blato na LP-u

koncert

u stvari nisam namjeravao ići
u stilu - tlaka mi se gužvat sa klincima
i svi su prijatelji isto govorili
na kraju su svi došli
i svima je bilo super
(na parteru, oko šanka
cila sila tridesetgodišnjaka
lete baze, lete pive
još je uvik naše vrime)

Saša, Mladen, Luka, Nike, Ogi i Jan su odsvirali sa dušom i srcem
vidilo se i osjetilo da sviraju sa guštom
to se prenilo na publiku
i bilo je divota

- u jednom trenutku dok sam se sa 2 pive probijao kroz gomilu oko šanka
osjetim nečiju ruku na ramenu
okrenem se i pri tom prolijem pivo po sebi i gđici koja me zaustavila
ispostavi se da sam dotičnoj ustupio stolicu na jednom događaju prije par mjeseci
pa se eto, pijana kakva je bila, žarko željela upoznat sa mnom
elem, do nje je stajala njena prija
žena koju nisam vidio od '03 i jedne iznimne art kolonije
a uz to, kako bi se reklo, "nismo se a trebali smo se"
pa smo pijano pričali, pijano plesuckali (ona pleše jaaako dirty, a ja ne znam šta radim)
jedna njena riječ i došlo je do vrenja
pa sam u kritičnom trenutku ipak ustuknuo
gledao sam je dugo i
rekao sam: čekaju me, vidimo se, čujemo se (laž, laž, laž)
Draga A., ti si divna, ali jasno ti je da te ne mogu zvati

Pijan ubauljao doma
slučajno probudio ženu
oprost sam izmolio tako da sam je obljubio
(ah, kako si luuud kad si pijan, ah ah, volim te pijanog.....
aaaaaaaaaaahhhhhhh.......ma jesi li možda na kristalima)


i tako to
ča bi se reklo
"šaka suza
vrića smija......"