|
|
| < | lipanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Promjene radi, a i promjena u mom životu, ajmo ispočetka...
Znači... ja sam Kristinka, to već znate! Rođena sam 3.6.1992. godine. Po novom, članica sam famoznog 1.a razreda Opće gimnazije Bjelovar. Isto tako sam i ponosna građanka tog grada, iako zapravo živim u Ždralovima-najboljem mjestu na svijetu (pati Vlatka! Pati!
)
....ovaj put prvo obitelj...imam mamu i tatu (vauuu) i sis Renatu... e, to je divno stvorenje, časno-sestrinskog stila(ubit će me!)... s vremena na vrijeme naporno, ali ipak najdraže mi na svijetu...moj ponos...
...kad smo kod ponosa
... ja sam najponosnija teta na svijetu, a imam ih čak četvero od svih bratića i sestrična, a obožavam ih kao da su mi pravi nećaci i nećakinje... ma oni to i jesu...znači, od najmlađeg to su: Borna, Lana, Nika i Mateo...
...a kad smo kod klinaca, tu je i moja najdraža susjeda Katja...moja mala pjevačica...
eto, a sad dalje...
...hmmm... prijatelji... moj najbolji prijatelj, na cijelom ovom svijetu, kojeg volim do mjeseca i nazad je Dario... a zatim slijede Domi, Zrinko, Marko, Hud, Ile, Šoc, Fix, Špehar, Deni, Gašo, pa ovi noviji malo- Sabo, Jurina, Tony, Kozić, Seba, Peky, Marko, Sven...
...hmmm... prijateljice... još teže... pa kao prvo želim istaknuti da nemam najbolju frendicu, niti ju želim više... ali ima netko tko zna sve moje tajne, a to je moja Antonela koju obožavam... e onda moja dva komada- Nana i Tena-cure koje me zbilja poznaju i kojima se beskrajno divim.... zatim moja Helena, ludica moja... moja Petra U., Ivana T. Monika, Anja, Dorothy (PIMDAK
), Petra P., Nika, Iva, Dijana, Marijana, Ivana Ž., Dora, Tamara- cure iz razreda...pa iz ostalih razreda-Marty, Anja, Dalija, Musta i Vale; Lucija, Lorna...Ines i Mateja... itd.
...ovo uvijek zaboravim stavit...
MSN- kiky0306@hotmail.com
Free Counter
...e, ljudi molim vas, samo posjetite ove stranice... i pomozite mojim (ludim
) frendovima u čemu god... hehe... ni ja ne kužim, al bit će dovoljno samo da otvorite stranicu...please.......
KLOKOCITY
MIMARINA
GORNJI-DONJI
JUBITO
...Ponekad nam netko toliko nedostaje, da ga poželimo izvući iz snova i zagrliti u stvarnosti.....
Vrijeme prolazi.
Život se događa.
Distanca razdvaja.
Djeca odrastaju.
Ljubav blijedi.
Srca se slamaju.
Karijere se završavaju.
Poslovi dođu i prođu.
Roditelji umiru.
Kolege zaborave usluge.
Muškarci ne zovu onda kad su rekli da hoće.
Ali prijateljice ostaju tu,
koliko god vremena i milja bile daleko od tebe.
Trebalo bi ubijati prošlost
sa svakim danom što se ugasi.
Izbrisati je, da ne boli.
Lakše bi se podnosio dan što traje,
ne bi se mjerio onim što više ne postoji.
...Ovu pjesmu ću posvetit osobama koje su uvelike uljepšale moj život... mojim prijateljima... svaka riječ ove pjesme govori o tome koliko ih volim...hvala vam na svemu...
FAITH HILL- There you'll be
...hej...
...gotovo je... sve što je bilo, toga više nema... nestalo je.. u trenu se srušio cijeli moj svijet... i nestale su sve moje nade... moj život se ugasio... barem onaj najvažniji dio... i u danu kad je sve nestalo, zasjalo je Sunce... moje maleno sunašce... svjetlo na kraju tunela ...
...proteklih 5 dana, bilo je najtežih 5 dana u mom životu... sram me reći, ali bolje sam bila čak i kad mi je djed umro... jer onda sam znala... znala sam da je otišao i da ga ne mogu vratit... ma koliko se trudila... znala sam da mi ga je Bog uzeo... a sada ne znam ništa... jedino što znam je da osjećam golemu prazninu... tama me obavija... i trudim se pronaći svjetlo...nekako, jedva čekam da Borna izađe iz bolnice, da odjurim u Zagreb i da zaboravim na sve... želim taj trenutak... trenutak kad ću svoje Sunce držati u rukama... i sekundu u kojoj ću se opet osjećati ispunjeno... a zasad... borim se... ma koliko teško bilo...
