Ohrid
Napomena: ima 40 prikazanih i 30 i nesto linkanih slika.
I jos
i jos
i jos
Predivna zelena plaza, raj za klince:
Ohrid, kod vojne baze
Pogled
Plac:
Malo klope.
I ...best pizza in tavn 
U mom selu ne nude slag, a steta, steta
ovakvih kavica...
Sv. Kliment Ohridski (hvala ljubaznom citatelju koji je preko maila uputio na pogresku u slovu)
Metropol,
jos.
Terasa Metropola:
Ispred plaze
Na plazi je bio i bezican pristup internetu, pod pretpostavkom naravno da zelite na plazi surfati. Ja ne zelim. Na plazu se ide bez tehnike i uziva se bez iste. Barem u mom svijetu.
Pri vecernjoj setnji smo naisli na prilicno ruzan hotel slikovitog naziva, "Beton" LOL!
Smijali smo se jos dobrih 10 minuta nakon sto smo ga prosli, ono nisu uzeli ostale nemastovite izraze tipa Ohridski biser
ili slicno nego eto Beton.
Cak i u drugoj polovici rujna se mozete kupati i ako ste zimgrozni. Nedjelju smo proveli neradno i u kupanju, voda je cista, plaza je prazna i sluzbeno je postsezona. Sto je i nebitno jer sam ionako dosla poslom i bila vezana uz rad fakulteta, ali zapravo je tuzno da sezona ovdje traje samo 2 mjeseca, a ostalih 10, divovski hoteli svi sa 300 i vise soba zjape poluprazni, ukoliko
im se ne posreci pa ugoste neki od kongresa.
Samo malo vise promidzbe i pola zapadne Europe bi doslo uzivati ovu predivnu prirodu, cisti zrak i ugodnu klimu i hoteli bi se svakako mogli napuniti barem u 5, 6 i 9 mjesecu, sigurna sam.
Ukoliko me netko uputi u tajne stavljanja kratkih video zapisa na blog, staviti cu i jedan jezerski video zapis, snimljen foticem ali sasvim o.k.
U hotelu smo uzinali ja kavicu i sopsku salatu koju obozavam i nikako je se ne mogu zasititi pa sam ju jela tri puta na dan ovdje, on je pojeo duplu porciju palacinki s cokoladom i sve to skupa nas je kostalo manje od 5 eura.
I u DE nedostupni sokici su se konzumirali.
Jos malo cijena: recimo ducan TINEX: market za sekoj den 
, Kandit cokolada Dado (sjecate se?) 25 dinara, konzerva tune oko 35 dinara, komad sapuna 10 dinara. Racunajte da je nesto sitno preko 60 dinara 1 Euro. Kila mortadele je 188 dinara, dakle oko 3 eura, kila kackavalja oko 260 dinara, isto toliko je i kila edamera, kila fete je 230 dinara, margarin Dobro jutro 50 dinara.
Zakoniti je nasao eurokrem od Takova za kojim traga zadnjih 25 godina i gotovo se izbezumio. Dogovorili smo se da se zaustavi na 3. mega staklenki. Dalje - kila jogurta u kantici je 110 dinara, kila brasna je kazu posebno skupa 60 dinara, Vegeta 250 grama je 69 dinara, litra ketchup-a u boci je 70 dinara, teglica senfa 700 grama je 70 dinara, red bull je 73 dinara, puding od Podravke 8 dinara, boca vode 18 dinara i limenka Cole 50 dinara. Ne, nismo se svime ovime hranili, Vegetu prvu ne koristim, nego sam uzela prospekte iz ducana i doma prolistala.
Vrecica medenjaka 22 dinara, 10 rola uvoznog wc-papira 110 dinara, a isti ali palomin s kamilicom 70 dinara, vlazne maramice 27 dinara paket, Pampersice po 800 dinara najvece pakiranje.
Njegov ulov, i tako tri puta 800 grama.
I moj ulov
Sjecate se ruskih pusestvija? Eh LUKOIL je i do Makedonije stigao.
Perspektivna firma nema sta.
Jedna nepoznanica koju cete mozda pomoci razjasniti. U svim istocno-eurospkim hotelima ima SOS aparatic u kupaoni bilo u vidu portafona, bilo u vidu tipke ili recimo u Makedoniji u vidu crvene znjore sa SOS natpisom. Razumijem zasto ta stvar postoji. Ono sto ne razumijem da iste po EU nema a nisam bas bila u nekim rupama od hotela, recimo onaj sa Rajne od ovog proljeca se broji medju najskuplje u regiji.
Jel u EU nikome ne pozli ili je zakon drugaciji? Da li je ovo nesto sto bi si od istocnih susjeda mogli uzeti kao primjer dobre poslovne prakse?
