|
|
| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
xxx
ljubav, da bi nas usrećila
ne smijemo shvaćati ozbiljno,
nego ju doživljavati kao
ugodnu u neobveznu zabavu
xxx
jedan kratki trenutak trajanja
u snovima o ljubavi vrijedniji je
od cijelog života slave
xxx
čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni
i još čudnije
koliko često nam baš to
malo nedostaje
xxx
da bismo postigli velike stvari,
ne moramo samo djelovati,
već i sanjati,
ne samo planirati, već i
vjerovati
saša matić
kralj izgubljenih stvari
Ponekad sanjam te
u snovima se gubim
ali se probudim
cim krenem da te ljubim
Vise se tijela tvog
ne osjeca toplota
budim se u hladnim
rukama zivota
Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvijek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet secas se
Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvijek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna
I bolje da se ne vidimo nikad
ne zivimo u istom vremenu
ja imam proslost, ti imas buducnost
snovi su izmedju
I bolje da se ne vidimo vise
jer shvatili bi tad u isti cas
da sve je ovo, sve je ovo moglo
da prodje i bez nas
Bolje da nikada
i nista nije bilo
da sam prešutao
sve sto je srce krilo
Zato se ne vracaj
tisinu mi ne kvari
pusti da budem kralj
kralj izgubljenih stvari
Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvijek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet sjecas se
Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvijek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna
donna ares
ostavljaš me samu
ostavljas me samu
u tisini sobe
u nasem hladnom stanu
Koliko je samo
na svijetu tuznih ljubavi
ne ja ne mislim
da nismo jedini
Ostavljas me nocas
ostavljas me samu
ne moze se nista
vise spasiti
Kad se svjetla ugase
kada gosti odlaze
kad se spuste zavjese
kad me jednom ne bude
Ti trazit ces me tad
nece biti kao sad
ja te necu vise cekati
XXX
dugo te nema
sve je po starom
još uvijek živim sama
sjedim
i
pušim
sanjarim malo
samo da prođe dan....
xxxx
da li te tješe
da li ti nude rame za plakanje
da li te još u krletki zlatnoj
čuvaju od mene
xxx
stotine godina će vjetrovi
raznositi trnje ove ljubavi
generacije će žaliti za nama
i kao divlja ptica strast me razdire,
a tako malo trebalo mi je do tebe...
xxx
find something to live for
and
something to die for!!!
XXX
iznad svega sjetim se trenutaka nekih
uz osmijeh ili s tugom i naših starih tema...
neki su otišli dalje, a
nekih više nema....
sjetim se godina dugih,
rek sad znam da lete,
tek sam na pola puta
i jučer sam bila dijete...
i
premda vrijeme neće sjećanja da izbriše
ipak od mladosti cijele
tebe volim najviše
učini nešto
da su oči krile
jesu, priznajem
da je moje nesvjesno ja
krilo svjesnom istinu
istina je...
da me sačuva boli sutra
krilo je istinu danas..
kamuflaža..
uplakana stojim
između danas i sutra
ne shvaćam...
zašto toliki teret
nosi moja duša...
duša sam jedna
kao i sve druge,
podnijeti mogu kao i one
a dvostruko plaćam..
nisam toliko snažna
i meni treba netko
ili barem mir..
pogledaj u mene
slaba sam...
ako si očekivao nešto više
žao mi je...
sad me oslobodi..
stavi svoju ruku na moje tjeme
daruj mi snagu ili mir..
učini nešto...
kad vrijeme
kad vrijeme postane jedno
bez boje, okusa i mirisa
kad nas tuđe oči bole
kad je samoća jedini prijatelj
kad sve to dođe
i stane stajati,
a prolaze dani i noći, a
ono i dalje stoji
pitam se gdje smo mi...
gdje su naši snovi
nadanje u bolje sutra
nestali tragom rose ovog prekrasnog jutra?
sunce je, a spuštam rolete
mrak donosi spokoj
osjećam se prozirno,
skoro pa dodirljivo..
virim kroz ključanicu prošlosti
u svijet budućnosti
prag me priječi da prođem tamo
prag nesigurnosti
tereti prošlosti..
vrijeme je kiše,
ali samo u mojoj duši
proljeće čekaj me
dok ne presušim....
Blog.hr
Forum.hr
whatalady.hr
maliuvrnutisvijet2.hr
vjeverica24.hr
slutim...da kraj će skoro..
upijam miris tvoje kose,
okus tvojih usana...
slutim...da zima će biti duga...
iz kamena se ništa ne rađa, a to sam dušo zbog tebe postala...
faliti ćeš mi znaj..svaki treptaj moga oka biti će bolan..
ti nećeš biti tu..
možda već sad nekoj drugoj poklanjaš puste snove...
ponekad se osjećam tako blizu srcu tvome..
vjeruj mi znam kad na mene misliš..
nešto što opisati ne mogu..
zašto mi je stalo, a budućnosti ne vidim s tobom..
sudbina je možda..da mi svejedno nije..
tako smo različiti, a opet me nešto vuče ka tebi..
u svakoj pjesmi tebe nađem..
sve mi je ludo i sjetno, sve je nezaboravno..
pitam se ...što ću kad te vidim ponovno..?
da glumim da te ne vidim...
da okrenem leđa pa ti sluti...
