blato na LP-u

četvrtak, 28.09.2006.

psihologija mase

bili smo klinci, jedva 19 godina u prosjeku. Nedjelja predvečer, povratak sa vikenda sa ekipom u vikendici na osami, u starom didinom stojadinu trešti Pearl Jam, nas tri mamlaza...Negdje kraj Marine prestigne nas Dado u tatinom Yugu. Naime, vozio je 4 curetka i MORAO nas je prestići. E, da ne bi. Naravno da na to odgovorim spuštanjem u nižu brzinu i nabijanjem gasa. Gogi i Bagi su odmah počeli urlat da šta radim, da pustim budalu u kurac itd. itd. itd. I nisu prestajali sve dok se stojka nije našla usporedo sa južinom, te kada je bilo potpuno jasno da smo brži i da je okuka naša, Gogi i Bagi, a pogotovo Bagi, su u trenu promijenili ploču i počeli se smijat ekipi iz Yuga, Dadi petavat roge i vikat mu da je loš...
Ta nevjerovatno nagla, trenutačna promjena mišljenja, stava i ponašanja me još dugo kopkala. Sve do ponedjeljka ujutro, kada sam kao i milijun puta do tad, gurao sve pred sobom pokušavajući se ugurati u pretrpan autobus do škole. Dok sam još stajao van autobusa govorio sam da se pomaknu jer da u sredini autobusa ima mista za još deset ljudi. Trenutak kasnije, tek sa jednom nogom u busu, urlao sam klincu iza sebe da se ne gura jer da više nema mjesta.

Ova epizoda mi je pala na pamet danas kad sam pokušavao stići do lifta prije negoli se vrata zatvore, a iz lifta se smješkala prezgodna gđica, očito zadovoljna što mi je uspjela pobjeći pred nosom.... A u stvari mrzim dijeliti lift sa neznancima.

Pih..

Ljudski je um neiscrpno vrelo pihova

- 12:05 - Mudro zboriš! (1) - Nemoj! - #

ponedjeljak, 25.09.2006.

ponediljak

mrzovoljno ustanem
mrzovoljno se obrijem
mrzovoljno uđem u auto
mrzovoljno vozim
mrzovoljno uđem u ured
mrzovoljno pozdravim
mrzovoljno mi odzdrave
mrzovoljno sjednem i kažem da mi ne smetaju

mrzovoljan sam

(ima jedna stvar od Balaševića : Ne volem. Mislim da ću pustit cijeli album tako da mi dodatno sjebe dan.)

ne volem
nikog, dušo, takav mi je narav
kao odžak stari, garav,
puno dima je kroz mene prošlo

ne volem....

- 10:21 - Mudro zboriš! (0) - Nemoj! - #

subota, 23.09.2006.

voda

zaključim fin poslić, par hiljadarki uredno sjedne te odlučim proslaviti sa malom pivom i malim jolly-em. Potjerah svih iz kancelarije i pustim si Cave-a.
Zašto mi je krivo sjelo, sam Bog će znati.
Spasila me čaša vode i malo čistog zraka.....glava mi je već odzvanjala jekom implozije cijepanja jezgre misli.

....što ti bi da o njoj razmišljaš.........a obećao si

- 17:51 - Mudro zboriš! (0) - Nemoj! - #

petak, 22.09.2006.

teletubbies jazz

iman malu princezu
i kao svaki prezaljubljeni tata
puštam joj da radi šta hoće

a ona hoće teletabise

a teletabisi u jednoj epizodi (dvd Nursery Rhymes) plešu
na pjesmicu koja ide ovako:

hej nina-nina
maca i violina
žaba pojede sapun
sve to nasmija malog psa
iiii iiii iiii
suđe pobjegne za žbun

sad, moje prvo sječanje na teletabise je iz priče
Gorana Ivaniševića i jednog koncerta Matije Dedića i Black Coffee-a pod imenom
Teletubbies Jazz

Kompletan nonsence.
Ali smrdi mi na onaj kvalitetni nonsence koji samo što ne zabrane.
(ili san ja malo maka - Saša, Mladene, Luka, još jednom hvala na divnim pjesmama)

I zato moja princeza može što hoće!

- 15:40 - Mudro zboriš! (0) - Nemoj! - #

četvrtak, 21.09.2006.

fancy caffe vs. skalinada

Sjednem tako u kafić 10 min. prije zakazanog vremena. Inače kasnim, ali tako je ispalo, u uredu više nisam mogao sjediti, i onako sam od jutra bezuspješno pokušavao sredit misli. Umjesto toga, izgubio sam se totalno u jednom dub mixu... I sjednem te naručim, a onda primjetim grupu mladih sa ogromnim ruksacima i bocama vode kako sjede na povijesnim skalinama preko puta kafića, odmaraju valjda... i gledaju hladna pića on the rocks na stolovima ovog kafića. Bezbroj sam puta sjedio ovdje radi svakojakih sastanaka i tek mi je tada palo na pamet da sam prije brdo godina i ja sjedio sa ruksakom na tim skalinama i gledao u hladna pića on the rocks i priželjkivao taj luksuzić da mogu tu sjesti usprkos svim kravatama i odjelima naokolo. Ali sada, iz perspektive hlada bordeaux suncobrana i trećeg hladnog pića on the rocks, ne znam što bih dao za taj luksuz da opet sjednem i odmorim na tim skalinama, pa podignem ruksak ...i dalje...
By the way, kad god ovdje sjednem, sve mi se gadi... i muzika, i ljudi, i razlozi iz kojih tu sjedim... Ali ipak, jedno me tješi...NE NOSIM KRAVATU!

- 15:51 - Mudro zboriš! (2) - Nemoj! - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>