Josip Beljan

Iako se svi pozivaju da nešto trebamo učiniti za povećanje sigurnosti u prometu, i iako svi pričaju o povećavanju kazni za počinitelje teških prometnih prekršaja stvarnost izgleda ovako:

1. Dana 5.9.2008. donesena je nepravomoćna presuda BRANIMIRU K. HACKENBERGERU, koji je usmrtio Josipa Beljana 5.8.2007. godine, 8 mjeseci bezuvjetno,

2. Dana 18.9.2008. godine u Zagrebu donesena je nepravomoćna presuda TOMISLAVU RAČIĆU, koji je usmrtio Stelu Župančić, u trajanju 9 mjeseci nepravomoćno.

3. Dana 23.9.2008. donesena presuda STRIČEKU, za smrt 4 osobe - dvije majke i dvoje djece - u trajanju 8,5 godina

4. Dana 25.9.2008 godine u emisiji PROVJERENO objavljeno da za smrt MARIA KLIRA, dosuđena pravomoćna uvjetna presuda.

5. Dana 25.9.2008 u emisiji PROVJERENO gospodin Kos, sudac Vrhovnog suda iznosi podatak da 90 % presuda za prometne prekršaje sa smrtnim posljedicama iznosi uvjetna ili minimalna kazna.

Ovo je samo dio poznatih presuda, a znamo za puno slučajeva koji još nisu ni pokrenuti.

Sa ovakvim presudama ja nevjerujem u bolju i sigurniju budućnost. Ja se ne mogu pomiriti s tim da život mog djeteta, kao i život male Stele, ili Maria.. ili bilo koga drugoga ne vrijedi ni dvije godine zatvora. Nemogu shvati ljude koji se pravdaju da se takve stvari mogu dogoditi svima u prometu, a da nitko nikad ne spomene da se ovako nešto može dogoditi i mome djetetu, mome nećaku ili nećakinji, mom unuku ili unuci.
Pa kakvi smo mi to ljudi koji nismo spremni nositi posljedice za svoje loše postupke, pa ako su oni počinjeni i iz nehaja. Kakvi su to ljudi kad za svoja nedjela izjavljuju da se ne osjećaju krivima, i da im se to uzima kao pokajanje. Ovo je sve sramota, jad i bijeda....Do kada će se presude donositi u skladu da one iz "uglednih" obitelji ne treba kažnjavati. Tko je takvima dao pravo da nekoga ubiju i da zato ne odgovaraju. Za koga se mjenjaju zakoni ako se ne mijenjaju i sudske presude. Kada će nas prestati ubijati SUDSKA PRAKSA?