Ringišpil u mojoj glavi

I da...počelo je svima znano Europsko prvenstvo. Kud god se okreneš, sve crveno, bijelo, kockice, zastavice, kapice, šeširići...Jedan veliki crveno-bijeli svijet...ah...čitam kod Gladenice razmišljanja o nogometu i totalno se slažem sa njom. Nogomet i ja smo dvije jaaako različite stvari...već isfurana spika, ali još uvijek mi nije jasno zakaj oni svi trče ko manijaci na tu jednu loptu...a i one debilne frizure! To ni jedan nogometaš nema lijepo ošišanu zurku strašno! I te utakmice svako popodne, svaku večer! Pa mislim stvarno...Zbogom društveni živote! Ajde gledat naše kad igraju, sve 5, al kaj je svaka utakmica, svaka skupina il kak se to već zove bitna? Ah...
Čak sam se i ja nabrijala na te kockice...u nedjelju sam se lijepo natrackala,crveno-bijelo,naravno, kupila istu takvu majčicu i bila in za našu tekmu. Lijepo pila pivicu i tu i tamo bacila pogled, veselila se kad je bio gol i zapravo mi je bilo zabavno.
Najjača izjava moje buduće svekrve, negdje oko 70-e minute, E,Ivan, a koji su naši? Strašno!!! Lom! Još sam ja dobra!(smije se, ne reže si vrat, Assi :) )
Jel vi pratite ovo ludilo?

Točno prije godinu dana sam se stvarno uporno i ustrajno primila knjige. Škola je završila, ali štrebanje je tek počelo. Nakon prvobitnog veselja zbog neplaćanja fakulteta, uslijedilo je malo razočaranje i pomicanje liste, koja je govorila da ipak plaćam. Ali s obzirom na gužve i broj ambicioznih studenata koji su htjeli upravo moj faks, zapravo to ni nije tako strašno. Plaćanje ili ne plaćanje, bitno da sam upala.
Na upisu me žena u referadi lijepo upozorila, da pazim na ocjene, da mi cijena ne bi porasla i da se potrudim ako mogu da mi cijena padne. Upoznala me sa kliznim plaćanjem...
I tako ja učim ko manijak, tužna sam zbog dvojki trojki, a svi mi se smiju jer je na faksu bitan prolaz. Stvarno sam se trudila i nastojala dobivat dobre ocjene, kako bi umanjila cijenu barem na pola..i mogu reći da mi je uspjevalo..trud se isplati...
No međutim, prošli tjedan saznah da sam uzalud potrošila dane i mjesece učenja za dobre ocjene jer mi to ništa ne znači! Ljuta sam ko ris! Uf!!! Od sad učim za prolaz! Makar se ne slažem s time i tim načinom učenja, jer ćemo biti učitelji koji pojma nemaju o ničemu jer su učili površno!

Baš sam postala antitalent za ovaj blog. Ili nemam vremena za napisat kad me čopi ili fakat nemam ideje, pa pišem gluposti ko sad. Glava me cijeli dan ubija, tablete ne pomažu , a poveća hrpa materijala, skripta i knjiga me čeka da ih primim i ponešto naučim....a tak su ružne, smeđe, dosadne, neprivlačne, fuuj.... Ne mogu se prisiliti, a hrpa samo raste. Ovaj tjedan smo uspijeli odgoditi jedan kolokvij, kao nama na korist, makar smo si napravili samo gore. Sljedeći tjedan je ubijanje od učenja+taj odgođeni kolokvij+ svadba ovaj vikend. Naime, sestrična mi se udaje i baš ovaj vikend je svadba...baš kad ja imam posla preko glave...al kaj je,je, sestrična mi je i važnija mi je svadba nego faks koji mogu riješavat i na ljeto. Nego, htjela sam nešto pametno napisat, al kao uvijek, ispalo je zbrda, zdola...ah...možda me čopi nekad inspiracija, pa nadoknadim ove sve bezvezne postove...

Jučerašnji prvi maj je prošao nevjerojatno dosadno i glupo. Dragi je bio na nekom turniru cijeli božji dan, a ja sam doma solirala i dosađivala se. Mama je na putu, tata je isto otišao nekud i ja ostala sama samcata doma. Odvratan i glupi osjećaj. Isprva sam uživala, kavica na terasi, knjiga u ruci i deri. Uživancija... No ubrzo je knjiga bila pročitana, kava ispijena...ja ošamućena od sunca...uf...najgluplji prvi maj ikad. A ON na nogometu... mislim stvarno!!! Uf...
Nego, jutros sam se probudila i primjetila nešto čudno na jednom dijelu svog tijela. Čitajući o tumoru, raku i sličnim stvarima, prilično sam zabrinuta... Ne znam... naručila sam se odmah kod doktora i na sve moguće pretrage, da mi srce bude na mjestu... Baš me to muči sad....


+ UPDATE

Samo da zahvalim na podršci, svi ste bili u pravu...nije ništa, tj.nije ništa oko čega bi trebala brinuti samo čekam neke nalaze, ali veli doktor da nije ništa. Uf, predahnula sam!