Da su Amerikanci u hotelu, znali smo. On je svojim pogledom neupadljivo skenirao grupu bucnih turista (znam taj pogled, tako je i mene skenirao dok me nije ulovio), svi do jednog u tenesicama koji su sve zivo preracunavali u dolare i uzvikivali – cheap! Cheap! Jedan stariji bracni par je bio i balkon do naseg i to onaj od 6 kvadrata he,he i isto su bili bucni i to za vikend, rano ujutro. Da sto je sanjala da kako je to interpretirala i koliko je kalorija vec danas pojela. Ja okrecem ocima, ne mogu vise, zakoniti izlazi na balkon i govori im na njihovom jeziku da jel bi svoje snove ubuduce pricala svom partneru a ne cijelom Ohridu jer nas eto ne zanima, zahvali se i ode natrag u krevet.
Opaki napad na mene i moj karakter je bilo sluzenje prefinih domacih kolaca vec za dorucak?! Gledam i ne vjerujem, prepoznajem sve mamine delicije i jadam se njemu a on kaze – pa budi karakter pa nemoj pojesti, evo imas tu odmah grozdja i paradajza. No po onoj narodnoj, sto nas ne ubije, to nas ocaja, smazala sam svako jutro komad. Ubilo me ocito nije. Ojacalo svakako je LOL.
Od citava dva tjedna imala sam samo jedan slobodan dan i proveli smo ga na plazi i u setnji, vrijeme je zaista bilo predivno.
Kritika: od hotela uz jezero do grada NEMA pjesacke staze. Hodali smo jednom (htjeli smo i to probati, poslije smo se vozili) vrstom magistrale, predstavljajuci skupa sa jos dvoje turista lokalnu atrakciju i slabo zasticenu zvjerku.
Auti voze najcesce na tom dijelu i 150 na sat. Koliko kosta da svaki hotel izgradi dio setalista prema sljedecem? Malo. A i to je turizam. Cak nije ni pitanje novaca za taksi, ja jednostavno volim setati i to mi je cesto na putu jedina mogucnost da se imalo aktiviram, a tko ne bi rado setao uz tako lijepo jezero?
Kako se priblizavate gradu tako pocinje setaliste ali do tad ste vec prosli 6 km po magistrali uz rub ceste.
Ne znam, svaki hotel izgradi 500 metara kao uslugu gostima (ma i manje) i tako se poveze do grada, a uz to setaliste bi nudila domace specijalitete i domaci nakit i u opustenoj setnji ce si svatko rado kupiti nesto autenticno. I napravila bih barem nekoliko klupica duzinom setalista.
Nama je trebalo sat i pol zustrog hoda, no ovo svakako spada pod akcije – ne ponavljaljte kod kuce.
Od hotela Park ima setaliste do grada, mi smo naravno prvo sjeli na cugu kod vojne skole za obuku na vodi. Lijepo im je tamo. Usred prirode, mirno, zrak mirise na borovinu a konobarica u kaficu je i dalje uspavana i neljubazna. Opcenito se tamo skupljaju cudni tipovi, if you know what I mean...ali nas to previse nije diralo.
Nazalost na slikama se sva ta ljepota samo upola vidi, najbolje je kad je dozivite sa svim culima. Od turista ima puno onih iz Srbije kojima je Jadran postao preskup ali ima i Hrvata i vise nego sto sam mislila.
Ovo je raj za nakit. Evo mali dio ponude. Biserne orglice su po 35 eura, koraljne malo jeftinije, tirkizne, sedefaste. Prava je steta vratiti se doma bez ijednog komada nakita.
Ja sam kupila sa slike iznad, u desnom uglu, jednostavnu koraljnu ogrlicu i nausnice.
I ove isto, i to u onih par sekundi dok je
zakoniti skocio vrata do po novac, brza sam ja.
I jos malo...
Bankomata ima dovoljno, zaista na svakom cosku, bez problema smo digli novac s Vise. Nekoliko puta sam dobila popust na voznju jer sam u taksistu aktivirala sjecanja na vojnicke dane u nekoj zagrebackoj kasarni. Oprez – ne mjere svi taksimetri isto. Zavisi koji izvade ;-). Cesto je jedan povoljniji za domace i jedan skuplji za strane goste. Tako da mozete istu voznju platiti i 280 i 800 dinara. Javno propisanih cijena nema. Moj vam je savjet, ugovoriti cijenu prije ulaska.
Palacinke za koje smo napomenuli da nam stave minimalno nadjeva,
eh kako bi tek izgledale da to nismo rekli...
I jos...
Masovnog turizma jos nema, paradajz jos mirise na paradajz. Mozete imati tjedan dana sve ukljuceno za 400 eura i da, usluga jest bolja nego u Hrvatskoj.
