|
|
| < | svibanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
xxx
ljubav, da bi nas usrećila
ne smijemo shvaćati ozbiljno,
nego ju doživljavati kao
ugodnu u neobveznu zabavu
xxx
jedan kratki trenutak trajanja
u snovima o ljubavi vrijedniji je
od cijelog života slave
xxx
čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni
i još čudnije
koliko često nam baš to
malo nedostaje
xxx
da bismo postigli velike stvari,
ne moramo samo djelovati,
već i sanjati,
ne samo planirati, već i
vjerovati
saša matić
kralj izgubljenih stvari
Ponekad sanjam te
u snovima se gubim
ali se probudim
cim krenem da te ljubim
Vise se tijela tvog
ne osjeca toplota
budim se u hladnim
rukama zivota
Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvijek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet secas se
Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvijek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna
I bolje da se ne vidimo nikad
ne zivimo u istom vremenu
ja imam proslost, ti imas buducnost
snovi su izmedju
I bolje da se ne vidimo vise
jer shvatili bi tad u isti cas
da sve je ovo, sve je ovo moglo
da prodje i bez nas
Bolje da nikada
i nista nije bilo
da sam prešutao
sve sto je srce krilo
Zato se ne vracaj
tisinu mi ne kvari
pusti da budem kralj
kralj izgubljenih stvari
Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvijek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet sjecas se
Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvijek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna
donna ares
ostavljaš me samu
ostavljas me samu
u tisini sobe
u nasem hladnom stanu
Koliko je samo
na svijetu tuznih ljubavi
ne ja ne mislim
da nismo jedini
Ostavljas me nocas
ostavljas me samu
ne moze se nista
vise spasiti
Kad se svjetla ugase
kada gosti odlaze
kad se spuste zavjese
kad me jednom ne bude
Ti trazit ces me tad
nece biti kao sad
ja te necu vise cekati
XXX
dugo te nema
sve je po starom
još uvijek živim sama
sjedim
i
pušim
sanjarim malo
samo da prođe dan....
xxxx
da li te tješe
da li ti nude rame za plakanje
da li te još u krletki zlatnoj
čuvaju od mene
xxx
stotine godina će vjetrovi
raznositi trnje ove ljubavi
generacije će žaliti za nama
i kao divlja ptica strast me razdire,
a tako malo trebalo mi je do tebe...
xxx
find something to live for
and
something to die for!!!
XXX
iznad svega sjetim se trenutaka nekih
uz osmijeh ili s tugom i naših starih tema...
neki su otišli dalje, a
nekih više nema....
sjetim se godina dugih,
rek sad znam da lete,
tek sam na pola puta
i jučer sam bila dijete...
i
premda vrijeme neće sjećanja da izbriše
ipak od mladosti cijele
tebe volim najviše
učini nešto
da su oči krile
jesu, priznajem
da je moje nesvjesno ja
krilo svjesnom istinu
istina je...
da me sačuva boli sutra
krilo je istinu danas..
kamuflaža..
uplakana stojim
između danas i sutra
ne shvaćam...
zašto toliki teret
nosi moja duša...
duša sam jedna
kao i sve druge,
podnijeti mogu kao i one
a dvostruko plaćam..
nisam toliko snažna
i meni treba netko
ili barem mir..
pogledaj u mene
slaba sam...
ako si očekivao nešto više
žao mi je...
sad me oslobodi..
stavi svoju ruku na moje tjeme
daruj mi snagu ili mir..
učini nešto...
kad vrijeme
kad vrijeme postane jedno
bez boje, okusa i mirisa
kad nas tuđe oči bole
kad je samoća jedini prijatelj
kad sve to dođe
i stane stajati,
a prolaze dani i noći, a
ono i dalje stoji
pitam se gdje smo mi...
gdje su naši snovi
nadanje u bolje sutra
nestali tragom rose ovog prekrasnog jutra?
sunce je, a spuštam rolete
mrak donosi spokoj
osjećam se prozirno,
skoro pa dodirljivo..
virim kroz ključanicu prošlosti
u svijet budućnosti
prag me priječi da prođem tamo
prag nesigurnosti
tereti prošlosti..
vrijeme je kiše,
ali samo u mojoj duši
proljeće čekaj me
dok ne presušim....
