NOGE... UBIT ĆU NEKOG AK ZAVRŠIŠ KO DUDU... PAZI SE!!!


Hej svima...

...pa šta ima? ja se duboko ispričavam što sam vas malo zaboravila... dijete se zanimalo novom igračkom ...FACEBOOK-om... nije da kužim baš taj FB, al ima jedna zanimljiva "sitnica" vezana uz njega... no, dobro... znaju ljudi koji trebaju znati... koji ne znaju-imate moj MSN, pa pitajte...
...btw, obećavam da ću vam nadoknadit komentare...

...kod mene ništa novo... bar mislim... uživam... skupljam dvojčice u školi... svaki odmor smo vani... tamo iza i gjedamo zgodne dečke... 'el tak?
...ok, popizdila sam... I know!
... joj, jedva čekam da se vrati "the real one" profa iz engleskog... dost' mi je ruskog više... ...

... i tak... u subotu je vladao opći shebetis...pa je subota ispala gora nego što sam se nadala ... ova će, nadam se, biti bolja... jer sumnjam da išta može biti gore od prošle... no dobro... Tena, slušaj! bilo, prošlo, ne ponovilo se... nemoj se uopće zamarat... ni prvi, ni zadnji put... bit će sve ocke... believe me... imam iskustva......

...eto, koza (Tena) je malo shebana, a koka (Nana aka... hmmm) je sretna... pa gdje to sve ima? e da... a štuku (Helenu) muče ocjene... a mene? mene muči osmijeh jedan mali zahebani... hehe... al' njema veze... preživjet ću kao i uvijek... (valjda...)

...i tak... no more tears... rekla bi ja... al jbg... uvijek prekršim obećanje... a nisam jedina, pa se tješim... hehe... svaki dan neka od nas-kolko nas ima? ...mislim da punih 9... e da... svaki dan je jedna-kak bi Anja rekla- skurcana... i svaki dan jedna uništi dan svima ostalima... al sve je to za ljude... zato imamo jedna drugu...

Electro Team- Noćas umiru sve stare ljubavi

Za ljubav je potrebno dvoje
i sama ne mogu nosit' se s tim
život dijeliš na tvoje i moje
a sve što imam ja to si ti

A u stvari znam, polako odlaziš
tražim snage s tim da se pomirim
jer tvoj pogled, lice sve mi govore
nema tu mjesta za mene

Noćas umiru sve stare ljubavi
tu bol u meni nećeš vidjeti
kad zauvijek odeš iz ovog grada
po dobru me pamti, (NE) daj da se nadam

Svoje suze kroz smijeh sad krijem
jer tvoje srce hladno ko led
i proklinjem nju koja te grije
zbog koje srušio moj si svijet

A život dalje tugu moju ispire
ko u pijesku trag davno zaboravljen
da te vratim sad kasno je
nema tu mjesta za mene


...evo nešto i zaTošu... Antonija je napisala lijepu pjesmicu...


...super su mi riječi ove pjesme, pa ne zamjerite...

I gdje god bio
gdje god te život vodio
žalim to sto za mene se nisi rodio
i gdje god bio dio ćeš mene ostati
moja ljubav samo jača moze postati
gdje god bio ti, bit' ćeš jedini

... i tak... idem polako...

...pusa mom ludom, "zločestom" rekla bi khmm...grrr......1.a...
...pusa i posebnim ljudima iz prvog B, C i D razreda...-Nani, Heleni, Antoneli, Kelavi, Anji P., Marty, Daliji, Vale, Musti, Domiju, Zrinku, Luciji, Ivi...
...pusa Teni, Matku, Jeleni, Ines, Dariu, Mateji...
...i svima koje sam zaboravila-ispričavam se...

...cmox by trknuta (danas) me... kiky4ever...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.