Azriel, preporucam ;-)
Onima koji su Ohrid citali i prosle godine ce ova fotka
izgledati poznato, slikana je ove godine ali na starom mjestu.
Kafici; omiljeno mjesto za prvu jutarnju, ne mozete fulati ovo mjesto na glavnoj je turistickoj ulici, carsiji.
I jos
Ako narucite ledenu kavu, dobiti cete ovo kalorijsko cudo:
Na dan kad smo odlazili, naoblacilo se i oni za to kazu da je ruzno vrijeme. Prisjetila sam se zaista
ruznog vremena i neprekidne visetjedne kise ovog ljeta u Njemackoj.
I jos
i jos.
Nismo uzeli kupace, jer nismo ocekivali tako dobro vrijeme. Na kraju smo na brzinu kupili kod Lisce i to na snizenju badic za 30-ak eura (snizen sa 50)
i njemu kupace zute bokse za 25. Preskupo za samo jedno kupanje ali gusti su gusti.
Ribarsko selo kod Resena
i Oteseva. Tocnije, jedan entuzijasticki ekoloski projekt u pokusaju ocuvanja i jezera i starih zanata, o svemu se brine grupica volontera,
cija ljubav spram jezera jest tako vidljiva, gotovo opipljiva.
Ljeti se ovdje odrzavaju literarne veceri, rostiljanje, plesovi, sve je jos u fazi gradnje, na ovom dijelu se vidi koliko se jezero dosad povuklo,
te koliko mu steti sva ona silna kemija koju u njega ispuste jer ne znaju bolje (industrija, poljoprivreda i Albanija koja je jezero zamijenila
sa septickom rupom).
Sve je ovo prije 10-ak godina bilo pod vodom, sada nazalost ostaje sve vise plaze a sve manje vode. Jezero se zadnjih godina povuklo 8 metara, a to jest puno. Sto zbog navodnjavanja, sto zbog zagadjenja a sto zbog suse.
I jos, i jos.
Prilaz koji je ne tako davno bio skroz u vodi
Ulaz u restorancic.
Neki stariji blogeri ce se sjetiti tradicionalnog nacina lovljenja ribe, dobili smo malo live predavanje na tu temu, koristila se neinvazivna metoda skladistenja zive ribe,
nazalost nisam to u stanju tako dobro objasniti kao sto sam ja cula, uglavnom od trske se radi ovaj labirint i riba udje u njega, mnogo ribe, onda se zadnji dio labirinta zatvori i riba vise ne zna izaci van i tako se osiguravala dovoljna zaliha hrane zimi, niks smrzvanje mrtve ribe nego cuvanje friske da se po potrebi lako ulovi.
Ovo je bila simulacija na suho, iste verzije postoje i u vodi
A ovako bilje poludi i nagomilava se tamo gdje ga ne bi trebalo biti, eutrofikacija.
U Resenu je i ocvali hotel Kitka sa definitvino najboljim cevapima u drzavi. Mala porcija, mala - je 12 ogromnih cevapa, odlicno zacinjenih i odlicna salata i
lepinja za 2 eura po osobi. I to smo garant platili duplu, turisticku cijenu.To vam je odmah do Opcine, ne mozete u Resenu nista fulati, ako me razumijete.;-)
Kako bi nam voditelj projekta pokazao Ribarsko selo, prvo je nas cetvero guralo auto da bi upalio i taman kad smo prosli 20 metara u susret nam je doslo 20-ak ovaca. Pastir fucka, mi stojimo, one poslusno trckaraju za njim. Kao u filmu. Okruzeni ovcama, smijemo se. Otvaram prozor od auta i pomilujem jednu.
Mi gledamo koliko ih ima, dolazi ih jos 10. I jedna zaostala. Taman skocila pred nas kad smo mislili krenuti. Pastir dolazi do nje i pozuruje ju - ajde Radojka tebi se uvijek piski.
Kostati ce te to kad tad, da znas! Radojka ga pogleda, mudro ne kaze nista i nastavi dalje.
A bome i mi. Ulazimo u grad Resen, nigdje natpisa, table nista nigdje. Ja zakljucujem (nije samo Radojka mudra) da mora to biti taj grad jer drugih gradova
na karti nema, a za selo je ovo preveliko.
Nasli mi i Opstinu i UNDP i sve skupa i sad nas pitaju kako cemo preko granice i ja kazem samo je Matiz bio slobodan a da ima sredjenu zelenu kartu.
Na to meni sluzbena osoba mrtva hladna kaze - uuuuu jebote skrsiti cete auto. A mi ovako -
Jer auto smo i dobili u svrhu prelaska na albansku stranu.