...čudna je ta sudbina.. učinila mi je pretposljednji dan ljepšim dajući mi mog Bornu (Mateov braco-rodio se 20.06.)... a opet... posljednji dan, koji mi je bio savršen jer sam se družila sa super ljudima, uništila je u trenu... uništila ga je onog trena kad sam shvatila da sam mogla u sekundi izgubit najboljeg frenda... jedinu osobu kojoj vjerujem kad kaže da me nikad neće zaboravit... i da ćemo uvijek ostati prijatelji...
...Dario moj... hvala ti na svemu... ne znam što bi bez tebe... i nemoj više nikad prelazit cestu tamo gdje nema pješačkog... uostalom... nemoj više nikad nikud ići bez mene... ako treba ginut, zajedno ćemo... volim te najdraže moje... i uvijek hoću... znaš da, moje srce, duša i ovo malo mozga što imam... uvijek će te pamtiti... i kad se opet "pokušaš ubiti" sjeti se da te netko neizmjerno voli...
...
...neću vam stavljati slike... jer mi se ne da.. neću vam prepričavati događaje jer me previše boli sjećanje na sve... ali reći ću vam što me muči... svoje misli ću zapisati...
...želim zahvaliti cijelom svom 8.d... želim im reći hvala... hvala što ste me trpjeli i poticali na bolje... što ste bili uz mene kad god je to bilo potrebno... hvala što ste me voljeli i cijenili... hvala na satima koje smo proveli zajedno u igri i veselju, u ozbiljnim i neozbiljnim razgovorima, u tuzi i suzama... hvala vam što ste me stvorili... stvorili ste ovu Kiki kakva sam sad... hvala vam... neizmjerno vam hvala... Ilija, Robi, Bjela, Zoki, Mateja, Jelena, Zrinko, Tomo, Gašo, Muca, Maja, Hud, Iva, Tena, Denis, Nana, Helena, Many, Dario, Šoc, Domi, Žaja- VOLIM VAS I UVIJEK HOĆU... I NIKAD, NIKAD VAS NEĆU ZABORAVITI...
...želim reći hvala i svojim prijateljima iz A razreda... svojim prvim prijateljima... jer u posljednje vrijeme smo ih previše na brzinu stekli... zato želim reći hvala samo onima koji su otpočetka tu- uz mene...
...pa... Matea, Tina, Đuka, Štefy, Adela, Dorothy, Žac, Žmarić, Jurić, Sven, George, Fix, Špehar... HVALA VAM... NA VREMENU KOJE STE MI POSVETILI... I NA DIVNIM RIJEČIMA KOJE SMO IZMJENILI...VOLIM I VAS...
... i što još reći??' ... ne znam... možda je i ovo previše, ali imam još potrebu... hvala i onima koji su nas davno napustili.. i sad... iako nas se sjete, daleko su... ko da u Londonu živimo...
... Nadja, Ivana, Maja, Nika, Korana, Tino... HVALA I VAMA... NA SAVJETIMA I GLUPOSTIMA KOJE SMO RADILI... A NA SVOM SILNOM VREMENU KOJE SMO PROVELI ZAJEDNO...
...ne mogu, a da ne spomenem i nekog od nastavnika... ali neću spominjati ove koji nas muče svih 8 godina... samo one koji su kratko bili s nama, a zavoljeli smo ih ... i nećemo ih zaboraviti... pa... razrednice, Pipa i Kemičaru... HVALA I VAMA... NA SVIM ŠKOLARCIMA KOJE SMO POJELI, NA SAVJETIMA (najčešće ljubavnima) I UTJEHAMA, NA SVAKOJ KRITICI I POHVALI... HVALA VAM...
...............
...i sad kad je sve gotovo, pitam se promijeniti nick ili ne? ostati Kiki u spomen na svoje prijatelje ili izbrisati i to? prestati biti Kiki jer od 21.06. to više zapravo i nisam... nema me ko tako zvati... i ne želim da me više itko ikad osim njih tako zove... za sve ostale, osim za moje frendove, odsad sam Kristinka... jer to mi i je ime... sad sam opet ona beznačajna Kristinka... koja nikome ništa ne znači... koja se trudi postati frendica... eh... samo se sad više ne trudim... nemam namjeru...
...želim još samo reći hvala curama koje su uvijek uz mene...
-mojoj Jeleni... hvala ti na ovih godinu i... hmmm... tjedan dana prijateljstva... na svim toplim riječima i na svim suzama koje smo zajedno prolile... ma hvala ti što postojiš... volim te lutko... ...
