Hvalospjev gluposti https://blog.dnevnik.hr/justthepine
četvrtak, 12.02.2009.
Kad ne razmišljamo
Za ovaj tekst je zaista bilo teško odabrati naslov. Htio sam napisati „nije žvaka za seljaka“, ali kako sam ja seosko dijete i kako žvačem bez mljackanja, nije mi se svidjelo. Al eto...sinulo mi.
U nedjelju smo otpratili tatu na avion. Po tko zna koji puta viđen scenarij tako da nije bilo previše srcedrapateljski (barem ne meni, al za mamu ne garantiram). Ono što je predmet ovog teksta (uglavnom) je plačanje parkinga. Na aerodromu možete platiti parking na automatu unutar zgrade, kod čovjeka koji sjedi za pultom i na samom parkingu. Tko se imalo služi s tim automatima zna da zgužvana lova nema previše šanse biti prihvačena od strane Siemens automata. Jednostavno pljune nazad novčanicu. Kako sam ja po prirodi uvijek skeptičan glede vremena provedenog u redu za izlazak, parking plaćam na automatu vani. Ko za vraga je počelo padati i puhati. Ja u trenirci glumim proljeće. Tak mi i treba. Smrznul sam se ko govno. Međutim, možda nebi bilo tako da četiri osobe prije mene nije bila jedna gospođa koja je u automat gurala „list salate“ s likom Jurja Dobrile. Kada joj je automat deseti puta izbacio taj komadić papira, ona je odlučila ugurati u njega dva komada od jednom. I pokušava, čudi se, jadikuje, zapomaže. Al to tak ne ide. Brat je poludio, počeo je nekaj komentirat čak i pomalo neukusno. Došao je i on na red. Pljune mu Siemens Dobrilu nazad. Krepal sam od smijeha. Ni meni se ne sviđa kada ljudi siluju automat. Ne razmišljaju kaj se događa. Da bude stvar gora, niti se ne trude promućkati glavom. Bitno da zadržavaju red. Kaj nije mogla gospođa otić u zgradu i platiti na pultu? Neeeeeee...
Konačno platim i ja. Vozamo se prema izlazu kad tamo neki Jeep stoji pred rampom. Potrudi jedan lik. Ovi ništa. Potrubi drugi (ne volim trubiti jer mi probija mozak), ali opet ništa. Gledam ja, neka žena sjedi za volanom i drži vrata poluotvorena. Pazite logike. A nisu oni prvi. Odu na parking, sjednu u auto, dopeljaju ga do rampe i onda idu platiti parkiralište. Red je dakako bio od desetak ljudi. Kada je dotični gospodin došao na red, automat mu je s guštom pljuvao novčanice nazad. Izgledale su kao da su kravi iz gupca ispale. I kaj napravit takvome? Da je meni znat kaj se tim ljudima u datom trenu u glavi motalo. Kak imaju obraza stat pred rampu i onda mahat ko da se nikaj ne događa. A ja imam petnaest minuta ili manje za izać s parkinga. Ne brijem na agresivu, al takve tikvane treba nalupat po goloj riti sa šibom bekovicom. Deset dana nebi sjedili na njoj.
Dosta smo pričali o mom autu. Sada malo o meni. Još me muče noćne more. Danas sam shvatio da sam imao takve događaje poslije uzimanja lijeka. Ne znam kako bi to trebalo imati veze osim kaj sam naprasno prekinuo san, ali očito ima veze. Najgore je to kaj sanjam uglavnom posao. Mislim da postajem opterećen. Bolje rečeno preopterečen. Zadnje vrijeme lupam podosta prekovremenih. Čak i noćne. Ne sviđa mi se to jer nisam vidio nikakve znake u hrvatskim novčićima zbog toga. Na žalost ne mogu još za sada reći da to ne želim odraditi. Ipak cijela firma počiva na nekim stvarima koje odrađujem, a ja sam na žalost meka srca. Nikak ne valja.