Pri prijelazu albanske granice presli smo i s onu stranu civilizacije. Sto nam nije postalo odmah jasno inace bi na vrijeme
okrenuli natrag. Ovim putem i javno zahvaljujem zakonitom sto mi je bio sofer kroz najdublji Balkan. Vozeci makadamom nekoliko sati. Putokaza ne vidjesmo 5 sati i izgubili se na planini, taman kad sam duhovito rekla da ako ovako nastavimo da cemo do noci biti u Grckoj, stigla poruka na mob. Citam - grcka mobilna mreza me pozdravlja. E tad nam je prestalo biti smijesno. Sunce zapalo, znaci mrak ce uskoro, a mi izgubljeni u doslovnoj pripizdini.
Prije toga smo izazvali sok na samom prijelazu, uzeli smo jedan manji i kako su nam rekli bili prvi stranci a da su tuda prosli zadnjih godina.
Onda smo sreli nekog lokalnog "serifa" koji nam je otudjio 20 eura da bi smjeli dalje nastaviti po cesti?! Ali vrhunac je bio granicni prijelaz, zurili smo jer se isti zatvara u 19:00 sati i nismo imali vizu za ostanak preko noci. Slika prijelaza je nesto nize.
Izlazimo, na gotovo divljem prijelazu stoji grupa civila, neobrijana i zmazana i piju pivu. I onaj u kucici je bez uniforme, bez imena, i bez funkcije.
Trazi nas eure (jok, nista drugo nece pa ni svoju nacionalnu valutu, samo eure usred Albanije?!) i to ne malo, pitamo zasto, da je tako to i pocne se derati
da nije ovo Germanija pa neka platim pa me mozda pusti. Zakoniti nenaviknut na ovo kaze i vi bi u EU i pocne govoriti. Ja mu dam znak da ipak usuti, pa tko bi u EU, nisu oni ludi, ovo bezakonje im je ljepse i profitabilnije! Jedan civil se naslanja na nas auto i cereka i dobacuje mi nesto, drugi mi prilazi, a treci uzima kljuc od auta?! U soku placamo, dajemo sve eure koje smo imali kod sebe i odlazimo. Zakoniti kaze - pa nije nam dao racun. I stavio je novcanice u svoj dzep.
A gdje da ih stavi kad ih je na crno zaradio?
Smece posvuda, svi hodaju po cesti, po mjestu vise kafica nego stanovnika, eto takav dojam imam o Albaniji. Otisla sam tamo "otvorena za nova iskustva", nesklona predrasudama i onako blagonaklona a vratila se sa porukom - ne idite u Albaniju ako bas ne morate.
Mjesto ove ilegalne rabote je granicni prijelaz Tushemiti/Sv. Naum. Naravno da smo ih prijavili ali naravno da sve za to boli uvo.
Albanski dio Prespe.
Benzinska postaja po albanski:
Zastita okolisa po albanski:
Cesta po albanski:
Preporucam rent a car Queen Ohrid Partizanska bb jer smo s njima imali odlicna iskustva, fer cijenu i iako smo presli 330 km a svaki novi
zapocetih stotinjak se posebno naplacuje, nisu sam htjeli naplatiti onih 30.
Ovo je jedini auto koji smo mogli dobiti odmah, a da je imao sredjenu zelenu kartu, cijena najma je oko 40 eura na dan plus benzin, s time da benzina trosi malo vozili se 250 km za manje od 20 eura....
Sudionici prometa po albanski:
Ipak je ovo zemlja strogog rezima...bila.
Ovakvi vojni ostaci nalaze se u trostrukoj brojci po citavoj planini Galicici.
Prespa.
Jok, nisam izbirsala fotku za koju misli drski carinski sluzbenik da jesam, ipak je on gluplji od mene, dakle - mjesto mjesto zlocina.
Nastavak carinske storije. Pri prelasku na makedonsku stranu jos pod sokom, sve smo im ispricali. I culi da od stranaca UVIJEK traze lovu. I to bas u vrijeme 15 minuta prije zatvaranja granice kad nemas vremena za diskusiju. Makedonski policajac kaze da i njemu iako ga vidi svaki dan i zna sto radi, isto naplati prijelaz kad ide civilno s familijom preko. Makedonci se raspricali s nama, dali mi da se poigram sa psom, smirili nas, fini ljudi.
Jedan od policajaca je sluzio vojsku u Velikoj Gorici kraj Zagreba i bio u sentimentalnom stimungu, jedva smo napusili granicu, do jutra bi nam pricao
dogodovstine.
Dakle - posjetite radije Makedoniju, gdje razumiju vas jezik, gdje vas nece pokrasti i da citiram suputnika "gdje cete se osjecati kao covjek a ne kao putujuci novcanik".
Masemo Ohridu
i kaficu sa najljepsim interijerom ever.
