Ringišpil u mojoj glavi

I moji plavi trenuci se nastavljaju...da ne povjeruješ..ali pozitivno je to što uspijevam nasmijati sve oko sebe...zbilja pozitivno :)
Nego, da krenem...Svima je poznat naš ansambl Lado (folklorni), a pošto se cijela moja obitelj time bavi, veliki smo njihovi tzv.obožavatelji i često idemo na koncerte. Tako i taj dan, seka i ja( inače ubitačna kombinacija) krenule na Lado.
Aha, da, a karte nam je baka poklonila. Cijelo vrijeme karte su bile kod seke i fakat nisam imala potrebe provjeravat vrijeme i mjesto koncerta. Također, svi znate gdje se nalazi dvorana Lisinski..eh da, znamo i mi..ali isto tako znamo da u našem gradu postoji jedno kino u kojem se također održavaju koncerti. Ali otkad idemo po koncertima Lada, oni su uvijek u Lisinskom. Tako i ovaj put, kao i svaki PRETPOSTAVILA je moja seka, ne gledajući karte, da idemo u Lisinski. Sredile se mi, prave koke, vozimo se do Zagreba, došle 15-ak minuta prije početka koncerta u Lisinski, kad ono, nema gužve ispred, parking prazan...i provjerava seka karte, da nismo uranile ili zakasnile, kad ono ne, točne smo...i ja razgovaram na mobitel...i hodamo mi preko ceste i ona se odvali smijat, vrištat, previjat, skakat...i ostale popratne pojave izvađat i histerično vikat Ana, Ana! Daj pogle! I žena mi da karte, kad ono VELIKIM ŠTAMPANIM SLOVIMA piše ANSAMBL LADO U PUČKOM OTVORENOM UČILIŠTU ! Kad sam ja to vidla, ova kokoš je već zgibala prema autu, ko dvije luđakinje smo vikale, ona od smijeha, a ja od bijesa! Napravile dva kruga oko auta i zaključile da za 10 minuta počinje pravi koncert, ali ne u Lisinskom!
Uglavnom, brze ko munje, stigle smo još, malkice zakasnile, ušle ko tornado, zbigecane ko za svadbu, možete mislite koje osjećaje kod ljudi izazvale...i sjele i taman se svjetla ugasila, a naši dojmovi se slegli..ne moram pričat da nismo uspjele pratiti koncert, jer smijeh je bio jači...Jako neumjesno i nekulturno...
Još uvijek mi je smiješno!!!