Blog.hr
Forum.hr
whatalady.hr
maliuvrnutisvijet2.hr
vjeverica24.hr
slutim...da kraj će skoro..
upijam miris tvoje kose,
okus tvojih usana...
slutim...da zima će biti duga...
iz kamena se ništa ne rađa, a to sam dušo zbog tebe postala...
faliti ćeš mi znaj..svaki treptaj moga oka biti će bolan..
ti nećeš biti tu..
možda već sad nekoj drugoj poklanjaš puste snove...
ponekad se osjećam tako blizu srcu tvome..
vjeruj mi znam kad na mene misliš..
nešto što opisati ne mogu..
zašto mi je stalo, a budućnosti ne vidim s tobom..
sudbina je možda..da mi svejedno nije..
tako smo različiti, a opet me nešto vuče ka tebi..
u svakoj pjesmi tebe nađem..
sve mi je ludo i sjetno, sve je nezaboravno..
pitam se ...što ću kad te vidim ponovno..?
da glumim da te ne vidim...
da okrenem leđa pa ti sluti...
što god da vrijeme donese, trenutak neka ne izbriše...
ti ćeš uvijek pamtiti mene i ja tebe..
ako ništa, imamo prošlost..
bar je nešto za nama ostalo...
slatko moje, osvrni se, tamo ćeš me naći...
oči u oči..dodir za dodir..sve ti dajem..
isto tražim...
slutim da kraj je...
osvrni se zadnji put..
oči što te gledaju...slute..
da i sam slutiš..
oprostimo se u prošlosti...
ako samo vjeruješ u mene,
zauvijek ću te voljeti..
uzmi me za ruku, zagrli me...
nikada te neću napustiti..
svi znamo neke općepoznate fraze ponašanja, ali koliko smo uistinu upućeni u ostala pravila....mislim da većina ljudi u rukama nije imala knjigu zvanu bon ton...
kad sam prije 3,5 godine došla u Zagreb najprije sam stanovala u nekom stanu točnije sobici, a do mene u istom stanu je živjela moja gazdarica gospa Kaća...tako se predstavljala....to su vam oni oni ogromni stanovi koji se doslovno mogu usitniti na tri mala....viskoih zidova, stare zgrade, miris po mošusu...oni koji su bili podstanari ili još jesu znaju o čemu pričam jer je vjerojatnost velika da su u traženju stanova prošli kroz takvo što....iako je to meni sve izgledalo odvratno i jedva sam čekala naći neki drugi stan moja gazdarica se čudila što ja izvađam jer ima "prekrasni milje"...moš si misliti...
ona je tad bila u svojoj 63 godini, stara cura, generalno nije bila loša, ali je nekad imala živčane ispade...i mrzila sam što bi mi ulazila u sobu kad me ne bi bilo....bila je dosta naporna sa svojom pričom, ali ja sam se uvijek trudila biti pristojna pa sam znala i 3 sata provesti slušajući o partiji i kako je to bilo nekad...kako je njezin drug i šef išao na skijanje s ljubavnicom itd...
no ja sam krenula pričati o pravilima ponašanja....
kako u toj sobici nisam imala gdje spremiti sebi nešto za jesti često bi jela vanka....jednom sam se žurila na faks, a nisam niša jela pa sam sa sobom u ruci ponijela jabuku....da mi želudac ne pjeva pod predavanjem...mrzim to...
no na hodniku sam srela nju...kad me ugledala rekla mi je : izvoli sad stati tu...ha? pogledala sam najprije u čudu s kojim je tonom to izgovorila, pa sam se odmjerila od glave do pete misleći da nisam možda majicu naopako obukla ili da mi je šlic otkopčan....nisam shvatila što hoće....
na to će ona: izvoli sad tu jabuku pojesti tu gdje jesi...ne ideš na ulicu s njom...
ha?
em se žurim em sam gladna kao vuk, a i čemu sve to....?
ona će : ulicom se ne hoda, a da se istodobno jede...
i tako ja jadna iz nekog strahopoštovanja stala i žvačem tu jabuku, ali mi je prisjela....
tek kad sam ju pojela, pustila me da odem...
