blato na LP-u

Priče iz studentskih dana III

Gledam te. Promatrao sam te i dok si sa stilom birala poziciju. Tri stola od mene, kut, polusjena, ukrasna biljka...
Bar, štekat, sunce, knjiga.
Nudiš mi lijevi profil dok elegantnim pokretom usipaš šećer u kavu. Umišljam li ili si i ti mene opazila.
Mislim da bih ti mogao prići. Znam tehniku, osmjeh br.6....
Znam ponešto i o piscu knjige po kojoj neobavezno listaš. Znam, ali ne znam. Ne znam imam li pravo uznemiravati tvoj mir.
Prije ili kasnije uveo bih te u blato mojih strahova. Ugasio bih taj osmjeh sa kojim tako dražesno zapisuješ nešto na zadnjoj stranici.
Dopusti mi da te gledam još trenutak, nasmješi se, pogledaj, golub lovi golubicu.
Mogao bih te voljeti, mogla bi me obožavati.
Nasmješi se, do toga nikada neće doći.