što god da vrijeme donese, trenutak neka ne izbriše...
ti ćeš uvijek pamtiti mene i ja tebe..
ako ništa, imamo prošlost..
bar je nešto za nama ostalo...
slatko moje, osvrni se, tamo ćeš me naći...
oči u oči..dodir za dodir..sve ti dajem..
isto tražim...
slutim da kraj je...
osvrni se zadnji put..
oči što te gledaju...slute..
da i sam slutiš..
oprostimo se u prošlosti...
ako samo vjeruješ u mene,
zauvijek ću te voljeti..
uzmi me za ruku, zagrli me...
nikada te neću napustiti..
tako proziran...
u petak nakon seminara sam se našla sa tri poznanice iz mog grada ( zovem ih tako jer ih ne smatram prijateljicama, ali opet s druge strane ni nepoznatima osobama; nešto su između ); kao i ja studiraju u Zagrebu....
kako je bilo već nekih 17 sati, a nijedna od nas nije ručala išle smo jesti u restoran..i tako smo se dogovorile da bi mogle izaći vanka u subotu tj jučer...nismo dogovarale neke pojedinosti, došle smo do suglasja da će se negdje ići, ali nije određeno gdje...jedna od njih je rekla da već tri tjedna nije bila vanka ba i išla negdje stila disco ili tako, ali ja nisam bila za to...više mi se išlo u kino, na kavu i malo prošetati...druga je bila suzdržana ( koja je btw moja bivša docimerka) iako se ni njoj nije išlo vanka jer je isto kao i ja prošli vikend bila kod kuće i naravno vanka...no nismo htjele dalje raspravljati nego smo to ostavile za subotu...treća je pak bila u nekim svojim mislima i nije se uopće uključila u razgovor...
subota: probudim se malo kasnije jer sam gledala tv do kasno u noć..popijem kavu, prođem netom , nikako se izvući iz piđame do 2 sata..no natjeram se nekako i napravim ručak, očekivam da mi dođe brat jer je trebao na aedrom po svoju tzv zaručnicu koja stiže iz Njemačke..i zove bivša docimerka Ema i prodaje mi priču: čuj čula sam se s Mitrom ( ona prva koja je htjela vanka) pa znaš njoj se ide van, ali išli bi i još dvije cure i još dva dečka, ali oni bi prije izlaska bili kod nekoga u stanu, a ne mogu kod Mitre jer joj je došla sestra, one druge dvije cure cimerice su na utakmici u Osijeku pa bi stigle tek oko 10 navečer tako da se ne može kod njih, dečki žive u domu pa to nije naj rješenje, Ema naravno tu ne spominje da bi se moglo kod nje..i što ostaje? da se bude kod mene? hm...
nisam protiv toga, ali na način koji mi je to prikazala, to izmotavanje i slično mi se zgadilo pa sam rekla da mi je došao brat i da idem s njim i zaručnicom do grada na večeru pa da ja isto neću moći prije nekih 21 sat...tako je i bilo....da me je pitala izravno može li se biti kod mene, pristala bi, ali na ovakav stav nikao nisam mogla reagirati potvrdno jer bi se tada osjećala svjesno izigrana, iskorištena i to neću dopustiti...
nazvala me je oko pola 8 i sad se kao odjednom može biti kod Mitre u stanu pa pita kad bi išle...
to mi je tako diglo tlak da sam rekla da uopće neću doći...
stvar je u tome da kad bi nas osam bilo kod mene u stanu, a 5 nas je pušača..možete zamisliti kako bi bilo ugodno spavati u tom kaosu..naravno tu treba cuga i grickalice što bi podrazumijevalo obavezu domaćina i to je pravilo u biti samo kad se bude kod mene, a kad se ide kod Mitre onda svatko donosi ono što misli piti i jesti...
nakon toga bi se trebalo ići vanka, a meni nikako nije bilo do toga, a bome ni do cuganja jer mi je alkohola već preko glave...htjela sam provesti mirno subotnje večer, malo prošetati i doći doma...
između ostaloga stanari u zgradi bi dobili nervni slom od te buke, a budući da sam još uvijek prilično nova u zgradi nisam si mogla priuštiti takav ispad...
kad sam rekla da neću ići Ema me nazvala i naravno pitanja pa zašto, pa kako ? naravno svi bi se ogradili od toga da nedjeljom moraju čistiti sav stan, trpiti šikaniranje susjeda u zgradi, biti domaćin i slično...
odbila sam i drago mi je..i osjećam se super...tako je lijepo znati reći NE i ne dopustiti da vam netko nametne nešto što ne želite...
ovdje je bitno za naglasiti da je sva ta ekipa samo moji poznanici, ali ne i prijatelji...da su mi prijatelji to bi bila druga priča...
nije me iznenadila ta prozirnost jer mi ovo nije prvi put da su me pokušale izigrati..nisam bezveze zadnje tri godine promatrala njihove ličnosti..znala sam kako se Ema ponaša kad želi nekome "ugodno smjestiti", kad je u dogovoru s Mitrom i slično...u početku su me znale često povrijediti, ali s vremenom sam postala pametnija pa sam naučila pravila igre...
čovjek može biti dobar koliko hoće, ali takve i slične situacije natjeraju ga da nauči biti i ne- dobar...
da bi se nosio sa zmijama, moraš naučiti mislilti kao zmija..
ne kažem da dobar čovjek mora postati ne-dobar tj zmija nego da mora naučiti postupati tako, a to znanje primjenjivati samo iznimno odnosno u sukobu sa zmijama...biti dobar ne znači da se mora biti i glup...
no ja sam svoju subotnju večer na koncu provela u miru svog stana, učila sam pa gledala tv pa malo na net i spavanje....nije mi žao iako mi se stvarno išlo šetati po svježem zraku i upiti mirise ovoga prijevremenog proljeća...
jutros me probudlio sunce...osjećam se smireno skoro pa spokojno...razmišljala sam da odem do katedrale na misu...treba mi molitva i osobni razgovor s Bogom...to će mi biti i prillika da ipak nadoknadim onu šetnju od sinoć...
želim vam svima ugodno poslijepodne, da skupite energije za naredni tjedan...