Uf...nekak zapostavljam ovaj blog prečesto. A inspiracija se vješto skriva od mene. Zbrka mi je s faksom, i kolokvijima i sva sam zbunjena. Nekak se loše u zadnje vrijeme osjećam. Onak jadno, niš mi se ne da i lijena sam i dosadna i sve mi je fuj. I uporno tražim neki poselčić da si zaradim malo nekaj, al sad baš kad tražim, nema ništa pametnog. Između tog svega ne-pametnog, bila sam odabrala neke ankete. Ne želim reć da su šugave, ali nešto u tom smislu. Anketa ko anketa je dobra i tih 30 kn po anketi su predivnih, ali zadano je naselje i broj ljudi koje treba ispitat, a ljudi ko ljudi, ne žele se anketirati i tako Janić bez posla , a time i para. I kaj je najgore i bez inspiracije, tak da ću razumijeti ako nećete komentirati jer ovo nema smisla ni čitati...

I moji plavi trenuci se nastavljaju...da ne povjeruješ..ali pozitivno je to što uspijevam nasmijati sve oko sebe...zbilja pozitivno :)
Nego, da krenem...Svima je poznat naš ansambl Lado (folklorni), a pošto se cijela moja obitelj time bavi, veliki smo njihovi tzv.obožavatelji i često idemo na koncerte. Tako i taj dan, seka i ja( inače ubitačna kombinacija) krenule na Lado.
Aha, da, a karte nam je baka poklonila. Cijelo vrijeme karte su bile kod seke i fakat nisam imala potrebe provjeravat vrijeme i mjesto koncerta. Također, svi znate gdje se nalazi dvorana Lisinski..eh da, znamo i mi..ali isto tako znamo da u našem gradu postoji jedno kino u kojem se također održavaju koncerti. Ali otkad idemo po koncertima Lada, oni su uvijek u Lisinskom. Tako i ovaj put, kao i svaki PRETPOSTAVILA je moja seka, ne gledajući karte, da idemo u Lisinski. Sredile se mi, prave koke, vozimo se do Zagreba, došle 15-ak minuta prije početka koncerta u Lisinski, kad ono, nema gužve ispred, parking prazan...i provjerava seka karte, da nismo uranile ili zakasnile, kad ono ne, točne smo...i ja razgovaram na mobitel...i hodamo mi preko ceste i ona se odvali smijat, vrištat, previjat, skakat...i ostale popratne pojave izvađat i histerično vikat Ana, Ana! Daj pogle! I žena mi da karte, kad ono VELIKIM ŠTAMPANIM SLOVIMA piše ANSAMBL LADO U PUČKOM OTVORENOM UČILIŠTU ! Kad sam ja to vidla, ova kokoš je već zgibala prema autu, ko dvije luđakinje smo vikale, ona od smijeha, a ja od bijesa! Napravile dva kruga oko auta i zaključile da za 10 minuta počinje pravi koncert, ali ne u Lisinskom!
Uglavnom, brze ko munje, stigle smo još, malkice zakasnile, ušle ko tornado, zbigecane ko za svadbu, možete mislite koje osjećaje kod ljudi izazvale...i sjele i taman se svjetla ugasila, a naši dojmovi se slegli..ne moram pričat da nismo uspjele pratiti koncert, jer smijeh je bio jači...Jako neumjesno i nekulturno...
Još uvijek mi je smiješno!!!

Kako sam ja smotano biće! Ajme meni! Napokon dobila neku inspiraciju da napišem nešto kolko tolko pametno i onda se počnem uporno logirat sa starom lozinkom! Ajme i mislim si pa zakaj nejde, pa sam luda, živčana i svi su mi krivi za moje loše pamćenje! Uf...i napokon plavuša skuži da je PROMIJENILA adresu i kaj je najbolje, ne može se sjetit nove lozinke...uff... i probavam, svoje ime, ime dragog, i ne bi me prihvatio ovaj dragi blogić...i uporno i uporno...al nikak..i slučajno se sjetim da bi mogla i korisničko ime napisat velikim početnim slovom i vidi čuda, pusti on mene unutra...i izgubih volju za nekim pametnim postom, jer sam upravo naškrabala nekaj bezveze i još sam frustrirana kak sam plava...grrrr

Evo mene...uzela sam si preveliku pauzu, ali čitala sam vas. Glupe su mi isprike, nisam imala vremena, jer fakat za to malo napisat i javit se, uvijek ima vremena. Nego nisam imala volje...saznala sam, slično kao Lady, da puno poznatih čita moj blogić, pa zato i promjena adrese.
Faks je i dalje na svom mjestu, studentica isto,ispiti su s lakoćom položeni i sad krećem u nove pobjede. Doma sam i putujem svaki dan i tak mi je super. Ružno mi je bilo na stanu, dragi mi falio, mama, seka..ma obiteljski sam ja čovjek, ne mogu ja bez hrpe ljudi oko mene.
Moram reć da jako volim svoju ekipu na faksu...baš smo si svi ONAK...ma super, oduševljena sam faksom, društvom i profesorima( nekim!!naravno)...
I tako...pozdrav vam ostavljam do sljedećeg posta!