-hvala mojoj Antoneli... Antonela, nemoj se bacat u depru zbog svega... kao što već rekoh... ako već moramo, bolje je gubit frendove polako... a ne naglo... ne želiš se naći u situaciji kao ja... vjeruj mi... važno je da su nam frendovi živi i zdravi... i to je naša jedina sreća...
-Ines moja... hvala i tebi... i želim ti svu sreću ovog svijeta...i da ne patiš iduće godine kao mi sad...
...pozz mojim curkama iz vrtića... nikad nije kasno... prošlo je 8 godina otkako smo se rastale, i puno puta sam zažalila što se sve raspalo... ali drago mi je što se bar pozdravimo u gradu... i popričamo... i cure moje... kad god hoćete, samo mi se javite... i da... krajnje je vrijeme da se nađemo... bude nam naša Katarina pomogla u dogovaranju tog spoja... heheh.... ae pozz svima...
....ljudi, tužna i očajna kakva jesam.. idem... ne znam kad ću sljedeći put pisat... kad me uhvati inspiracija... možda vam i fotke kakve stavim... a sad se povlačim u svoju tamu... volim vas sve....
...posljednji put KIKY4EVER...
"You never looked so good as you did last night
Underneath the city lights
There walking with your friend, laughing at the moon
I swear you looked right through me
But I'm still living with your goodbye and you're just going on with your life..."
...ola....
...nisam pisala već cijelo stoljeće i otad se dogodilo štošta... hehe... previše toga... zato će post i biti podulji...
...evo da krenem od Vinodola... bilo je odlično... savršeno... tak smo se super proveli... ali... psssst! ne možete vi baš sve sad znat...
...pozdravit ću samo ekipu... pa... pusa curkama iz 8.c- hvala vam na utjesi i na... pa khmmm... znate na čemu...
...
...pozz i Pisi i Emi... i svim dečkima s kojima smo se zekali... e da... i Iva ima novi nick... trebala je biti krematorica, al to mi je zvučalo kao da pali mrtvace, pa je ipak MAZAČICA... točnije Iva the mazačica... ...e znam da se pitate zakaj sad to... pa Iva je brinula da mi ne izgorimo i imala je puneeee ruke posla... Iva, hvala....
...
...malo fotkica...
...pogled ispod obrva, ovaj ne... hehe...KOOLTAKCAB...
....hm... ja neću ništ reć...a ni otkrit identitet...
....sardine moje...
...aha... koji večernji look... hehe... Iva and moja malenkost...
...Iva i fotosession s dečkima - Zoki...
...Iva i Žac....
...Iva i Mikacinić...
...odbojkašice na okupu- Nora, Ema, Iva i Pisa...
...Pisa i Iva......nadam se da će dečki ovo izdržat...
...e onda... od zadnjeg posta sam uspjela navršit i 15 godina (ne, to ne znači da nisam cijelu godinu pisala )... i of course, "slavilo" se u gradu... eh da... trebalo se slavit... al nam je Žaja malo zeznuo sve, tak da .... i nije bilo baš nešt.... zapravo jeee... al Ive nije bilo.... iako... ima i u tome nekaj dobro... izluđujem ju svim silnim košuljama koje je propustila....... Iva, bez brige... ima još subota, naravno, bez Žaje... eto, moj prvi izlazak je ispao nekak OK... thanks Matea i tebi... na tome... ...
...hmmm.. šta onda? ...aha... modna kreacija za krizmu je gotova... štikle mi imaju "samo" 9 cm petu... ak se ko ubije na dan krizme, to sam samo ja....
...onda... hmmmm... u posljednja 2 tjedna se događaju čudne stvari... raspoloženje mi se mijenja iz dana u dan, stvari se polako vraćaju na mjesto, u školi je sve ok... ali... ne smijem zaboravit koliko se PUNOOO u zadnje vrijeme smijemo... ne znaš ko ima bolje izjave od koga... i falilo mi je to... tek sad znam koliko... taj naš smijeh, šale i gluposti... izjave poput onih jučer i danas (ne bi shvatili...)... stvarno nam je super, a tako nam je malo ostalo...
...MOJ TJEDNI TOP3...
...STARA LJUBAV... šmrc...
...NITI S TOBOM NIT BEZ TEBE...
...MOLITVA ILITI.... MOOOOONIKA....
...eto... krajnje je vrijeme da završim... naravno, na svoj tradicionalan način..
...pusa Ivi, Dariu, Domiju, Antoneli, Jeleni, Matei, Đuki, Tini, Dorotei, Štefi, Pisi, Emi, Nani (hvala na pomoći u subotu...), Teni, Henčici, Bjeloj, Hudu, Iletu, Šocu, Žaji 
... hmmmm... pozz ekipi iz A, B i C razreda...
...pusa Jeci i mojim curičkama iz gyme...
...LOVE BY ME... forever yours...