do faksa sam išla ljuta kao furija...šta će meni ta glupa babetina govoriti što da ja radim i kako da se ponašam...ta ljudi stalno hodaju ulicom i jedu...tako je to u ovom današnjem svijetu...neke se stvari jednostavno moraju raditi istodobno zbog nedostatka vremena...
sve mi je ovo došlo na pamet iz razloga što u subotu kad sam bila vanka s "prijateljem" pri ulatu u birc on je pušato mene da prva uđem...ja kao za vraga nikad ne volim ući prva tj. uvijek ulazim zadnja...naravno kažem mu uđi ti prvi ( u glavi mi misao: pa naravno prvo stoka pa onda kauboji ili pak možda šećer na kraju...šala mala)....
na ulici se ne puši...ne puši se ni tokom plesa...hm....a ja iz dosade, dok čekam bus zapalim cigaretu, a i tokom plesa se zna dogoditi da cigaretu imam u ruci iako ju čim spazim pepeljaru odložim tamo...
malo sam čitala o bon tonu na netu....dosta stvari činim, a neke i griješim....ali jedinim sam sretna: ipak u onom slučaju kad bi jela jabuku ulicom ne bi bila neka velika pogreška iako bi ipak trebalo biti iznimka jer jedenje hrane poput kestena, kokica, bombona je iznimno dopuštena....pa sam ja tu uvrstila i svoju jabuku...k tome moram naglasiti da stvarno ne volim žvakati ulicom, ali taj sam put bila jako gladna i u žurbi....no evo malog podsjetinka za sve:
Ovo su najvažnije riječi bontona. Kada ih koristiti??
OPROSTITE - uvodna riječ ako se obraćate nekoj nepoznatoj osobi; ako nekoga slučajno gurnete u gužvi, stanete mu na nogu i slično.
HVALA - odgovor ako vam netko nešto pokloni, posudi, da vam neku informaciju ili učini neku uslugu.
IZVOLITE - ako nekome nešto dajete ili se nekome odazivate. (Ako se obraćate prijatelju ili vršnjaku, nemojte reći "izvoliš" jer nije gramatički ispravno, kajkavci bi pogotovo trebali pripaziti na tome! Ispravno je "izvoli".)
MOLIM - odgovor u svim prilikama, kad vam se netko obraća s oprostite, izvolite ili vam se zahvaljuje.
xxx
danas mi je bio voćni dan....ok pojela sam malo više voća...i to iz razloga što mi je to organizam tražio, a i bolje da sam pojela voća u većoj količini, nego da sam se latila svega što mi dođe pod ruku...ovako mi je bar savjest mirna, a i iskupila sam se vožnjom sobnog bickla....stvarno s ečovjek bolje osjeća kad se bavi nekom aktivnosti ili bolje rečeno kad se dobro iznoji....
no i danas sam napravila veliki korak po pitanju nečega drugoga...
kako se za danas trebalo jesti voće, a mene nije bilo par dana morala sam naravno i u nabavku...
kako u Zg nisam s autom tako svaki put vukljam vrećice u rukama kad idem iz dućana....poslije toga nekih 15 minuta ne osjećam prste, a ni ruke...jer ja ne znam normalno otići u dućan i kupiti 2 kg voća, nego moram još ovo, moram još ono i tako se toga nakupi brdom, a užas je to dovući u stan...zato i obožavam kad mi dođe buraz s autom....poharam pola dućana...
no meni mama svajetovala da si kupim ona kolica...zante o čemu govorim...možete vidjeti bakice kad ih vuku...
moj komentar je: šta si luda, da mi se ljudi smiju...
to vam je sindrom života u malom gradu....teško ga se riješiti....uvijek moraš paziti što će ljudi reći i kako ćeš se ponašati...
e pa ljudi ja sam napokon nakon 3,5 godine života u velegradu napravila svoj prvi korak da se riješim tog sindroma...
i to baš danas...
cura lijepo natrpala puna kolica svega...u glavi si mislim: ma valjda ću nekako to uspjeti dofurati do doma...kad u oko mi upadnu ona...srednje veličine, crvena s kariranim uzorkom....ma odmah su mi bila simpatična...bi li ili ne bi... ma tko ga šiša, utrpam ja njih u kolica od dućana i pravo na blagajnu...