Neki dan sam opet dokazao kolko sam trapav. Nedavno sam kupio Universal kompilaciju s pjesmama Johnnya Casha. Fantastičan CD. Slušam ga konstantno. I neki dan ga opet idem prebaciti u auto. Nisam dobro otvorio vrata od ormarića i vratašca od CD playera su zapela. Brzo vadim disk, ali linija je brža i zakači disk po pola. Nakon tri sekunde vrata se otvaraju opet sama, a kako sam ja cukao ko sivonja, ode CD u vražju mater pod ormar. Naravno, na stranu na kojoj je snimka. Sjećate se Murphyevog zakona o padanju šnite kruha namazane margarinom? E pa to je to. Lud ko šiba izvlačim taj disk. Ogrebao sam ga malo. Koja tuga... S posla sam išao u tri navrata. Zaboravio sam mobitele za dostavu drugi dan. Nakon toga sam se vraćao po kišobran i suđe koje mi je ostalo od gableca. Da to nebi bilo sve se pobrinuo mlađi kolega koji nije izbacio smeće. Išao sam i po kante. Izlazeći na večer iz stana, uzmem hrpu vrečica. Dođem do auta i shvatim da nemam ključ s kojim bi ga upalio. A neće đubre bez toga. Sreća, kiša je počela padati. Ohladila me malo dok sam išao natrag. Nisam bio ljut na sebe. Tolko se nahodam sim pak tam, gore dolje po stepenicama. Da mi je znati zakaj tak sporo mršavim???
| < | veljača, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | |
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (1)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (3)
Listopad 2011 (2)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Prosinac 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (2)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (6)
Prosinac 2008 (9)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (8)
Rujan 2008 (8)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (3)
Opis bloga
Iskreno, profiliranje mi i nije neka fora jer se uvijek rastočim u raznim smjerovima. Osnovna misao i vodilja je pisati o onim događajima koji me dirnu s lijepe strane, a bome i s grde. Ponekad poželim podijeliti ljudsku glupost s mnogim ljudima. Nadam se kako ću ovdje to i uspjeti.
Linkovi
Pošta
Web album
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Blogovi:
Simo Mraović - 16.12.2008 RIP
Mile Kekin
Nebuloze moje
Mreža - Kriza srednjih godina
Živjeti svoj život
Sidney
mindbuilding
Bedasta curica
ljubavnica29
by Andrejevna
neverinov blog
Tičerica
marchelina
Kenguur
Kinky Kolumnistica
Moji "poroci":
Lois McMaster Bujold
Vorkosigan saga
The West
NK Dinamo
KHL Medveščak
NY Rangers
Stripovi.com
Sergio Bonelli Editore
Zanimljivo:
AskMen.com
SportNet
Hrvatski golf portal
bućkuriš pameti
23.03.2012.
Ide od prilike ovako: "Budimo veseli. Proljeće je tu kao i prvi znakovi proljeća. Bosanci na mješalicama, visibabe i ostalo bilje..."
Frano Ridjan - HR2 (dobra fora i nikako nije za zamjeriti)
19.02. 2009
Jedanput san ispisala dva ipo lista kontrolnog iz te ka privredne matematike, sa nijednin tačnin rezultatom od mogućih dvajspet. Profesorica je bila tako fascinirana mojon blentavošću da mi je dala dva, samo da prođen i da oden ća. Vajda je, kalkulirajući, a ko će znat kalkulirat ako ne profa iz matematike, zakjučila da ja sa svojin kategoričkin neznanjem matematike mogu nanit puno manje štete široj društvenoj zajednici nego njenim živcima i njihovoj školi općenito.
marchelina
30.06.2009
Sportski, pa i životni vrhunac nije biti najbolji, najviši, najjači, jer to mogu biti samo rijetki. Pravi vrhunac je izvući maksimum iz onoga čime raspolažeš.
Bernard Jurišić (SportNet)
01.04.2009
Nekada, kada bi Dinamo gubio ili Zambata promašio gol, klinci bi dobivali “šljagu”, no, zamislite nesretno dijete da mu otac udari “klepetušu” svaki put kad Josip Tadić promaši gol? To bi već bilo brutalno...
Tomislav Židak (Jutarnji list)
01.02.2009
Čovjek je najsavršenije biće koje može napraviti svaka budala.
autor... Na žalost, meni nepoznat.
13.12.2008
....all things share the same breath....the beast, the tree, the man .... the air shares it's spirit with all the life it supports."
poglavica Seattle Dwamish
09.11.2008
May the stars carry your sadness away,
May the flowers fill your heart with beauty,
May hope forever wipe away your tears,
And, above all, may silence make you strong. 
poglavica Dan George
30.09.2008
Life is hard; it's harder if you're stupid. 
John Wayne
27.08.2008.
“Lijepa će te izdati, ružna ti se neće svidjati; siromašna će te upropastiti, a bogata će tobom vladati. Eto, izaberi šta ćeš najlakše podnositi.” 
Aristip
15.07.2008.
Life is a sexually transmitted disease. 
Dotepli se u količinama