i tako sam postala vlasnica jednih slatkih kolica....i vjerujte mi koje olakšanje...sve sam utrpala u njih i fino to dovukla doma bez problema...bez stajanja svakih 20n metara da pustim da mi cirkulacija u prstima proradi...zapravo sam se fino prošetala i k tome pijuckala svoj sokić...koji gušt...
i nije me bolilo briga što će reći prolaznici ili susjedi u zgradi...ta ionako su to za mene stranci....
spašena...
i sad kad bolje razmislim, mogla sam si ih kupiti i davno prije...koliko sam samo novaca ostavila za one vrećice od 1 kn jer naravno uvijek zaboravim ponijeti one od doma....
e pa nema više toga...juuuuuuuupi...i fakat dobar osjećaj...za ne povjerovati kako se zbog takve male stvari čovjek može osjećati slobodan....
čula sam se s frendicom...onda me zvao njezin bivši...ona je njemu poslala neku ludu poruku i on je sve pobrkao i doveo neke riječi u vezu samnom pa me je skoro pa napao...e onda sam ja poludila i svašta mu izgovorila...dosta mi je da me netko više proziva za nešto što nisam skrivila i napokon sam i tome stala na kraj..a ionako me on stalno saziva ne bi li što saznao o njoj...Bože sveti koje sve cake ima ne bi li ju vratio..jadan, ne kuži da ju nikad nije ni imao...a meni sasvim sigurno nisu potreben njegove žalopoljke i samosažaljavanje...uvijek bi me zvao kad među njima nešto ne bi štimalo...sad su prekinuli pa si zamislite kako to sad izgleda...uvijek sam naravno voljela pomoći, ali sad mi je stvarno bilo dosta....ponaša se kao jadnik....btw nema pomoći u ovom slučaju...no morala sam se danas istresti na njega jer mi je oduzimao svu energiju...šta ima ja sad pričati snjim 2 sata o tome kako je bilo, tko je kriv, tko je što napravio...boli me briga...ionako uvijek previše vremena trošim na rješavanje tuđih problema, a svoje ostavim na kraju...e pa ploča se mijenja....
sad radim na sebi...iskreno zbog ove dijete kao da mi se cijeli život okrenuo...nekako sve vidim veselije...svaki dan mi je nova borba u kojoj sam pobjednik...na kraju ću dobiti rat....
i sretna sam...
sutra ponovno krećem s učenjem....to sam jako zapostavila u zadnje vrijeme...mrzim velike raspone između ispita...a i nekako sam se trebala regenerirati....najteže je započeti, ali uspjeti ću ja to...
zvao me frend....čuli smo se i sinoć...on meni javi novice iz mog grada, o tome je li se čuo s njom pa to lijepo prokomentiramo i tako....iskreno falili bi mi ti naši razgovori da je ispalo druagčije no što jest..
on je stvarno dobrica...iako mi je drago što nisam pokušala nikakve cake oko osvete ( stvarno sam se zabrzala s tim ) čak se i sad osjećam šugavo što mi je to uopće palo na pamet..valjda mi je malo ego bio okržnjen....no sad je to prošlo i učiniti ću sve da mu pomogne m da bude s njom...eto...
moja mamica je isto krenula na dijetu...njoj su voćni dani super..bolje rečeno najdraži...drago mi je što je i ona krenula stim i uvjerena sam da će se puno bolje osjećati kad malo smršavi...
kad na ljeto dođem kući planiram ju aktivirati isto nekim sportom pa makar sobni bicikl i steper...šetnje naravno....plivanje....itd....
k tome skupa ćemo nastaviti s kuhanjem zdrave hrane i kombiniranjem namirnica...meni će taman biti 3 mjeeca da sam na dijeti kad dođem na ljetovanje tako da će to vrijeme doboro doći za učvršćivanje tijela...
no sad sam stvarno napisala odugačak post...grem se tuširatu pa na spavanac..sutra je novi dan ( proteini)...na meniju će biti grčka salata...fakat ju obožavam...moram se ranije probuditi i startati s učenjem....
svima vam želim laku noć....>
